[go: up one dir, main page]

Idi na sadržaj

Live in Tuzla

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Live in Tuzla
Album Sinan Alimanović Ladislav Fidri Quartet
Objavljen2009.
ŽanrDžez
Trajanje66:59
IzdavačBosanska riječ Tuzla
Producent(i)Sinan Alimanović i Haris Ljumanović
Hronologija albuma Sinan Alimanović Ladislav Fidri Quartet
Bosnia Groove Live in Tuzla
(2009)
Live in Tuzla 2

Live in Tuzla jest album Sinan Alimanović Ladislav Fidri Quarteta izdat 2009. godine od strane izdavačke kuće "Bosanska riječ" - Tuzla. Kao što i sam naziv albuma govori, riječ je o live koncertu, izvedenom u tuzlanskom jazz clubu -The Goat.

Stav jazz kritičara:

[uredi | uredi izvor]

Nedavno sam, razgovarajući s jednim poznatim zagrebačkim jazz bubnjarem, čuo kako Steve Gadd, osebujni američki bubnjar, čovjek nemjerljive jazzističke biografije (volim dodati kako svira i na sjajnom nedavno objavljenom albumu Ratka Zjače "Continental Talk"), bijaše u nekoj situaciji pitan - kako se drži groove? A on je odgovorio - "sviraš, a ako je dobro, nemoj ništa mijenjati!" Taj groove, taj jazzistički "zlatni gral", nije lako pronaći. Neki se, istina, rode s njim, a neki prožive ovozemaljski život vječito tragajući. Oni sretnici, pojedinci, ili cijeli bandovi, koji su to uspjeli, i kojima svirka ide tako dobro da ne treba ništa mijenjati, imaju "ono nešto", riječima neobjašnjivo, ali dušom i svim čulima prepoznatljivo od prvog trenutka kad čujete njihovu muziku. Pijanist Sinan Alimanović, trubač / krilničar Ladislav Fidri, kontrabasist Dinko Šimunović i bubnjar Ratko Divjak već su odavno pronašli svoj zlatni gral, a live nastup (ključna stavka za pojmiti "ono nešto" u jazz muzici!) u Tuzli, zabilježen je na CD-u Live in Tuzla i objavljen 2009. kod izdavača "Bosanska riječ".

To nije samo dokument jednog koncerta, već zabilješka vremena u kojem živimo i potvrda da jazz živi na ovim prostorima, i to onaj istinski jazz na kojemu su odrastale generacije, bez izleta u moguće teško razumljive eksperimente.

To je stari dobri be - bop, cool, hard - bop; u najboljoj tradiciji škole jednog Bill Evansa ispod čijeg kaputa su se mnogi sklonili od teška vremena i izašli bogatiji za spoznaju jazza. Evans će kod sebe stilski umiriti "živčanu razigranost" npr. jednog Art Tatuma, od Miles Davisa će napraviti Milesa Davisa, stvorit će osebujnost pijanističkog stila, prepoznatljivog i vrijednog, a taj njegov svjetonazor u nekim će segmentima usvojiti i Sinan Alimanović; njegovu poetiku i fraziranje, njegov profesionalni odnos spram muzike i to na tako kvalitetan način da bih atmosferu, ili ako hoćete, taj groove albuma Live in Tuzla smjelo usporedio sa Milesovom "Kind of Blue" (iako Milesov album nije koncertni!). Pri tom mislim, s jedne strane, na emociju i uvjerenost u kvalitetu tog pronađenog "zlatnog grala", iz kojeg će se Alimanović / Fidri Quartet napiti inspiracije, a onda tu dragocjenu tekućinu podijeliti sa žednom tuzlanskom publikom, a i sa svima nama, koji smo došli do CD-a. S druge strane, mislim i na tehničku virtuoznost, na visoko postavljena i ostvarena očekivanja, u najboljoj baštini Blue Note izdanja, kako bi rekao profesor Zlatan Mujkić. Live in Tuzla pokazuje da su Fidri i Alimanović solisti koji se godinama poznaju i komuniciraju vrlo ujednačeno, uvijek stvarajući prostor za međuigru instrumenata (koju i ovakva ritam sekcija omogućava!), koja, te njihove instrumente, tek u specifičnim uslovima live nastupa dovodi na svoje u potpunosti.

