Panonija (rimska provincija)

Panonija (latinski: Pannonia) bila je jedna od najvećih rimskih provincija; prostirala se na području omeđenom sa sjevera i istoka rijekom Dunav, na zapadu granicom sa keltskim kraljevstvom Norikum a na jugu granicama sa Dalmacijom i gornjom Moezijom, odnosno, prostirala se na teritoriji današnje Mađarske i dijelova Austrije, Hrvatske, Srbije, Slovenija, Slovačke i Bosne i Hercegovine. Panonija je za Rim bila neobično značajna zbog svog pograničnog položaja, što je podrazumijevalo i vojni značaj, kako u borbi protiv barbara koji su napadali preko Dunava, tako i u nemirnim prilikama tokom građanskih ratova u Rimskom carstvu.

Smatra se da ime Panonije ima porijeklo u ilirskom jeziku, iz praindoeuropskog korijena "pen" – koji bi se koristio u riječima "močvara", "voda", mokro".

Nastala je u slavonsko-srijemskom prostoru pod uticajem Lenđelsko-sopotske i kostolačke kulture. U posljednjoj fazi svog razvoja se proširila čitavom Panonijom. Pripada eneolitu (bakarnom dobu), od oko 3.000. do oko 2.400. g. pne.^[1] Nazvana je po lokalitetu Vučedolu (5 km istočno od Vukovara), gdje je otkriveno veliko naselje.

U drugoj polovini 4. vijeka p. n. e. počela su kretanja Kelta prema Panoniji iz srednje Evrope, prastarim kopnenim putem preko Ajdovščine i Ljubljanskih vrata dalje prema istoku.^[2] Tu su živjela brojna keltska plemena: Boji, Skordisci, Andizeti i druga. Skordisci su osnovali državu oko ušća Drave, Save i Morave. Na području Panonije, do rijeke Tise, pronađen je veliki broj arheoloških artefakata koji pripadaju Latenskoj kulturi. S obzirom na njihove specifične karakteristilke, nazivaju se noričko-panonskom varijantom keltske kulture. Do početka 3. vijeka pne. stanovništvo Panonije bilo je keltizirano.

Antički pisci prikazuju Panonce kao vrlo ratoboran narod, žestoke krvi i plahovite prirode. Živjeli su u teškim uslovima i bili su poznati po okrutnosti.

Rimljani nisu Panoniju osvojili odjednom, već je taj postupak trajao preko pola stoljeća. Oktavijan je 35–34. godine p. n. e. poveo rimsku vojsku na Panoniju ali taj ratni pohod nije potčinio Panonce pa su Rimljani morali (12–9. p. n. e.) obnoviti rat pod vodstvom Tiberija. Rat je bio uspješno završen i Panonija se našla u Rimskom carstvu, u okviru provincije Ilirik. Tačan datum podjele Ilirika nije poznat.

Poznati su historijski događaji, unutar kojih je rimski državni vrh (Oktavijan August i Senat), provinciju Ilirikum podijelio na Gornji Ilirik/Dalmacija i Donji Ilirik/Panonija.:

• nakon izbijanja ustanka 6. god. n. e. struktura provincije Ilirik je uništena.
• u jesen 8. god. n. e. slomljen je ustanak u panonskom bazenu i uspostavljena je provizorna, ad- hoc uprava, u panonskom bazenu, ali još uvijek bez oficijelnog priznavanja kao zasebne provincije.
• nakon sloma ustanka u prvoj polovini IX. mjeseca 9. god. n. e. slična provizorna uprava je uspostavljena i u dinarskom pojasu, sa Gajom Vibijem Postumijem na čelu.
• prvi pomen provincije Panonije je iz godine 14. n. e. kada je izbila je pobuna rimskih legija.^[3]

Prvi provincijalni centar bila je Siscia (Sisak). Granica između Panonije i Dalmacije išla je približnom linijom: sjeverne padine Grmeča, Čađavica, Vlašić, Zvijezda, Romanija, Birač, Povlen, Maljen i Zapadna Morava. Ova linija je etnička linija između Ilira na jugu i Panona ns sjeveru. U upravnom pogledu Bosanska Posavina bila je podijeljena u pet dijelova:

• Ager kolonije Siscie
• Civitas Oseratium, od Siscie, sa obe strane Save do Motajice.
• Civitas Breucorum, od Broda na Savi do Vukovara na Dunavu
• Civitas Cornacatium, ca središtem u Cibalama
• Civitas Sirmiensium, sa plemenom Amantinama, kasnije centar Panonije Inferior i cijele Panonije. Istočno od Sirmiuma bili su Skordisci, sa centrom u Petrovcima kod Rume.^[4]

Blizina opasnih barbarskih plemena kao što su bili Kvadi i Markomani iziskivala je raspoređivanje velikog broja trupa (kasnije je tu bilo 7 legija), a podignuta su i brojna utvrđenja na obalama Dunava. Hadrijan je tu uspostavio i kolonije Aelia Mursia (Osijek) i Aelia Aquincum (Óbuda).

U periodu između 102. i 107. godine, Trajan je podijelio Panoniju na Gornju Panoniju i Donju Panoniju. Prema Ptolemeju, granica se protezala između današnjeg mađarskog grada Győra do Gradiške. Kasnije, granica je pomaknuta na istok.

