Film u bunkeru

Film u bunkeru je izraz kojim se opisuje film koji je dovršen, odnosno zadovoljava sve tehničke preduvjete za prikazivanje, ali koji nije dostupan javnosti zbog pravnih ili političkih razloga. Pod time se obično podrazumijevaju filmovi snimljeni u kinematografijama autoritarnih ili totalitarnih zemalja, a čiji ih režimi zabranjuju zbog navodne subverzivnosti ili neusklađenosti sa službenom ideologijom; ponekad se to zna dogoditi i sa prikazanim, pa čak i prilično popularnim filmovima, ali koji su zbog novih političkih i drugih okolnosti postali "nepoćudni" ili publiku podsjećali na neke po vlast neugodne detalje (glavni glumac koji je pobjegao iz zemlje, slavljenje režimskog političara koji je u međuvremenu postao državni neprijatelj ili neosoba i sl.). Najčešće se pod time podrazumijeva praksa u Sovjetskom Savezu, odnosno zemljama nekadašnjeg Istočnog bloka. Takvi filmovi su se povlačili iz distribucije, odnosno smještali u posebna, nepristupačna skladišta kolokvijalno nazvana "bunkeri". U njima su znali ostajati sve dok se političke okolnosti ne bi promijenile, odnosno film postao ponovno "podoban".

Slične situacije, s druge strane, se znaju dogoditi i u kinematografijama zapadnih zemalja, pri čemu motiv za stavljanje filmova u bunker može biti sudski spor oko autorskih ili distribucijskih prava, sadržaj koji je postao neprihvatljiv uslijed novih i strožih cenzorskih standarda - kao što je bio slučaj sa filmovima tzv. predkodovskog Hollywooda 1930-ih - a nekada i iz želje samih tvoraca uvjerenih kako je riječ o ostvarenju ispod svih estetskih i umjetničkih standarda, a čije bi im prikazivanje nanijelo nepotrebnu sramotu.

Na prostoru bivše Jugoslavije su dva najpoznatija filma koja su završila u bunkeru Ciguli miguli iz 1952. godine (koji je odatle izašao 1977. godine) i WR: Misterije organizma, koji je u bunkeru bio od 1971. do 1988.