Istina, Sinan ovdje ima dodatno breme - a to je "Bosnia Groove", njegov dvostruki CD iz 2007. godine, koji je antologijski, možda i najznačajniji jazz uradak s bosanskog prostora. Neograničeni jazz kredit ljubitelja jazza, koji je tim albumom ostvario, Alimanović (ali i Fidri, koji također sudjeluje na "Bosnia groove", i to sam financirajući putovanja na relaciji Zagreb - Sarajevo, kako bi snimao i dao nemjerljiv doprinos, pa i svojom autorskom kompozicijom "Song for Dizzy"!) mora opravdati albumom Live in Tuzla. Ali i ono što također slušam ovih dana, Sinanovu live snimku iz sarajevskog "Doma mladih", u formi trija, sa Šimunovićem i Divjakom, a koju će uskoro objaviti švedski izdavač; samo potvrđuje tu intenciju i kreditnu solventnost.

Tuzlanski koncert je odličan i značajan jednako ili ništa manje kao i album "Bosnia Groove". Na "Bosnia Groove" Alimanović se vješto jazzistički igra s bosanskom tradicionalnom pjesmom ("Snijeg pade na behar na voće", "Kraj tanana šadrvana" i "Bentbaša"), ali i znalački sviranim jazz standardima, dok se na Live in Tuzla opredijelio isključivo za standarde, poput Jacksonove "Bag's Groove", ili besmrtne "Body and Soul", gdje će Fidri otići korak dalje u puhačkom istraživanju, u odnosu na zanimljivu tenor snimku Colemana Hawkinsa iz 1939. godine. Youngova "Stella by Starlight" uvijek je zanimljiva na nastupima ovakvog tipa, publika je voli. Čuje se ta interakcija, na jednom mjestu neko dovikne - "bravo, majstore, glavni si!" Ili – "odlično, bravo" itd... a zveket čaša i poneki prigušeni razgovor ili komentar, neka škripa stolca, nečiji pardon, kako bi konobar natočio piće, samo dodatno albumu daje uvjerljivost tipa live jazza zabilježenog na "Jazz at the Pawnshop" Arnea Domnerusa. "All The Things You Are", intrigantnog kontrabas-pijano uvoda, daje lijepa prisjećanja na albume uz koje smo jazzistički odrastali: iznimno cijenjenu izvedbu te kompozicije na "Jazz at Massey Hall", a i izvedbu Keith Jarretta na albumu "Standards vol. 1" iz 1983. godine. "Here's That Rainy Day", kompozicija Jimmyja Van Heusena, svojedobno komponirana za jedan broadwayski musical, a kasnije su je uvjerljivo izvodili Brubeck, Evans i Oscar Peterson, započinje vrlo liričnim zvukom Fidrijeve krilnice, band upada lagano, spontano, gotovo nježno, u duhu Fidrijeva nedavno objavljenog albuma "Memories", na kojemu svira jazz balade. Zajedničko svim ovim standardima je upečatljiv doživljaj materijala, ali i već taj spomenuti be-bop zvuk, prava baština svevremenskog jazza, odličan timing, Fidrijeva osebujna puhačka fraza, a nije nevažno kazati kako je Alimanović često bio sklon "skidati" saksofonističke partiture Charlia Parkera. Sinan je čovjek kojemu su sinkope igračke, i to je odlično. A možda zahvaljujući Parkeru posjeduje tu, pijanistu jako bitnu puhačku frazu. Stoga njegov klavir zvuči iskreno, poletno i definirano. I precizno, unatoč svim mogućim jazzističkim improvizatorskim slobodama. CD Live in Tuzla ima i dodatak, gdje Sinan u formi trija, sa Šimunovićem i Divjakom, izvodi još dva krasna standarda, Milesove "Solar" i "Nardis", skladbe kojima niti Matija Dedić nije odolio, te je svoje viđenje "Solar" stavio na album Visiting Bruxeless, a "Nardis" na najnoviji uradak, dvostruki CD From the Beginning. Spominjem to jer je zanimljivo kako dva različita pijanista vide ove kompozicije, svaki na svoj način. Fidrijev novi CD Memories i ovaj s Alimanovićem, o kojem upravo čitate, imaju i sličnosti i razlika, ali ću ponoviti ono što rekoh u zaključku recenzije Fidrijeva albuma: Memories i Live in Tuzla dva su CD-a na kojima u ovoj tekućoj godini Fidri pokazuje ko je "gazda" sa svojim instrumentom na ovim prostorima."

