Ruski jezik

Ruski se piše ćirilicom, izvedenom u 10. vijeku iz grčkog pisma uz dodatak nekih slova glagoljice, za zapisivanje crkvenih tekstova na slavenskim jezicima. Oblici mnogih slova promijenjeni su i približeni latinici reformama koje je započeo Petar I Veliki 1708. Ovo novo, tzv. "građansko pismo", preuzeto je i za sve ostale slavenske jezike koji se pišu ćirilicom - srpski jezik, bugarski jezik, ukrajinski jezik i bjeloruski jezik.

Sljedeća tabela prikazuje 33 slova ruske ćirilice i njihove približne bosanske ekvivalente:

• 1) Tvrdi znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.
• 2) Mehki znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mehkog.

Ruski ima 33 suglasnika i 5 samoglasnika. Većina suglasnika postoji u tvrdoj (nepalataliziranoj) i mehkoj (palataliziranoj) varijanti (u bosanskom postoje samo parovi n i nj, te l i lj). Budući da pismo ima samo 21 slovo za suglasnike, mehki i tvrdi parnjak dijele isto slovo, a status palataliziranosti određuje se prema sljedećem samoglasniku (odnosno tvrdom ili mehkom znaku). Zbog toga svaki samoglasnik ima 2 varijante: palatalizirajuću i nepalatalizirajuću:

Kod transliteracije, palataliziranost suglasnika može se označiti apostrofom. Palatalizirani suglasnik izgovara se tako da se gotovo istovremeno s njim izgovori i glas j (slično kao što se u bosanskom nj izgovara kao stopljeno n i j). Tako se, npr, riječi быть (bit' = biti) i бить (b'it' = udarati) razlikuju samo po prvom suglasniku: u prvoj je tvrd (nepalataliziran), a u drugoj mehak (palataliziran).

Ruski jezik označen je književnom redukcijom. U nenaglašenim slogovima samoglasnici prestaju odgovarati etimologiji. Ova se promjena, srećom, vrši po živim fonetskim pravilima i (za razliku od prakse u bjeloruskom), ne označava se u pismu.

 

Commons ima datoteke na temu: Ruski jezik

• Institut Ruskog jezika (ru)