Litvanci

Litvanci ili Litavci (izvorno: lietuvis, lietuviai) su jedan od baltičkih naroda indoeuropske porodice nastanjen u području uz Baltičko more. Imenom Balti označavaju se Litvanci, Latvijci ili Letonci i Stari Prusi. Ime Balti upotrijebio je prvi puta njemački lingvist Ferdinand Nesselman 1845. Naziv je nastao po Baltičkom moru.

Litavka, *Lithuanian Museum of Art in Vilnus*

Litvanci i Latvijci (često nazivani Letoncima) jedini su preživjeli baltički narodi. Prema Virginiji Vasiliauskiene i Jonathan Slocumu postoje mnoge sličnosti između jezika slavenskih i baltičkih naroda.

Hidronimija i arheologija ukazuju da su veliki dijelovi sjeveroistočne Europe, otprilike od Moskve do Berlina, uključujući sjeverni dio bazena Dnjepra, bio teritorij baltičkih naroda tokom prvog milenija prije Krista i kasnije. Slaveni u ovaj teritorij zalaze tek kasnije. Teritorij je bio obrastao neprohodnim šumama i daleko od glavnih migracijskih i važnih trgovačkih putova. Ova izoliranost pomogla je očuvanju arhaičnih jezika.

Litvanci se prvi puta spominju u povijesnim izvorima početkom 11 stoljeća. Ime 'Litvanija' ('Lithuania') spominje se 1009. u kronikama ("Anales Quedlinburgenses"), napisano u latinskom kao 'Litua'. Od kraja 12. stoljeća, 'Litvanija' je česta u poljskim i njemačkim materijalima. Njemački oblik "Litauen" porijeklom je iz slavenske tradicije, u latinskom se naziva Lituania'.

U engleskom jeziku Litvanci se nazivaju Lithuanians, a u hrvatskom je čest iskrivljeni oblik Litavci, koji je izgleda sada posuđen iz njemačkog 'Litauen', odnosno Litauens /Die bilateralen Beziehungen Litauens zu Deutschland entwickeln /.

Među Litvancima još se vide razlike među njihovim etničkim grupama (Aukstaiciai, Suvalkieciai, Dzukai).

Običaji starih Litvanaca

Simonas Daukantas (1793-1864) bio je prvi litvanski povjesničar koji o Litvancima piše na materinskom jeziku. U svome dijelu 'Budas senoves lietuviu, kalnenu ir zemaiciu' (Osobina starih Litvanaca, brđana i Žemajta) Daukantas piše da oni žive u u neprohodnim šumama koje veoma dobro poznaju. Zemlja i šume davale su im hranu, odjeću i oružje. Litvanci, Žemajti (sebe zovu Žemaitē) i druga srodna plemena bavila su se lovom, zemljoradnjom, stočarstvom i pčelarstvom. Hranu i piće ovi gostoljubivi ljudi uvijek su rado podijelili s putnikom namjernikom i gostima. Sami sebe opskrbljivali su obućom, odjećom, kućanskim priborom i oružjem. Sa stranim trgovcima za željezo i sol i druge proizvode koje nisu mogli dobiti u vlastitoj proizvodnji, nudili su krzno, vosak, med i ratarske i druge proizvode. Prije uvođenja kršćanstvo|kršćanstva Litvanci su obožavali prirodne sile i mnoge bogove i božice, slično kao što imamo u starih Grka i Rimljana. Glavni bog bio je Perkunas, bog Groma. Za svoje bogove Litvanci su imali posebna svetišta, u svetim lugovima i šumama gorjela je sveta vatra koju su održavali čuvari 'vaidilutes'. Želje bogova objavljuje svećenik kriviai, koji su podložni vrhovnom svećeniku kriviu krivaitis. -Litvanci su bili posljednje pagansko pleme Europe. Mnogi su još u 16. i 17. stoljeću obožavali svoje stare bogove i čuvali običaje.

Litvanci u domovini i svijetu

(po UN-ovim podacima)

...u domovini 2,733,000

Sjedinjene Države...521,000
Rusija...76,000
Njemačka...40,000
Latvija...25,693
Poljska...25,000
Kanada...12,000
Australija...10,000
Bjelorusija...10,000
Kazahstan...6,000
Španjolska...4,300
Estonija...2,000
Ukrajina...12,000
Moldavija...1,000
Uzbekistan...1,000
Tadžikistan...300
Armenija...200
Kirgizija...200
Turkmenistan...200