Tigar

Poznato je devet podvrsta ove vrste (od kojih je jedna pouzdano, a dvije su vjerojatno istrijebljene) koje su međusobno vrlo slične, ali se značajno razlikuju veličinom i težinom. Najmanja podvrsta živi u Indoneziji. Dug je 140 cm a rep mu je još oko 60 cm. Mužjaci teže 120 kg a ženke oko 90 kg. Sibirski tigar je bitno veći. Dužina tijela mu je oko 2 metra ili čak i više. Rep je dug 90 cm, a može doseći težinu od 250 kg (ženka 150 kg). Time je sibirski tigar, nakon medvjeda najveći kopneni grabežljivac.

Tigar živi od Indije na istok do Kine i Jugoistočne Azije, a prema sjeveru do Amura i dalje do istočnog Sibira. Od otoka u Jugoistočnoj Aziji danas živi još samo na Sumatri, dok je na drugim velikim indonezijskim otocima istrijebljen.

Nekada je živio i zapadno od Indije, preko prednje Azije do Turske, no tu je najvjerojatnije istrijebljen još od 1970-ih godina prošlog stoljeća.

Tigrovi su prije svega šumske životinje, jer im je za lov prikradanjem potreban šumski podrast.

• Sibirski tigar, Amurski ili Usurski tigar (P. t. altaica) je daleko najveća podrvsta, i nekada je živio na području istočnog Sibira, Mandžurije i Koreje. Zbog masivnog lova, broj im je na graničnim kinesko-ruskim i kinesko-korejskim područjima bio samo oko 150 jedinki. U međuvremenu se, zahvaljujući mjerama zaštite, broj ponovo popeo na oko 500 jedinki, no još ga se smatra vrlo ugroženim.

 

• Južnokineski tigar (P. t. amoyensis) je podvrsta koja je nekada živjela na cijelom području Kine, dok danas u prirodi živi još samo oko 40 jedinki u planinskom području Guandonga. Vrlo je vjerojatno, da je to slijedeća podvrsta osuđena na izumiranje; kad bi mjere zaštite i uspjele, upitno je da li je tako malena populacija još sposobna da se obnovi (vidi genetičko usko grlo). Tek kasno se počelo s programom uzgoja u zoološkim vrtovima, tako da se teško može računati s uspjehom, jer i životinje za uzgoj potiču iz iste, genetički vrlo ograničene populacije.

• Balijski tigar (P. t. balica) je živio endemski na otoku Baliju i intenzivnim lovom kao i uništavanjem staništa istrijebljen je još 1940-ih godina prošlog stoljeća.

• Indokineski tigar (P. t. corbetti) nastanjuje kopnene dijelove Jugoistočne Azije; postoji još oko 1.500 jedinki koje su gotovo sve u Kambodži i Laosu. U drugim državama ovog područja su već istrijebljenji ili su neposredno pred istrijebljenjem.

• Malajski tigar (P. t. jacksoni) je ranije smatran indokineskim tigrom. Tek 2004. je genetičkom analizom utvrđeno, da je riječ o zasebnoj podvrsti. Živi na području malajskog poluotoka i pred izumiranjem je.

• Sumatranski tigar (P. t. sumatrae) je jedina otočna podvrsta koja je do danas preživjela. U brdskim područjima Sumatre živi još oko 500 jedinki. To je od svih živućih podvsta rastom najmanja.

• Javanski tigar (P. t. sondaica) je živio na Javi, najgušće naseljenom otoku Indonezije. Jedna jedinka je zadnji put viđena 1979. i od tada se ta podvrsta smatra izumrlom.

 

Tigrovi su vrlo ugrožena vrsta: broj tigrova je od 5.000 do 7.000. Zapravo, tigrova je više u zoološkim vrtovima, nego u divljini. U idućih bi nekoliko godina tigrovi u prirodi mogli izumrijeti, pa bi se mogli vidjeti samo iza ograde. Da se to ne dogodi, bengalski su tigrovi uvedeni u afričke savane. Tigrovi jedu bivole, jelene, dikobraze, zmije, žabe, miševe, a u nuždi, kad su stari i bolesni mogu napasti i ljude. U Hrvatskoj tigrovi, poglavito sibirski, žive u Zoološkom vrtu grada Zagreba, Zoološkom vrtu i akvariju grada Osijeka, Prirodoslovnom muzeju i zoološkom vrtu grada Splita, Zoološkom vrtu u Našicama i posebnom čuvalištu sibirskih tigrova nedaleko od Križevaca.

 

Tigar na Wikimedijinoj ostavi