Ostap Višnja
Ostap Višnja, (ukrajinski: Остап Вишня) rođen kao Pavlo Mihajlovič Gubenko (ruski: Павло Михайлович Губенко), 13. novembra 1889.[a] u Hrunu, Poltavska gubernija u Ruskoj Imperiji (danas Ukrajina) bio je ukrajinski književnik i satiričar.[1]
Ostap Višnja | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Pavlo Mihajlovič Gubenko 13. novembar 1889. |
| Smrt | 28. septembar 1956 (66 godina) |
| Zanimanje | književnik, satiričar |
| Potpis | |
 | |
Biografija
urediOstap Višnja se rodio na seoskom gazdinstvu u selu Čečva, u blizini Hruna (danas u ukrajinskoj Sumskoj oblasti), kojem selo danas pripada, kao mlađi brat pisca i humoriste Vasilija Čečvejanskog. Nakon završene osnovne škole odlazi u Kijev na Vojnu medicinsku školu, koju završava 1907. kao feldšer, liječnik komu je težište na liječenju ranjenih vojnika. Kasnije je radio kao pomoćni ljekar u Ruskoj carskoj vojsci, a nakon toga u kirurškom odjelu bolnice koja je pripadala željeznici Pivdeno-Sahidna Salisnzija. Od 1917. godine studira na Univerzitetu u Kijevu, ali uskoro napušta studij i počinje da se bavi novinarstvom i pisanjem. Godine 1918. mobilisan je u armiju Ukrajinske Narodne Republike, a 1919. godine je zarobljen od boljševika, te je zatvoren u zatvoru u Harkovu do 1921. godine.[2][3]
Svoje prvo djelo "Demokratske reforme Denikina" objavio je 2. novembra 1919. godien pod pseudonimom P. Hrunski u kamjaneckim novinama "Narodnaja Volja". Slijedećih godina postaje jedan od značajnih satiričnih i humorističnih pisaca Sovjetskog Saveza. Zbog navodnog kontrarevolucionarnog djelovanja i terorizma uhapšen je 1934. godine i zatvoren u Gulag, tako da je svoju književnu karijeru mogao nastaviti tek 1943. godine. Rehabilitiran je 1955. godine, a slijedeće godine je umro u Kijevu. Sahranjen je na groblju Bajkovo u Kijevu.[1]
Bibliografija
uredi- Demokratske reforme Denikina (Демократичні реформи Денікіна)[b] (1919.)
- Чухраїнці (1926.)
- Моя автобіографія (1927.)
- Зенітка (1944.)
- Вишня О. Зенітка ; Вишневі усмішки (1947.)
- Бекас (1945.)
- Як варити і їсти суп із дикої качки (1945.)
- Вальдшнеп (1945.)
- Ведмідь (1945.)
- Лисиця (1945.)
- Вовк (1945.)
- Заєць (1945.)
- Ленінград і ленінградці (1945.)
- Дика гуска (1946.)
- Дика коза (1946.)
- Перепілка (1946.)
- Лось (1946.)
- Дикий кабан, або вепр (1946.)
- Дрохва (1946.)
- Екіпіровка мисливця (1947.)
- Дилда (1948.)
- З крякухою на озері (1948.)
- У ніч під Новий Рік (1950.)
- Короп (1951.)
- Лебідь (1951.)
- Фазани (1952.)
- Сом (1953)
- Отак і пишу (1954.)
- Перший диктант (1955.)
- Щука (1956.)
- Мисливські усмішки (1956.)
Filmovi
urediPo motivima njegovih djela snimljena su tri filma:
- Zenitka (Зенітка), 1967.
- Parasoljka na poljovani (Парасолька на полюванні), 1973.
- Ni pukha, ni pera (Ні пуху, ні пера), 1973.[4]
Privatni život
urediVišnja je bio oženjen s sovjetskom i ukrajinskom glumicom Varvarom Masljočenko. Njihov sin Vjačeslav Gubenko je bio doktor u Kijevskom okrugu.
Napomene
uredi- ^ Po julijanskom kalendaru rođen je 31. oktobra 1889. godine.
- ^ Nazivi djela su transkribirani na latinicu. Transkribirani nazivi se označavaju kurzivom. Ukoliko je neko od dijela prevedeno na srpski, hrvatski ili bosanski jezik, djelo nije označeno kurzivom.
Reference
uredi- ^ a b "Вишня Остап". ukrlib.com.ua (jezik: ukrajinski). Українська літературна енциклопедія. Pristupljeno 20. 2. 2022.
- ^ Višnja, Ostap. "Моя автобіографія". www.ukrlib.com.ua (jezik: ukrajinski). Književa ukrajinska encklopedija. Pristupljeno 20. 2. 2022.
- ^ Jorkova, Oksana (2003). "ВИШНЯ ОСТАП". resource.history.org.ua (jezik: ukrajinski). Historijska enciklopedija Ukrajine. Arhivirano s originala, 11. 3. 2022. Pristupljeno 20. 2. 2022.
- ^ Ni pukha, ni pera na IMDb-ju