Inguši
Inguši (Šablon:Jez-inh) su kavkaski narod koji uglavnom naseljava regiju Sjevernog Kavkaza, odnosno svoju postojbinu Ingušetiju, Republiku u sastavu Ruske Federacije.
| Inguši | |
|---|---|
| Ukupna populacija | |
| 0ko 700.000 | |
| Značajno stanovništvo u | |
 Rusija od toga u: | 444.833[1] |
| Ingušetija | 415.537 |
| Čečenija | 1.296 |
| Sjeverna Osetija-Alanija | 8.336 |
 Kazahstan | 16.893 |
 Ukrajina | 455 |
| Jezik | |
| inguški ruski | |
| Vjera | |
| uglavnom muslimani suniti, šafijskog mezheba | |
| Vezane etničke grupe | |
| Nahski narodi Sjeverno-kavkaski narodi | |
Prema religijskom opredjeljenju Inguši su uglavnom sunitski muslimani koji govore maternjim inguškim jezikom, jezikom iz sjeveroistočnokavkaske grupe jezika koji je blisko povezan sa čečenskim jezikom sa kojim formira dva dijalektna kontinuuma. Inguši i Čečeni su poznati kao nahski narodi, iako istraživanja genetskog porijekla Inguša i Čečena ukazuju na to su se ova dva naroda izdvojili kao zasebni narodi još prije 13.000 do 17.000 godina.[2][3]
Historija
urediKavkaz je legendarni predak Nahskog naroda, Čečena i Inguša. Njihovo ime na gruzijskom jeziku glasi Ghlivi/Ghlighvi. Antički grčki pisac Strabon govorio je o Gargarima, dok je američki kartograf Joseph Hutchins Colton taj narod označio kao Gelijance.
Inguši su se našli pod ruskom vlašću 1810. godine, ali su za vrijeme sovjetskog perioda bili osumnjičeni za saradnju sa nacistima tokom Drugog svjetskog rata zbog čega je tadašnji režim cjelokupno stanovništvo raselio u kazahstanske i kirgiške sovjetske socijalističke republike. Inguši su rehabilitovani pedesetih godina prošlog vijeka, nakon smrti Josifa Staljina te im je 1957. dozvoljen povratak na područje sa kojeg su deportovani iako su u međuvremenu zapadni dijelovi Ingušetije ustupljeni Sjevernoj Osetiji-Alaniji.
Kultura
urediInguši se odlikuju raznovrsnom kulturnom tradicijom koja se sastoji od nacionalnih legendi, epova, narodnih priča i pjesama, poslovica i izreka. Kod ovog naroda se posebno cijeni muzika, pjesme i ples. Popularni muzički instrumenti kod Inguša su: dachick-panderr (jedna vrsta balalajke), kekhat ponder (harmonika koju uglavnom sviraju djevojke), mirz ponder (trižična violina), zurla (vrsta oboe), daire i bubnjevi.
Religija
urediPrema religijskom opredjeljenju Inguši su uglavno sunitski muslimani, šafijskog mezheba, iako egzistira i sufijska manjina.[4]
Reference
uredi- ^ "Podaci o popisu stanovništva u Rusiji (2010), arhivirano s www.perepis-2010.ru". web.archive.org. Arhivirano s originala 4. 12. 2013. Pristupljeno 9. 1. 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ Arutiunov, Sergei. (1996). "Ethnicity and Conflict in the Caucasus". Slavic Research Center
- ^ Oleg Balanovsky, Khadizhat Dibirova, Anna Dybo, Oleg Mudrak, Svetlana Frolova, Elvira Pocheshkhova, Marc Haber, Daniel Platt, Theodore Schurr, Wolfgang Haak, Marina Kuznetsova, Magomed Radzhabov, Olga Balaganskaya, Alexey Romanov, Tatiana Zakharova, David F. Soria Hernanz, Pierre Zalloua, Sergey Koshel, Merritt Ruhlen, Colin Renfrew, R. Spencer Wells, Chris Tyler-Smith, Elena Balanovska, and The Genographic Consortium Parallel Evolution of Genes and Languages in the Caucasus Region Mol. Biol. Evol. 2011 : msr126v1-msr126.
- ^ Stefano Allievi; Jørgen S. Nielsen (2003). Muslim networks and transnational communities in and across Europe. 1.