Samuel Beckett

Beckett je najslavniji po drami U očekivanju Godota, koju je kritičar Vivian Mercier opisao glasovitim riječima: "drama u kojoj se dvaput ništa ne događa". Dramatičar pomoću smiješnih i izgubljenih likova prikazuje temeljni besmisao i besciljnost života, što se lijepo poklopilo s tadašnjim usponom filozofske škole egzistencijalizma. Poput mnogih djela nakon 1947., napisao ju je na francuskom (En attendant Godot). Drama je nastala između listopada 1948. i siječnja 1949., objavljena je 1952., a premijerno izvedena 1953. Doživjela je uspjeh kod kritike i publike, te potakla kontroverze. I danas se izvodi vrlo često po cijelom svijetu.

Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih Beckett je na francuskom napisao svoje najpoznatije romane, koji se često unatoč njegovu izričitom protivljenju nazivaju "trilogijom": Molloy (napisano 1947., objavljeno 1951.), Malone umire (napisano 1948., objavljeno 1951.) i Bezimeni (1953.).

Kroz ta tri romana čitatelj može pratiti razvitak Beckettova zrela stila i tema. Molloy ima više osobina konvencionalnog romana: vrijeme, mjesto, zbivanje i radnju. Malone umire uglavnom se rješava zbivanja i radnje, ali ostaju naznake mjesta i vremena. "Radnja" knjige ima oblik unutarnjeg monologa. Napokon, u Bezimenome nestaje i osjećaj mjesta i vremena. Osnovna je tema tog romana sukob između želje glasa da nastavi govoriti i time nastavi postojati, te gotovo jednako jake želje za tišinom i ništavilom.

Zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života, Beckett u svim svojim djelima daje krajnje pesimističnu viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek svedan na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno "trajanje" ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjem spasa.

Da bi prikazao apsurdnost takva života i čovjekovu bespomoćnost, Beckett napušta tradicionalnu romanesknu fabulu i uobičajeni dramski zaplet te ih zamjenjuje nizom scena koje se ponavljaju s malim varijantama, a likove svodi na grotskne i stravične marionete (kljasti, nijemi, slijepi, gluhi, itd.), koje se pomiču po nekom besmislenom ritmu unutar svog ograničenog životnog kruga (ulica, raskršće, soba) ili su čak i u tom kretanju onemogućene (smještene u kante za smeće ili zatrpane u pijesku).

Izraz je prilagođen tim apsurdnim situacijama i sugerira ih besmislenim ponavljanjem više-manje istih dijeloga ili dugim unutarnjim monolozima, u kojima je jezik oslobođen uobičajene gramatičke strukture.

S druge strane, iako su Beckettova djela - kako romani, tako i drame - u osnovi pesimistična, uvijek su prožeta blagim humorom i simpatijama prema likovima.

• Eleutheria (1940-e/objavljena 1995.)
• U očekivanju Godota (1952.)
• Svi koji padaju (1956.)
• Djela bez riječi I. (1956.)
• Djela bez riječi II. (1956.)
• Kraj igre (1957.)
• Krappova zadnja snimka (1958.)
• Ugrubo za kazalište I. (kraj 1950-ih)
• Ugrubo za kazalište II. (kraj 1950-ih)
• Sretni dani (1960.)
• Ugrubo za radio I. (1961.)
• Ugrubo za radio II. (1961.)
• Riječi i glazba (1961.)
• Cascando (1962.)
• Drama (1963.)
• Film (film, 1963.)
• Eh Joe (1965.)
• Dah (1969.)
• Ne ja (1972.)
• Onaj put (1975.)
• Zvuk koraka (1975.)
• Trio duhova (1975.)
• ...ali oblaci... (1976.)
• Komad monologa (1980.)
• Rockaby (1981.)
• Improvizacija Ohio (1981.)
• Quad (1982.)
• Katastrofa (1982.)
• Nacht und Träume (1982.)
• Što gdje (1983.)

• Proust (1931.)
• Sanjati o lijepim i prosječnim ženama (1932./objavljeno 1992.)
• Više bocka nego udara (1934.)
• Murphy (1938.)
• Mercier i Camier (1946./objavljeno 1974.)
• Molloy (1951.)
• Malone umire (1951.)
• Bezimeni (1953.)
• Watt (1953.)
• Priče i tekstovi nizašto (1954.)
• Bram van Velde (suradnja: Georges Duthuit i Jacques Putnam)(1958.)
• Kako je to (1961.)
• Izgubljeni (1971.)
• Prva ljubav (1973.)
• Šištanje (1976.)
• Društvo (1979.)
• Loše viđeno, loše rečeno (1981.)
• Disjecta (1983.)
• Worstward Ho (1984.)
• Nepomično micanje (1988.)

• Whoroscope (1930.)
• Echo's Bones and other Precipitates (1935.)
• Collected Poems in English (1961.)
• Collected Poems in English and French (1977.)
• What is the Word (1989.)

 

Samuel Beckett na Wikimedijinoj ostavi