Pivo

Pivo je alkoholno piće koje se pravi od kvasca, hmelja, ječma i vode. Spada u slabija alkoholna pića, sa 3 - 13 procenata alkohola. Jedno je od najstarijih pića koje se koristilo u Egiptu. Danas je veoma zastupljeno u cijelom svijetu, pa i kod nas. Pivo ili piva se proizvodi u pivarama a služi se u pivnicama, raznim kafićima i kafanama.

Pod pivom se podrazumijeva slabo alkoholno piće, koje se proizvodi u procesu alkoholnog vrenja iz slada, hmelja, vode i pivskog kvasca. Voda je glavni dio napitka i služi kao rastvarač. Slad se dobija od žitarica, najčešće od ječma i daje pivu sastojke ekstrata od kojeg zavisi punoća ukusa i koncentracija osnovnog ekstrata piva. Hmelj konzervira pivo i daje mu ugodan miris i gorak ukus, dok pivski kvasac izaziva alkoholno vrenje u kome šećer prelazi u alkohol i ugljen dioksid. Pivo je potpuno prirodan i biološki uravnotežen proizvod, pa se s pravom smatra "tekućom hranom". Energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka.

Pivo je jedno od najpopularnijih alkoholnih pića. Tokom 1985. ekipa Nacionalnog škotskog muzeja iz Edinburga iskopala je u Rimu, na jednom od hebridskih ostrva, posudu od terakote s nepoznatim sastojcima, iz neolitskog doba. Analizom tog nalaza dobijen je napitak za pivo, koje se pravilo iz zobi, ječma, meda i paprati. Ovo piće, za koje mnogi tvrde da je zapravo jelo, koristilo se već u predhistorijskom razdoblju. Proizvodili su ga Kelti, Germani, Sloveni i Skiti... Proizvodio se iz ječma, pšenice, zobi i heljde, a mnogi stari narodi začinjavali su ga raznim mirođijama i medom. Današnji glavni sastojak hmelj počeo se koristiti tek u 13. vijeku. Pivopijska središta u starom vijeku bila su u Jermeniji, Mesopotamiji i Egiptu. Iz tih su područja pivo poslije preuzeli Grci i Rimljani.

Sastojci dragocjene tečnosti: voda, etanol, ugljen dioksid i neprovreli dio ekstrakta (suhe materije) sladi. Udio etanola ovisi o koncentraciji suhe materije u sladi od koje je pivo proizvedeno i stepenu prevrenja. Zavisno od vrste piva, zapreminski udio alkohola može biti različit, tj. manji od 0,5% kod "bezalkoholnih" piva i veći od 8% kod ječmenih vina. Lager piva sadrže do 0,5% ugljen-dioksida, koji mu daje svježinu, te bitno utiče na pjenušavost. Stabilnost pjene zavisi od koncentracije i hemijskog sastava neprevrelog dijela ekstrakta, pa se piva s više ekstrakta mahom jače pjene. Sposobnost držanja pjene zavisi od količine i hemijskog sastava ekstrakta. Od piva se traži da pri punjenju u čašu pjeni tako da se ova gusta i čvrsta pena zadrži na površini najmanje 3 minute. Mehurići ugljen dioksida koji se dižu od dna ka površini pomažu održavanju pjene. Ekstrakt piva pretežno čine ugljeni hidrati i manja količina proteina, aminokiselina, glicerina i sastavnih dijelova hmelja. Od sastava ekstrakta zavisi punoća ukusa piva. Hemijski sastav ekstrakta ne zavisi samo od vrste slada, nego i od načina proizvodnje sladovine i vođenja fermentacije, odnosno stepena konačnog prevrenja na kraju fermentacije.

