Domaći pas

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Domaći pas
Labrador
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Mammalia
Red	Carnivora
Porodica	Canidae
Rod	Canis
Vrsta	C. lupus
Podvrsta	C. l. familiaris
Trojno ime
Canis lupus familiaris Linné, 1758.

Domaći pas (Canis lupus familiaris) je sisar iz porodice Canidae.

Psi su vjerovatno prve pripitomljene životinje, koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih pripitomili prije otprilike 12 000 godina. DNK analize su potvrdile da pas potiče od podvrste vuka koja se odvojila od glavne vrste prije 100.000 godina, uprkos tvrdnjama nekih da potiču i od lisica. Čak se i danas pripitomljeni psi mogu uspješno razmnožavati s vukovima. Ljudi su ih selektivno razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat toga je životinja različitih oblika, veličina i sposobnosti.

Bez obzira na istinu o njihovu porijeklu, potpuno je jasno da su psi po prvi put pripitomljeni još u kamenom dobu, prije najmanje 50.000, a vrlo vjerovatno čak i 100.000 godina. Sve ovo doznajemo s crteža iz paleolitika koji prikazuju lov ljudi s psima. Najstariji ostaci pitomih pasa pronađeni su u iskopinama evropskih naseobina, a datiraju iz kasnog mezolitika. Ti ostaci nalikuju dingu, divljem psu udomaćenom u Australiji.

O razlozima zbog kojih se pas počeo smatrati "čovjekovim najboljim prijateljem" postoje mnoge teorije, ali nisu pronađeni dokazi koji bi ijednu od njih potvrdili.

Moguće je da su se psi zbog svoje sklonosti skupljanju ostataka priklonili čovjeku, a on je ubrzo razvio sve mogućnosti ove inteligentne, vješte i uglavnom poslušne životinje.

Najsigurniji način za razvijanje osjećaja prema psima i njihovoj psihologiji je pažljivo posmatranje štenadi u leglu. Čak i prije nego što prestanu sisati, štenad počinje pokazivati karakteristike koje pseću vrstu čine korisnom ili problematičnom za ljude. Uspješan odnos čovjeka i psa ovisi o mogućnosti vlasnika da "pročita" svog ljubimca i da može misliti kao pas.

Pas je životinja koja pripada čoporu, koji ima urođenu potrebu za životom u sistemu hijerarhije. Već sa 4 do 5 sedmica očigledno je koji dio legla je dominantniji i kako se ta dominacija iskazuje. Dominantno štene je ono koje prvo jede, koje započinje igru i ono koje se usudi izaći iz legla. Kad napusti leglo, štene dobija novo društvo koje čine svi članovi jednog kućanstva; i ljudi i životinje. Odvojeno od sigurnosti i topline legle, neće se opustiti dok potpuno ne upozna novu teritoriju.

Kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Pas koji ima povjerenja u čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge, uspravnih ušiju i uzdignutog repa. Kada treba pokazati poslušnost, pas koji nije psihički jak, spustit će rep, staviti uši u vodoravan položaj i ponekad okrenuti glavu u stranu kako bi izbjegao izravan pogled, a može čak leći na leđa.

Većina psećih znakova, od veselog mahanja repom do uplašenog režanja, prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znaci koji se mogu krivo shvatiti. Npr. zijevanje neki put nije znak umora već zbunjenosti. Pas zijeva kad dobije signale koji ga zbunjuju - najčešće od nekog vlasnika koji misli da zna sve o školovanju pasa.

Gledanje psa izravno u oči može isprovocirati psa jer on to doživljava kao napad.

• Patuljasti šnaucer
• Apencelski planinski pas
• Argentinska doga
• Dalmatinac (pas)
• Hrvatski ovčar
• Irski seter
• Komondor
• Puli
• Samojed (pas)
• Velški terijer
• Čau čau
• Šarplaninac
• Škotski ovčar
• Japanski pas borac Tosa

Commons ima datoteke na temu: Domaći pas