Daniel

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Daniel (Danijel ili Danilo) je jedna ličnost iz biblijskog Starog zavjeta. Dio Biblije po imenu „Danielova knjiga“ mu je u potpunosti posvećen. Ime Daniel na hebrejskom jeziku znači „Bog je moj sudija“. U kršćanstvu se smatra prorokom, ali u judaizmu ne. U pravoslavnoj crkvi se Sveti Danilo proslavlja 17. decembra.

Po Bibliji, Daniel je bio mladić iz plemena Judejaca koji su za vrijeme vladavine kralja Nabuchodonosora II protjerani u Babilon nakon uništenja Jerusalima. Daniel je, uz tri druga mladića iz svog plemena: (Hananiasom, Azariasom i Mišaelom bio odabran da služi kralja. Za vrijeme boravka na kraljevskom dvoru, Daniel je imao priliku da proba zabranjenu hranu, ali je odlučio da se drži zabrane i da se hrani samo „povrćem i vodom“. To mu je donijelo naklonost Boga.

Nakon zauzimanja Babilona od strane Medejaca i Perzijanaca i vladavine medejskog kralja Dariusa I, Daniel je zarobljen i bačen u lavlju jazbinu. Uz pomoć Boga, Daniel iz jazbine izlazi nepovrijeđen i time kralju Dariusu pokazuje Božiju moć.

Danijelov grob se po tradiciji nalazi u mjestu Suse u Iranu. Poštuju ga i Jevreji i muslimani. Oko 1400. godine, tursko-mongolski car Timur Lenk je u Samarkand donio relikviju koja se pripisuje Danijelu (neke sage govore o ruci dok druge spominju cijelo tijelo) koji se na uzbečkom jeziku zove Doniyor.

• Kir Veliki

Commons ima datoteke na temu: Daniel