Prema starim iskopinama i zapisima arheolozi su utvrdili da su stari Babilonci proizvodili pivo u domaćinstvu još 7000 godina pne. Imali su 16 sorti piva, a za vrenje su koristili ječmeni šećer i pšenicu. Odavde se prenijela proizvodnja piva u stari Egipat, Persiju, Grčku i druge zemlje. Egipćani su znali da prave pivo već 2000 godina pne., a Grci su, primajući civilizaciju od njih, naučili i vještinu proizvodnje piva, za njima Rimljani, pa stari Germani i onda ostale evropske zemlje. U tim vremenima pivo je pravljeno iz šećera, ali bez hmelja, tako da je dobijeni proizvod bio vrlo kiseo. Tada su u pivo dodavali različite trave - pelin, lupin glog, šafran i dr. Primjena hmelja predstavlja važno otkriće i čini osnovu savremene tehnologije piva. Hmelj se prvi put počeo koristiti u Novogorodskoj Rusiji. Usavršavanje parne mašine vrlo se povoljno odrazilo na razvoj pivarstva. Najvažniji tehnički pronalazak predstavlja pronalazak mašine za hlađenje. Zahvaljujući najvažnijim naučno-tehničkim dostignućima u 19. vijeku, stvorene su osnove za pretvaranje usitnjenih preduzeća u velike fabrike piva.

Različiti proizvođači piva preporučuju optimalne temperature na kojima se piju njihova piva. Međutim, u zavisnosti od vrste, podvrste i od sastojaka piva mogu se dosta precizno odrediti temperature na kojima pivo daje najbolji kvalitet. Na primer, pilsneri se služe na dosta niskim temperaturama, oko 0 °C, dok većina britanskih aleova, portera i stouta na temperaturama podruma ("British Cellar Temperature"), od 5 °C do 11 °C, neki čak i do 13 °C.

Temperatura dosta utiče na ukus piva. Što je hladnije, manja je i količina ugljen dioksida, samim tim manje je izražen ukus i miris piva. Hladnije pivo utiče i na to da receptori ukusa i mirisa u ustima i nosu izgube čulnost. Temperature na kojima se služe glavne vrste piva su:

• Pilsneri na 0 °C
• Lageri od 5 °C do 9 °C
• Ejlovi od 7 °C do 11 °C
• Stouti od 8 °C do 13 °C
• Stari ejlovi na sobnoj temperaturi

Da bi pivo, dok se pije, duže vrijeme zadržalo svoj kvalitet, odnosno temperaturu koja je optimalna za određenu vrstu, najpogodnije su čaše koje imaju debelo staklo. Takva čaša služi kao izolator od spoljašnje temperature. Zbog toga su krigle vrlo popularne, jer imaju debelo staklo i vrlo dugo mogu održati optimalnu temperaturu. Osim krigli koriste se i čaše sa "stalkom" jer sprječavaju da ruka, koja drži čašu, grije pivo. Takve čaše se hvataju za stalak, a ne za tijelo. U svakom slučaju, i krigla i čaša moraju biti dovoljno velike da može stati cijelo pivo iz boce, sa pjenom. Mnogi ne vole pjenu tako da pivo ulivaju duž ivica čaše. Pjena je veoma bitna i mnogo utiče na opšti utisak o nekom pivu. Sprječava zagrijavanje piva i nalazi se kao izolator između piva i spoljašnje sredine, te daje pivu neophodnu gorčinu, ukus pivskog kvasca i miris.

Važan je i oblik čaše koji mora biti prilagođen vrsti piva. Pijete li "lager" pivo, koje se pije brzo i ima manji procenat alkohola, ono se toči u kruškoliku čašu bez dugačke nogice. Kako se brzo pije, ono ne stigne da se ugrije. Nasuprot tome, posebna, sortna piva toče se u čaše tipa pehara, s dužom nogicom. Ona su, naime, jača, polahko se pijuckaju jer sadrže veći postotak alkohola, a duža nogica omogućuje da ne zagrijavamo pivo držeći rukom čašu.

Sada se čaše za pivo prave isključivo od stakla. Ranije se pivo pilo iz volujskih rogova, iz pehara od metala ili kamena, iz posuda koje su pravljene od drvenih daščica ili od drveta na neki drugi način, i najčešće od terakote. Krigle su, u to vreme, često imale poklopac, koji je štitio pivo od muha, koje su se rojile u pivnicama.

