MP 38

MP 38 je služio kao prethodnik dobro poznate serije MP40 serijskih automata, koje su Nijemci razvili u Drugom svjetskom ratu. Taj tip je uglavnom bio revolucionaran u svojoj konstrukciji koja je izbijala iz tadašnjih normi. Međutim, MP38 se na kraju smatrao preskupim za proizvodnju u velikom broju potrebnom njemačkoj vojsci, što je rezultiralo stvaranjem njegovog pojednostavljenog sestrinog dizajna - MP40 iz 1940. - koji je koristio čelične presove i zavarivače, pritom zadržavajući obradu na minimumu.^[1]

Početkom 1938. godine Erfurter Mašinfabrik (ERMA) dobila je zvanično naređenje za razvoj novog automata od Heresvafenamt-a (kancelarije za oružje vojske). Već nekoliko mjeseci kasnije, početkom juna 1938., ERMA je predstavila „Maschinenpistole MP38". Ovo dostignuće je impresivno, međutim čini se da je vremenski interval prekratak za razvoj takvog novog oružja. Ova činjenica mora pobuditi sumnju da je (skoro) spreman nacrt morao ući u ladice ERMA-e. A sada je došlo vrijeme da se to izvadi. U stvari, MP38 uopšte nije bio potpuno novi dizajn, već napredak gotovo nepoznatog modela prethodnika: EMP36. Ali MP38 je i dalje bio skupo oružje za proizvodnju. U proljeće 1940. godine kompanija ERMA pokušala je da pojednostavi njegov dizajn. U međuvremenu je upotreba presovanih dijelova od lima u industriji napravila veliki napredak, pa su prijemnik i rukohvat redizajnirani za ovu vrstu tehnologije. Novo oružje dobilo je naziv "MP40", a serijska proizvodnja započeta je u martu 1940. godine. MP38 je ostao u upotrebi do kraja rata, ali većina je modifikovana sa poboljšanom bezbednošću od MP40.^[2] Razvoj MP38 proizašao je iz zahteva Oberkomando der Vehrmaht za automatom za skladištenje inventara njemačke armije. Njemačka vojska je precizno prilagodila koncept Blickriga kako bi dokazala vrijednost brzo pokretnih mehanizovanih snaga koje djeluju u kombinaciji sa vazdušnom podrškom. Proces izrade novog MP38 zahtijevao je utiskivanje lima i livenje, istovremeno upotrebljavajući plastiku u nameštaju umjesto drva. Sklopivi metalni kundak omogućava maksimalnu prenosivost tokom marševa i maksimalnu stabilnost prilikom pucanja.^[1]

MP38 posjeduje vertikalni magacin koje se koristi kao prednji dio za slabu ruku. Pištoljski rukohvat učinio je oružje ergonomičnijim i upravljivijim. Za razliku od prethodnih dizajna, drška za pričvršćivanje postavljena je na lijevoj strani prijemnika. Zamisao iza lijeve bočne ručice za zatezanje bila je da operater može pritisnuti oružje bez pucanja ruke iz rukohvata i držati prst blizu okidača. Dugme za puštanje magacina je takođe postavljen na lijevoj strani oružja iz istog razloga. To bi omogućilo promjenu magacina slabom rukom i brže vratilo oružje u akciju. Još jedna od novih karakteristika bio je šipka za oslanjanje ispod cijevi. Ova šipka trebalo je da pomogne u gađanju sa oklopnog vozila ili sličnog zaklona. Neki rani prijmeri MP38 i MP40 imaju šipke napravljene od aluminijuma i ravnomjernih žigosanog lima. Šipke za oslanjanje su kasnije promijenjene u materijal od plastičnih vlakana. Plastično vlakno djeluje bolje u apsorpciji vibracije stvorene tokom pucanja dok se oslanja protiv oklopa vozila. MP38 bio je jedan od rijetkih njemačkih dizajna za nekorišćenje metalne zaštitne obloge. MP38 koristi otvoreno "masovno hlađenje" cijevi, prvi put primjećen na ranom EMP pištolju, Vollmer/Erma dizajna. MP38 takođe ima otvor za pričvršćivanje praznog uređaja za ispaljivanje. Prazan uređaj za ispaljivanje ograničava količinu gasa koja napušta otvor prilikom puštanja praznih čaura. To omogućava ograničenom pritisku praznih čaura da oružjem upravljaju u potpunosti. Bez takvog ograničavajućeg uređaja, oružje se neće kretati praznom čaurom.^[3]