Oni žive (1988)

Oni žive
Izvorni naslov	They Live
Režiser	John Carpenter
Producent	Larry J. Franco
Scenarist(i)	John Carpenter
Uloge	Roddy Piper Keith David Meg Foster Raymond St. Jacques George Buck Flower Sy Richardson Tommy Morrison Norman Alden Kerry Rossall
Muzika	John Carpenter
Kinematografija	Gary B. Kibbe
Distributer	InterCom Netflix
Premijera	4 novembar 1988 4 maj 1989
Trajanje	93 minuta
Zemlja	Sjedinjene Američke Države

Oni žive (Originaltitel: They Live) je američki naučno-fantastični film iz 1988. u režiji Johna Carpentera. Carpenter je napisao i scenario kao i kompoziciju za muziku. Film se zasniva na kratkoj priči "Eight O’Clock" koju je napisao Ray Nelson. U glavnoj ulozi igra kanadski kečer Roddy Piper.

• Roddy Piper kao John Nada
• Keith David kao Frank Armitage
• Meg Foster kao tv urednica Holly Thompson
• Raymond St. Jacques kao ulični propovjednik
• George Buck Flower kao pripadnik elite koja sarađuje s vanzemljcima
• Peter Jason kao Gilbert
• Sy Richardson klao Crni revolucionar
• Susan Blanchard kao Ingenue
• Norman Alden kao poslovođa gradilišta

John Nada koji je, nakon rada na naftovodima ostao bez posla, traži kao najamnik posao u metropolu Los Angeles. U metropoli vlada, pored blistavih nebodera velekompanija, uglavnom nezaposlenost i bijeda. Nada posmatra jednog uličnog propovjednika koji najavljuje govori o zlim manipulacijama misterioznih sila. John pronalazi posao na jednom gradilištu gdje je potrebna dozvola sindikata. Tamo upoznaje Franka Armitraga koji mu priča o porazu nakon neuspjelog štrajka radnika čeličane u Detroitu te da će silom krenuti na kapitaliste. John međutim zastupa mišljenje da, jer vjeruje u američki san, da svako može uspijeti ako čeka na priliku. Frank ga dovodi u barake blizu crkve gdje se nalazi i javna kuhinja. Većina stanovnika u barakama svakodnevno konzumira televizijske reklame. Povremeno dolazi do prekida programa od strane divljeg tv kanala koji govori o stranim silama, koje upotrebljavaju čovječanstvo u ime profita. Porijeklo sila ostaje nejasno ili se misli na klasne razlike u svakom slučaju poziva se na revoluciju.

Nakon što je policija brutalno provalila u crkvu, ubivši popa i porušila barake, Frank pretražuje ruševine i pronalazi paket pun sunčanica. Ne shvatajući svrhu uzima jedne sebi.

Nakon što je stavio naočale, primjećuje da se boje više ne raspoznaju i da dobija od njih glavobolju. Još je više zbunjen kada primijeti da kod korištenja sunčanica vidi skrivene poruke u natpisima reklama: "pokori se", "konzumiraj", "spavaj", "gledaj tv". Na novčanicama uočava, pomoću sunčanica, natpis: "Ovo je tvoj Bog!", u časopisima vidi naslove :"Ne suprostavljaj se autoritetu!". Pored ovih subliminalnh poruka primjećuje stariju ženu koja ima monstruozno lice koja Johna verbalno napada. Nakon što su ga i drugi monstrumi zapazili počinje potjera za Johnom. John ubija tokom okršaja više policajaca, koji su također imali lica monstruma, dok jednog za kojeg će se ispostaviti da je čovjek ostavlja u životu. Od sada se nalazi u bijegu.

Zahvaljujući tv urednici Holly Thompson, koju uzima kao taoca, John uspijeva pobjeći. Kindapovanoj urednici pokušava objasniti no ona mu ne vjeruje te ga gura kroz prozor i zove policiju.

John pronalazi Franka koji, uprkos snažnom fizičkom otporu, također stavlja sunčanice i shvata šta se događa. Obojicu će regrutovati jedna podzemna organizacija (koja se u medijima naziva komunisti) koja ih poziva na skup. Tu saznaju, John je iznenađen jer se i Holly tu zadesila, da se kod ljudi s monstruznim licima radi o vanzemaljcima koji tlače ljude. Da bi ih ljudi ne bi mogli prepoznati postoji antena koja emituje ometajući signal. Pošto se ispostavlja da se antena nalazi na krovu tv stanice gdje Holly radi koja sve ovo istovremeno demantuje. John i Frank se snabdijevaju oružjem, radio-stanicama i uređaj za teleportiranje (u obliku ručnog sata) u tajnu bazu vanzemaljaca. Pored toga dobijaju kontaktna sočiva da ne bi nosili sunčanice.

Nakon što se policija pojavila na skupu koja otvara vatru i ubija veliki broj članova otpora. Tokom pucnjave John i Frank uspijevaju teleportacijom ući u bazu vanzemaljaca. Tu saznaju da postoji elita koja sarađuje s vanzemaljcima. Eleganto obučen muškarac, koji ih smatra svojim, objašnjava im da vanzemaljci potječu iz susjedne galaksije Andromede i objašnjava funkciju antene. John i Frank shvataju da je jedini način koji ostaje je uništavanje antene.

Dolaze u tv-stanicu i stižu na krov gdje Holly puca i ubija Franka s leđa. John će iako ranjen uspiti ubiti Holly, za koju će se ispostaviti da sarađuje s vanzemaljcima. Pristiže policijski helikopter koji puca u Džona, koji će prije toga uspjeti uništiti antenu. Odjednom svi ljudi prepoznaju vanzemaljce .

Na Rotten Tomatoes film je dobio 83% kritika.

Filme je 1990. bio nominovan za Saturn Award za najbolji naučno-fantastični film i za najbolju muziku. Vremenom je film zadobio kultni status. Među 20 najpoznatijih borbenih scena uvrštena je tuča između Franka i Džona i to na 7. mjestu. Ova scena je doživjela više parodija, npr. u animiranoj seriji South Park i u videoigri Saints Row IV. Važnije je da je sama scena metafora, jer Frank nije želio da stavi sunčanice jer nije želio da vidi.^[1] Radije se tuče s Džonom do potpunog kolapsa jer se ne žeil probuditi te sanja san o kapitalizmu gdje se mora samo malo više potruditi. Dakle bijeac i crnac kao pripadnici radne klase se tuku dok se njihov neprijatelj smije. U intervjuu za Rolling Stones Carpenter će reći da je bitno da infiltraciju može bolje da objasni fizički radnik već naučnik. Prema Karpenteru vanzemaljci ne žele da nas ubiju već da se zabavljaju s nama^[2] Sama poruka filma se, prema Džonatanu Rosenbaumu koji je to objavio 1988 za Chicago Reader, može shvatiti kritika Reganove ere.^[3]