Plan operacije su skovali komandant 5. korpusa, Dudaković i komandant 502. viteške brdske brigade, Hamdija Abdić-Tigar u najvećoj tajnosti. Plan je predviđao da Hamdija Abdić nakon što bude smijenjen s dužnosti komandanta brigade i demobilisan, kao nezadovoljni bivši vojni komandant prebjegne Fikretu Abdiću, te ga ubijedi da uz istomišljenike koji su ostali u Bihaću, uz vojnu pomoć koju će mu pružiti, može poraziti 5. korpus i ući u Bihać.
Nakon što je od januara 1994. godine, kada je formalno smijenjen s dužnosti komandanta 502. brigade, stigmatizovan, Hamdija Abdić odlazi 2. juna 1994. godine u Veliku Kladušu gdje se sastaje sa Fikretom Abdićem i obrazlaže mu plan.[1] Ubjeđuje Abdića da uz pomoć 100 Tigrova koji su ostali u Bihaću i još oko 2.000 vojnika i pobunjenika koji bi se priključili planu a kojima je dosadila tortura sarajevske vlasti, može slomiti otpor 5. korpusa i zauzeti slobodnu teritoriju. Fikret Abdić je prihvatio plan i već je 4. juna u Bihać poslao prve količine oružja i municije iz skladišta sa okupirane hrvatske teritorije. U naredna 3 dana pošiljke potrebnih sredstava su preko kontrolnog punkta Poljskog bataljona, koji je djelovao u sklopu UN-a, stizale u Bihać[1] pri čemu su snage UN-a prekršile embargo na uvoz oružja, te su dozvoljavale isporuke oružja pobunjenicima dok su prema Armiji RBiH držale embargo na uvoz naoružanja.
