Maslačak
Maslačak (Taraxacum) rod porodice glavočike (Asteraceae, prije zvana Compositae). Ima 25 vrsta maslačaka, i obično se nalazi u krajevima s umjerenom i hladnom klimom. Česta je livadska biljka. U pučkoj medicini koristi se kao gorko sredstvo, kolagog, aperitiv te za smanjivanje masnoće u krvi. Maslačak je također jestiv, tj. listovi kada su obareni, i uzgaja se kao jestiva biljka u mnogim zemljama svijeta.
| Maslačak | |
|---|---|
| |
| Ilustracija dijelova maslačka (Taraxacum officinale) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Asterales |
| Porodica: | Asteraceae |
| Rod: | Taraxacum Weber ex F.H.Wigg., 1780 |
Opis
urediPoznata je po ljekovitosti, kao izuzetno hranjiva biljka bogata vitaminima C i A, organskim kiselinama, mineralima (posebno kalijem, natrijem i magnezijem). Proljetna salata pravi se od sasvim mladih listova koji se beru prije cvjetanja i izvan naseljenog područja.
Najpoznatija i najčešća vrsta Taraxacum officinale, zeljasta je višegodišnja biljka sa nazubljenim listovima sa šupljom stabljikom i žutim cvjetom. Korijen je vretenast i u gornjem dijelu razrastao. Cvjeta od aprila do septembra. Nakon cvjetanja pojavljuje se sjeme u obliku bijele pamučaste loptice, koja se rasprhne uz pomoć vjetra i tako širi sjemenje.
U narodnoj medicini koristi se kao gorko sredstvo, kolagog, aperitiv te za smanjivanje masnoće u krvi. Maslačak je također jestiv, mladi listovi koriste se kao salata, cvjetovi za pripremu medu sličnog sirupa,te vina i pive. Od prženog korijena može se pripremiti zamjena za kafu. Pupoljci se mogu ukiseliti te služiti kao zamjena za kapare. Uzgaja se kao povrće u mnogim zemljama svijeta. Vrsta Taraxacum kok-saghyz, podrijetlom iz Kazahstana, pripada među biljke od kojih se dobiva kaučuk. Rod obuhvaća 2290 vrsta[1].
Hemijski sastojci
urediHemijski sastojci koji preovladavaju u maslačku su: "triterpenska jedinjenja (homotaksasterol, teraksasterol, androsterol, tarakserol, beta-amirin), sterine, beta-sisterin, stigmasterin, holin, taraksol, levulozu, nikotinsku kiselinu, nikotin-amid, najviše u jesen, inulina. U maslačku se mogu naći vitamine A, B i C, karotinoide, triterpenski alkohol. Bogat je i željezom, magnezijumom, fosforom, silicijom, natrijem, sumporom, manganom, i enzimima.
Korištenje u medicini
urediIndikacije: Kongestija jetre, insuficijencija jetre, hepatitis(A, B i C)[2], holelitijaza, hepatične dermatoze, atonija žučnih putova, hiperholesterolemija, hemoroidi, anemije, oligurije, insuficijencija bubrega, konstipacija, enterokolitis, skorbut, astenija itd. Diuretik [3][4] Holecistitis. Žučni kamenci. Žutica. Atonična dispepsija sa konstipacijom. Mišićni reumatizam. Oligurija.
Upotreba u narodnoj medicini
urediPrvenstveno se koristi za bolesti jetre, žući i probleme urinarnog trakta. Poznato je da korištenje mladog o sviježeg lista maslačka u ishrani, kao salata ili dodatak salati[5] „Maslačak pomaže i za u stomačne i crijevne bolesti, te bolesti pluća, jetre. Koristi se i za liječenje hemoroida. Narodni travari su ga preporučavaili i za hipohondriju, bledilo i ostale zdravstvene probleme”. Poznati Hercegovački narodni ljekar Sadik Sadiković kaže:[6]„Pićem svježe izgnječenog soka od maslačka popravlja se porušeno zdravlje i tamo gdje je bila svaka nada izgubljena". Činjenica je da se u narodnoj medicini maslačak najviše upotrebljava za liječenje jetre i žuči[7]
Dodatna literatura
uredi- Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1981.
- Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
- Wilfort,R. Ljekovito bilje i njegova upotreba,Zagreb 1974.
Vanjske poveznice
urediIzvori
uredi- ↑ „Catalogue of Life: 2012 Annual Checklist”. Arhivirano iz originala na datum 2021-05-18. Pristupljeno 2015-01-06.
- ↑ Oficijelan korijen prema B.P.C. (1949)
- ↑ Njemačkoj komisiji "E herba i korijen": Holeretik. Diuretik. Stimulator apetita str. 118-120.
- ↑ Brit. Herb. Pharm. (1983) list i korijen: Diuretik. Stimulator
- ↑ Salata od maslačka za majčino mlijeko
- ↑ Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980 str. 144
- ↑ Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984.