Kokosova palma

Portugalski i španjolski autori iz 16. vijeka slažu se da je ime coco sa Iberijskog poluotoka i da je značilo "nasmijano lice, osmjeh, grimasa", ali i "bauk, strašilo", "napraviti grimasu". Plod kokosa podsjećao ih je na ljudsko lice koje se kravelji. Po portugalcu Losadi, toj biljci su ime dali portugalski moreplovci, točnije Vasco da Gama koji je donio prve kokose u Evropu sa svog puta u Indiju. Kokosova ljuska podsjećala ih je na sablast ili vješticu koja se na portugalskom kaže coco (ili côca).^[1][2] Prvi zabilježeni slučaj imena kokos je iz 1555., dotad su ga zvali indijski orah^[3][4]

Ime kokos i kokosova palma, raširilo se po svijetu. Kokos je višenamjenska biljka, i služi kao hrana, i kao piće, ali i kao odjeća, građevinski materijal i sirovina za mnoge proizvode suvremene industrije.

Alexander von Humboldt iznio je prva stručna zapažanja zasnovana na izgledu drveta - visokog i plemenitog u usporedbi sa svim dotad viđenim raslinjem, tankog stabla koje strši uvis 25 do 30 metara i na čijem se vrhu nalazi gusta krošnja od tridesetak perasto razdijeljenih listova dugačkih četiri metra. Naučnici su kasnije otkrili da je cvast kokosove palme razgranata, u početku obavijena čvrstom ovojnicom i sastavljena od muških i malobrojnih ženskih cvjetova. Iz nje nastaje plod koji se sastoji od tankog i nepropusnog vanjskog omotača, egzokarpa, i čvrstog i tvrdog unutrašnjeg sloja, endokarpa. Između se nalazi debeli sloj lakog i rastresitog tkiva, mezokarpa, u čijem je središtu bijelo sjeme s vrlo razvijenim endospermom u obliku kugle, s debelom mesnatom ovojnicom u kojoj je mliječna tekućina.

Botanički strogo gledano plod kokosove palme je koštunica a ne orah.^[5] kao i drugi plodovi i kokos ima tri sloja: egzokarp, mezokarp i endokarp.

 

Visoko stablo u promjeru ima 30 cm, ali je izuzetno čvrsto i odolijeva vjetrovima jer ga za pješčano tlo, u dubini od 8 m, drži oko 800 korijenova, ne debljih od jednog centimetra. Sjeme je nepropusno za morsku vodu u kojoj može plivati i do 4500 kilometara i potom, neoštećeno, isklijati na tlu. Poslije sedam godina palma rađa prvi plod, a između petnaeste i pedesete godine života donese od 60 do 80 oraha. S osamdeset godina prestaje rađati i najčešće umire. Samo malobrojni primjerci dožive i do 150 godina.

Domovina kokosove palme ne može se sa sigurnošću utvrditi. Po jednoj od legendi ona je iz Polinezije iz sjemena u koje se pretvorila neostvarena ljubav lijepe poglavičine kćeri po imenu Hina i siromašnog, neuglednog mladića Aala. Ne mogavši živjeti bez voljene, mladić je umro, a iz njegovog groba koji je Hina natapala suzama izniklo je neobično drvo: tanko, vitko i toliko visoko da je nadmašilo okolno raslinje. Krošnjom je dodirivalo nebo uzdižući ljubav u vječne, božanske visine. Da bi ga Hina mogla gledati, orah je dobio Aalov lik. Može ga vidjeti svatko tko oljušti kokos, kažu i danas Polinežani. Na čvrstoj opni postoje tri tanja djela koja se mogu probiti. To su oči i usta mladog Aala. Na ovu legendu nadovezuje se i druga, urezana na jednoj kamenoj ploči nađenoj na Filipinima. Po njoj, kokosova palma je nebesko drvo nastalo od zvijezde, na koju svojim oblikom krošnja i podsjeća. Darovano je ljudima voljom božanskih sila i toči iz sebe "napitak života".

Prvih deset proizvođača kokosa na svijetu - 19. decembar 2009.
Zemlja	Proizvodnja (tona)	Bilješka
Filipini	19 500 000	*
Indonezija	15 319 500
Indija	10 894 000
Brazil	2 759 044
Šri Lanka	2 200 000	F
Tajland	1 721 640	F
Meksiko	1 246 400	F
Vijetnam	1 086 000	A
Papua Nova Gvineja	677 000	F
Malezija	555 120
Tanzanija	370 000	F
Svijet	54 716 444	A
Bez simbola = Službene brojke, P = Službene brojke, F = Procjena FAO * = Neslužbene / Poluslužbene brojke, C = Procjena, A = Zajednička brojka (na osnovu služnenih, poluslužbenog ili procjenjenih vrijednosti); Izvor: Food And Agriculture Organization of the United Nations: Economic And Social Department: The Statistical Division Arhivirano 2012-06-19 na Wayback Machine-u

Kokosova palma raste u više od 80 zemalja svijeta, ukupna proizvodnja iznosi 61 milijona tona godišnje.^[6] Kokosove palme vrlo je teško uzgajati u sušnim predjelima, moraju se zalijevati.

Kokosov plod može se iskoristiti na vrlo brojne načine. Dok je zelen, nezrele jezgre, daje zdrav mliječni napitak bogat kalijem i mineralnim sastojcima, a svaki ga orah sadrži oko litre. Mesnati dio zrelog endosperma upije ga i sačuvati. Jednako je zdrav i svjež, ali i pomiješan s prokuhanom vodom kao kokosovo mlijeko. Osušen i nariban poznat je pod nazivom korpa i koristi se kao brašno za kruh kakav spremaju žene iz Šri Lanke ili kao osnova za izradu keksa i peciva, ili za dobijanje Ulja i maslaca. Koristi se i u kemijskoj industriji za fine kreme, sapune, emulzije, kao i za proizvodnju eksploziva. Od vlaknastih djelova dobivaju se čvrste niti od kojih se rade konopci, tepisi i četke i za izolacioni materijali i tkanine za automobilska sjedala. Čvrste drvenaste ljuske plodova, ne služe više samo kao posuđe u domarodačkim domaćinstvima i kao ukrasni predmeti, već su materijal od kojeg se proizvodi dugmad i nakit. Lišće se od davnina upotrebljavalo za pokrivanje krovova i izradu pletenih rukotvorina, odlična je zaštita od komaraca, pa se prerađuje u insekticide. Debla su našla široku primjenu kao građevinski materijal. Pored greda, od njih se prave i sve vrste zidnih obloga, namještaj, a kora se prerađuje u gumu.

Kao prava atrakcija, kokosova palma našla se 1904. godine na poštanskoj marki Francuske Gvajane, a potom i Samoe i Liberije. Brazilski muzičar Ari Baroso u februaru 1939. godine posvetio joj je sambu Brazil, himnu koja se i danas izvodi na Copacabani. Nedavno je jedan kokosov orah prodat za 1,14 milijuna eura. Ubrajao se u vrednije primjerke prodane u aukcijskoj kući Christie's u Londonu, a nalazio se na brodu Bounty kapetana Williama Bligha (1754-1817) te preživio poznatu pobunu.

 

Kokosova palma na Wikimedijinoj ostavi

• Kuće od kokosovog drva Arhivirano 2010-11-27 na Wayback Machine-u (fr)