Još bih dodao riječi Saše Nestorovića, sjajnog hrvatskog saksofonista, s kojima sam nedavno razgovarao vezano za moju knjigu "Pogled na jazz", a koji i sam surađuje na Fidrijevu CD-u: "...valjalo je istaknuti još pravu refleksiju patnje, nazovimo je 'blues', ili već nekako, "Memories"... hoću reći koliko je težak, gotovo nemoguć put ovakvog muzičara kakav je Ladislav Fidri, u okolini koja ga ponekad ignorira i zapostavlja (puno ga više cijene i pozivaju svirati u Njemačkoj, Madžarskoj, Bosni i Hercegovini...); a kad god sam svirao s njim u kvintetu (oko 20-tak koncerata, u vrijeme "Morning Star" albuma) to je bilo vanserijsko, pravo pošteno jazz iskustvo predanog muziciranja bez histrionskih poremećaja, preuveličanih ega... Uglavnom, Fidri je JEDINI muzičar iz te generacije, uz Glojnarića, koji je otvoren za sve stilove modernog jazza i uz kojeg je moguće ostvariti jazzističko povjerenje i SLOBODNIM izrazom biti TU i DANAS, komunicirati sa sadašnjošću, što i jest smisao glazbe kao govora zvuka..."

Vjerujem da Sinan dijeli Sašino razmišljanje. Tim prije što je i sa svojim instrumentom Sinan izniman autoritet. Neću o biografijama, koje su više nego prava riznica. Koga više zanima, pronaći će ih na webu. Neko će možda primijetiti i da ne spominjem Sinanov rad s Indexima, ali uz puno poštovanje tog rada i značaja Indexa na ovim prostorima, Sinanova jazzistička misija možda je bitnija. Za jazz svakako, ali i općenito za muziku kao kulturnu činjenicu.

Snimiti albume poput Bosnia Groove ili Live in Tuzla mogu rijetki. Bosanski jazz ima snažnog igrača koji ide rame uz rame svjetskom poimanju jazz pianista, hoćete li prauzora poput Evansa, pa do Kenny Barrona, Tommy Flanagana, Winton Kellya, Keith Jarreta… Teško je reći što mu bolje leži, kvartet s Fidrijem ili forma trija. Kako god, vrijedi čuti Live in Tuzla, uživati u jazz kreaciji koja je nastajala na licu mjesta, u tuzlanskom "The Goat" jazz klubu. Vrijedi pohvaliti i neobičan dizajn covera (potpisuju ga Edin Pašić i Ajla Kurtović-Pašić!), te i sam šlag koji ide na kraju. To je ritam sekcija - Dinko Šimunović, mlađi, ali nimalo slabiji muzičar u odnosu na kolege. Znalački je iskoristio prostor za solo dionice, koji su mu Alimanović i Fidri nesebično otvarali, i Ratko Divjak, bubnjar koji "stalno svira", uvijek ga se čuje, ispunjava cijeli prostor zvukom koji daje stabilnu podlogu ostalima. Nije egzibicionist, ali je uvijek čujan, i to je kvaliteta. Live in Tuzla solidan je zapis jednog koncerta koji ne mora imati toliko značenje za jazz klub gdje je sniman, ali ima ogromno značenje za jazz Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske. Svi kojima u životu jazz nešto znači, morali bi ovaj nosač zvuka imati kući- u svojem CD-playeru. [1]

Autor: Dinko H. Sansky

Lista muzičara

[uredi | uredi izvor]

Popis kompozicija

[uredi | uredi izvor]

Bonus Tracks ( Sinan Alimanović trio ):

Reference

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]