Iz neobjašnjivih razloga često se čuje mišljenje da pivo piju ljudi plićeg džepa i slabijeg obrazovanja, dok oni drugi, bogatiji i ugledniji, uživaju u drugim pićima, prije svega, u vinu. Ovo mišljenje pobijaju sportisti kao što su Boris Beker i Jirgen Klinsman, političari Roman Hercog i Helmut Ko, manekenke Eva Hercigova i Naomi Kempbel, glumci Šon Koneri, Klint Istvud, Kevin Kostner i Bred Pit, pjevači Tom Jones, pa čak i pripadnici plemstva - kraljica Elizabeta II i Princ Charles, princ Viliam Aleksander iz Danske - svi oni uživaju u krigli, čaši ili boci ovog "soka" posebne vrste. Piće "rokera" i "bajkera" je pivo.

Alkohol je poznat po tome što izaziva dehidraciju tijela. Zbog toga je dobro da poslije pijančenja popijete dosta vode, a i čim se probudite poželjno je da ponovite postupak, jer je naravno velika količina iste, prethodne noći "dehidrirala" vaša tkiva. Normalno, mahmurluk prati i velika glavobolja. Da bi se spriječila glavobolja najbolji je običan aspirin. Važno je da ne popijete aspirin prije pijenja alkohola jer je dokazano da aspirin povećava apsorpciju alkohola u krvi od 40% do 100%. Rješenje se možda krije u belgijskom načinu točenja piva! Važno je pivo natočiti tako da na vrhu čaše ima "tri prsta" pjene. Pjenu koja nadvisuje ili prelazi rub čaše, treba obavezno odstraniti jer je puna ugljen dioksida koji je suvišan i izaziva gorušicu, podrigivanje i glavobolju. Pivo se, bez te suvišne pjene, lakše vari i lakše pije.

Pivo se našlo i u prvom pisanom zakoniku na svijetu - Hamurabijevom zakoniku (uklesanom klinastim pismom na stubu od crnog diurita (vrsta kamena vulkanskog porijekla). Hamurabi, vavilonski kralj (1729 - 1686. g. pne.) kaže: "Pivo ne smije sadržati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni".

U zakonu još stoji: "Ako ne naplaćuje gostu žitom, nego traži novac, vara li na težini ili toči loše piće, treba biti pozvana na odgovornost i bačena u vodu. U pivnici žena može biti točiteljica, ali u pivnicu ne smije doći kao gošća. Žena koja ide u krčmu da u njoj pije, ima da se spali."

Zna se da je tada pivo bila jedna od svakidašnjih potreba da bi se ugasila žeđ, a i zbog njegove energetske vrijednosti. Kopači kanala i muškarci zaposleni u polju dobijali su dnevno do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizičke poslove dva do tri litra.

Riječ pivo (bira, bier, ber, bicre) nastala je u manastirima negdje između šestog i sedmog vijeka, u vrijeme kad se pivu pri varenju počeo dodavati hmelj. U srednjem vijeku proizvodnjom piva bavili su se kaluđeri, a danas je to snažna grana industrije. Najveći proizvođači su Njemačka, Velika Britanija, SAD, zatim Češka, Belgija i Irska.

Historija piva se nastavlja kroz Sumere, Etrurce, Rimljane, nordijske barbare i poslije toga krišćansku Evropu. Kaluđeri su bili prvi koji su pivu pridodali hmelj - iz "medicinskih" razloga, a i radi boljeg konzerviranja. Ono je proglašeno krišćanskim ljekovitim napitkom", da bi se uključilo u kaluđersku hranu, a smjelo se piti i u dane posta. Nema podataka da se pivo proizvodilo u pravoslavnim manastirima.

Pivo se pije u svakoj prilici. Ali dok je kod nas gotovo nezamislivo piti pivo uz ribu, to je sasvim uobičajeno u Belgiji, Njemačkoj, Engleskoj... Uzgred, u tim zemljama jede se češće i više ribe nego kod nas. U spomenutim zemljama gotovo svaki bolji kafić ili restoran ima svoju vlastitu proizvodnju veoma dobrog piva. Kad se pije puno piva, jednostavnije je piti točeno. Ali, poznavaoci tvrde da je ipak ukusnije pivo iz boce.

