Elektricitet
| Elektromagnetizam |
|---|
 |
Elektricitet je skup fizikalnih fenomena povezanih s prisustvom i kretanjem električnog naboja.[1] Iako se na početku smatrao kao fenomen odvojen od magnetizma, nakon razvoja Maxwellovih jednačina, oba su prepoznata kao dio jedinstvenog fenomena: elektromagnetizam. Različiti uobičajeni fenomeni su povezani s elektricitetom, uključujući munje, statički elektricitet, električno grijanje, električno pražnjenje i mnogi drugi.
Prisustvo električnog naboja, koji može biti pozitivan ili negativan, proizvodi električno polje. Sa druge strane, kretanje električnih naboja, koje je poznato kao električna struja, proizvodi magnetno polje.[2]
Kada se naboj postavi na mjesto na kojem postji električno polje, sila će djelovati na njega. Magnituda ove sile je data Coulombovim zakonom. Dakle, ako bi se naboj pomjerio, električno polje bi vršilo rad na električni naboj. Zbog toga možemo govoriti o električnom potencijalu u određenoj tački u prostoru, koji je jednak radu koji izvrši vanjski agent prenoseći jedinicu pozitivnog naboja od proizvoljno odabrane referentne tačke do te tačke bez ikakvog ubrzanja i obično se izražava u voltima.[2]
Elektricitet je u srcu mnogih modernih tehnologija i koristi se za:
- električnu snagu gdje se električna struja koristi za napajanje opreme;
- elektroniku koja se bavi električnim kolima koja uključuju aktivne električne komponente kao što su elektronske cijevi, tranzistori, diode i integralna kola, te povezane interkonekcijske tehnologije.
Električni fenomeni se proučavaju još od antike, iako je napredak teorijskog razumijevanja ostao spor do sedamnaestog i osamnaestog vijeka. Čak i tada, praktična primjena elektriciteta je bila mala, a inženjeri elektrotehnike su ga tek krajem devetnaestog vijeka uspjeli staviti u upotrebu za industrijske i stambene potrebe. Brzo širenje elektrotehnike u tom vremenu je transformisalo industriju i društvo, postajući tako pokretačka snaga Druge industrijske revolucije. Izuzetna svestranost elektriciteta znači da se može iskoristiti u neograničenom broju oblasti koje uključuju transport, grijanje, rasvjetu, komunikaciju i računanje. Električna snaga sada predstavlja kičmeni stub modernog industrijskog društva.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]
- ^ "electricity | Definition, Facts, & Types". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 11. 2018.
- ^ a b Sears, Francis; et al. (1982), University Physics, Sixth Edition, Addison Wesley, ISBN 0-201-07199-1
- ^ Jones, D.A. (1991), "Electrical engineering: the backbone of society", Proceedings of the IEE: Science, Measurement and Technology, 138 (1): 1–10, doi:10.1049/ip-a-3.1991.0001
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Benjamin, Park (1898), A history of electricity: (The intellectual rise in electricity) from antiquity to the days of Benjamin Franklin, New York: J. Wiley & Sons
- Hammond, Percy (1981), "Electromagnetism for Engineers", Nature, Pergamon, 168 (4262): 4–5, Bibcode:1951Natur.168....4G, doi:10.1038/168004b0, ISBN 0-08-022104-1, S2CID 27576009
- Morely, A.; Hughes, E. (1994), Principles of Electricity (5th izd.), Longman, ISBN 0-582-22874-3
- Nahvi, Mahmood; Joseph, Edminister (1965), Electric Circuits, McGraw-Hill, ISBN 9780071422413
- Naidu, M.S.; Kamataru, V. (1982), High Voltage Engineering, Tata McGraw-Hill, ISBN 0-07-451786-4
- Nilsson, James; Riedel, Susan (2007), Electric Circuits, Prentice Hall, ISBN 978-0-13-198925-2
- Patterson, Walter C. (1999), Transforming Electricity: The Coming Generation of Change, Earthscan, ISBN 1-85383-341-X