Dioklecijan je Panoniju podijelio u četiri provincije:

• Panonija Prima, sjeverno od Drave,
• Panonija Savia, južno od Drave, sa sjedištem u Sisku
• Panonija Valerija, sjeverno od Drave, istočno do Dunava
• Panonija Sekunda, današnja istočna Slavonija, Srem i Bosanska Posavina, sa sjedištem i carskom palatom u Sirmiju.^[5]

Pod navalom raznih naroda (Goti, Alani, Vandali, Huni i drugi), Rimljani su poslije 395. god, najveći dio Panonije napustili. Prestao je kolati rimski novac, nisu se isplaćivali vojnici i državni službenici, što je dovelo do pada dunavskog limesa. Poslije 400 godina propala je rimska vlast na Dunava i vlast u provincijama preuzeli su Huni. Nakon smrti Atile Panonija prelazila je "iz ruke u ruku": prvo Ostrogotima (456–471), pa Lombardima (530–568), Avarima (oko 560–800), Slavenima (koji su tu došli oko 480 a bili samostalni oko 800–900 godine), Mađarima (nakon 900), Habsburgovcima, Osmanlijama itd.

Panonija je bila razmjerno produktivna, naročito nakon što su imperatori Probus i Galerius raskrčili velike šume. Prije toga, drvo je bilo glavni izvozni artikal. Najvažniji poljoprivredni proizvodi bili su zob i ječam od kojeg su stanovnici pripravljali vrstu piva – sabaea. Panonija je bila poznata i po svojoj rasi lovačkih pasa. Iako antički hroničari nisu spomenuli njena rudna bogatsva, vjerovatno je da se eksploatiralo željezo i srebro.

Drevna naselja sastojala su se od kantona (pagi) u kojima su se nalazila sela (vici). Većina većih gradova su rimskog porijekla. Slijedi spisak naseljenih mjesta iz rimskog vremena i današnjih gradova u Panoniji:

Acumincum (Stari Slankamen, Srbija), Ad Flexum (Mosonmagyaróvár, Mađarska), Ad Mures (Ács, Mađarska), Ad Novas, Zmajevac, Hrvatska), Ad Statuas (Vaspuszta, Mađarska), Ad Statuas (Várdomb, Mađarska), Alisca (Szekszárd, Mađarska), Alta Ripa (Tolna, Mađarska), Andautonia (Šćitarjevo, Hrvatska), Aqua Viva (Varaždin, Hrvatska), Aquae Balisae (Daruvar, Hrvatska), Aquincum (Óbuda, Budapest, Mađarska), Arrabona (Győr, Mađarska), Bassianae (Donji Petrovci, Srbija), Bononia (Banoštor, Srbija), Brigetio (Szőny, Mađarska), Burgenae (Novi Banovci, Srbija), Caesariana (Baláca, Mađarska), Campona (Nagytétény, Mađarska), Carnuntum (Petronell, Bad Deutsch-Altenburg, Austrija), Celeia (Celje, Slovenija), Certissa (Đakovo, Hrvatska), Cibalae (Vinkovci, Hrvatska), Cirpi (Dunabogdány, Mađarska), Contra-Aquincum (Budimpešta, Mađarska), Contra Constantiam (Dunakeszi, Mađarska), Lugio (Dunaszekcsõ, Mađarska), Cuccium (Ilok, Hrvatska), Cusum (Petrovaradin, Srbija), Gerulata (Rusovce, Slovačka), Gorsium-Herculia (Tác, Mađarska), Intercisa (Dunaújváros, Mađarska), Iovia ili Iovia Botivo (Ludbreg, Hrvatska), Lussonium (Dunakömlőd, Mađarska), Marsonia (Slavonski Brod, Hrvatska), Matrica (Százhalombatta, Mađarska), Morgentianae (Tüskevár(?), Mađarska), Mursa (Osijek, Hrvatska), Mursella (Mórichida, Mađarska), Neviodunum (Drnovo, Slovenija), Poetovio (Ptuj, Slovenija), Quadrata (Lébény, Mađarska) Rittium (Surduk, Srbija), Sala (Zalalövő, Mađarska), Saldae (Brčko, Bosna i Hercegovina) Savaria ili Sabaria (Szombathely, Mađarska), Scarbantia (Sopron, Mađarska) Serbinum ili Servitium (Bosanska Gradiška, Bosna i Hercegovina), Singidunum (Beograd, Srbija) Sirmium (Sremska Mitrovica, Srbija), Siscia (Sisak, Hrvatska, Solva (Esztergom, Mađarska) Sopianae (Pécs, Mađarska), Taurunum (Zemun, Srbija), Ulcisia Castra (Szentendre, Mađarska) Valcum (Fenékpuszta, Mađarska), Vindobona (Beč, Austrija)

• Prije oko 66 miliona godina okean Tetis prekrivao je dio Evrope i Sredozemnog mora, a prije 24–20 miliona godina uslijed jakih tektonskih pomjeranja izdigli su se masivi Alpa, Dinarida i Karpata. Dotadašnji jezerski sistemi koji su se nalazili u Panonskom bazenu bili su prekriveni morskom vodom. To more se zvalo Paratethys, odnosno Panonsko more. Nakon što se Panonsko more isušilo ostala je današnja Panonska nizija.

• Panonska nizija

• Bojanovski, Ivo (1988). BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA. ANUBiH, Sarajevo.

• Radomir Popović, Rano hrišćanstvo u Panoniji, Vojvođanski godišnjak, sveska I, Novi Sad, 1995.
• Petar Milošević, Arheologija i istorija Sirmijuma, Novi Sad, 2001.
• Panonija
• Panonija
• Panonija
• Karta Panonije
• Karta Panonia
• Slike iz zraka: Aquincum - Budimpešta - Mađarska
• Slike iz zraka: Gorsium - Tác - Mađarska