1. Prostor u kom ćete degustirati pivo treba da bude dovoljno osvijetljen kako biste ocijenili bistrinu i boju piva. Do vas ne bi smjeli da dopiru nikakvi strani mirisi.
2. Čaša u koju se uljeva pivo mora biti savršeno čista, bez ogrebotina i dovoljno velika da u nju stane i vaš nos dok ispijate gutljaj tečnosti. Na taj način ćete najbolje osjetiti i miris piva.
3. Prije degustacije piva ne jedite jako začinjenu i masnu hranu. Takođe, ne koristite parfem, ruž za usne i druge kozmetičke preparate.
4. Prije otvaranja, provjerite rok trajanja piva, kao i ima li u boci taloga.
5. Osjetite bocu! Naravno, pivo mora biti hladno, ali ni tu nije dobro pretjerivati. Idealna temperatura za pivo kreće se između 22-25 Celzijusova stepena. Ostavite se mitske predrasude o "ledenom pivu" jer na preniskoj temperaturi nećete osjetiti nikakvu aromu piva.
6. Kada otvarate bocu obratite pažnju na količinu pjene i kako reaguje ugljendioksid prilikom otvaranja čepa.
7. Kada uljevate pivo samo ga pustite da klizne niz unutrašnjost čaše. Tek kad ste ispunili otprilike dvije trećine čaše možete ispraviti bocu kako biste na kraju dobili i pjenu. Uz pivo uvijek mora da ide pjena, a pjena se mora uzdizati i preko ivice čaše.
8. Kad ste pivo natočili u čašu smjesta ispitajte miris (slično kao i kod vina). Naime, mnogi aromatični sastojci piva ispare vrlo brzo u dodiru sa vazduhom. Osjećate li aromu slada? Vuče li na limun, cvijeće ili na svježe pokošenu travu?
9. Zatim ispijte jedan veći gutljaj. Za razliku od vina, pivo se ispija u većim gutljajima i usna šupljina mora biti puna. Osjetite i usporedite odnos između temperature, arome i stepena zapjenjenosti.
10. Nikad ne mućkajte pivo u ustima! Samo pustite da klizne u vaš stomak. Pokušajte usporediti odnos temperature, arome i stepena zapjenjenosti prije i posijle gutljaja. Pričekajte 15-tak sekundi i ponovo pokušajte odrediti ukus piva nakon gutljaja. Da li je sladak ili suh? Zadržava li se u ustima ili brzo nestane?
11. Još jedanput pomirišite pivo. Neke arome dolaze do izražaja minut do dva nakon otvaranja boce. Zatim ponovno ispijte jedan dobar gutljaj i uporedite rezultate s onima na početku testa.
12. Kako biste "resetovali" svoja čula koja učestvuju u testiranju piva, dovoljni su nezasoljeni krekeri ili običan hljeb.

Postoji mnogo načina ocjenjivanja kvaliteta piva. Jedan od najprihvatljivijih metoda je metoda po Fredu Ekhartu koji se tretira kao jedan od najvećih poznavalaca piva. Napravio je nekoliko kategorija koje su bitne u analizi i koje pojedinačno ocjenjuje. Zbir tih ocjena daje broj koji označava kvalitet određenog piva. Maksimalan broj bodova po ovoj metodi je 20.

Postoje sljedeće kategorije koje se ocjenjuju:

1. Izgled (maksimum 3 boda):
   • ocjenjuje se izgled i stabilnost pjene
   • provjerava se sediment na dnu boce
   • ocjenjuje se izgled piva u čaši
2. Miris (maksimum 4 boda):
   • ocjenjuju se opšti miris, bouquet i prisustvo mirisa hmelja
3. Ukus (maksimum 10 bodova):
   • ocjenjuje se kvalitet hmelja
   • provjerava se odnos slada i alkohola
   • odreduje se karakter piva
   • ocjenjuje se ukus koji ostaje u ustima
   • gustoća
4. Opšti utisak (maksimum 3 boda)

	U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Beer
	Potražite izraz pivo u W(j)ečniku, slobodnom rječniku.