Luj III. Slijepi

Otac Luja III. je bio Boso kralj Provanse dok mu je majka bila Irmingard kćer cara Svetog Rimskog Carstva Luja II. . U trenutku smrti njegovog oca 887 godine Luj III. se našao pod zaštitom karolinških careva Karla III. i Arnulf Karantanski koji su se pobrinuli da ima sigurno djetinjstvo.

Ovaj period mira i sigurnosti završava smrću Arnulfa kada ga posjećuju talijanski plemići nudeći mu carsku krunu pod uvjetom da zarati s kraljem Italije Berengarom. Kako je ta ponuda bila potpuno prihvatljiva mladiću od 19 godina, on 901. godine kreće u uspješnu invaziju Italije i ulazi ponosno u Rim, gdje ga papa u februaru-veljači 901. godine kruni za cara. Taj tada već proslavljeni uspjeh bio je preuranjen pošto Berengar koji je nadživio posljednja tri cara nije bio osoba za omalovažavanje. Sudbina se i ovdje ponovila kada malo više od godinu dana nakon Lujeve krunidbe Berengar ostvaruje veliki vojnu pobjedu tijekom koje zarobljava svoga protivnika.

U zamjenu za slobodu Berengar je zatražio od njega samo riječ da se mladi car više nikada neće vratiti u Italiju. Kako je davanje riječi za ovoga cara bilo nešto potpuno jednostavno, on ju je dao i otišao u Provansu gdje se pripremao za svoj novi napad. Nakon dvije godine ili točnije u july-srpnju 904. on ponovno napada Berengara samo da bi u july-srpnju 905. godine kod Verone ponovno doživio katastrofalni poraz i bio zarobljen. Ovaj put Berengar nije mogao ponovno vjerovati Luju III. tako da ga je prije puštanja na slobodu za svaki slučaj oslijepio.

Nakon ovog poraza Luj III. se povukao u Provansu koju potom do smrti više nije napuštao. Od djece imao je kćer čiji potomci su sljedećih više od 300 godina bili grofovi Provanse.