Branjina

Branjina je smještena uz utok rječice / potoka (zapravo kanala) Borza u Karašicu, u sjevernom dijelu Baranje, u mikroregiji Karašičke aluvijalne nizine Istočnohrvatske ravnice. Leži na nadmorskoj visini od 90 m. Površina naselja je 15,44 km².

Branjina je udaljena prema sjeveru 44,8 km (preko Bilja), 37,3 km (preko Luga i Kotline) odn. 49,2 km (obilaznicom) od grada Osijeka, 14,2 km sjeveroistočno od grada Belog Manastira te 26,6 km južno od Mohača. Od općinskog središta Popovca udaljena je 3,9 km.

U prošlosti i na nekim popisima stanovništva kao dio naselja Branjine (odnosno zaselak) iskazivana je: Branjina - Planina (1900, 1953-1971).^[1]

Na Karti Hrvatske ulice odn. putevi južno od Karašice i danas se označavaju kao "Branjina planina".

Područje naselja Branjina na jugozapadu i zapadu graniči s područjem Popovca, na sjeverozapadu i sjeveru s područjem Kneževa, na sjeveroistoku i istoku s područjem Topolja, na istoku s područjem naselja Podolje te na jugoistoku i jugu s područjem Kotline.

Na krajnjem jugozapadnom dijelu područja Branjine nalazi se Kamenjak, najviši vrh Baranjske planine, obilježen zidanom piramidom. Kamenjak je zračnom linijom udaljem oko jedan (1) km sjeveroistočno od Odašiljača Belje, koji se nalazi u jugostočnom dijelu područja Popovca.

Kroz naselje Branjina - prvo smjerom zapad-istok, potom smjerom sjever-jug pa opet zapad-istok - prolazi županijska cesta Ž4019, ukupno duga 14,596 km, koja povezuje Kneževo s Dražem.

Kroz Branjinu ta cesta iz smjerta Kneževa prolazi prema istoku glavnom Ulicom Davora Kokanovića do pravoslavne crkve u centru sela, a onda nastavlja istom ulicom prema jugu sve do mosta na Odvodnom kanalu Karašica i mosta na rječici Karašici te do podnožja Banske kose. Potom skreće prema istoku (prema Podolju) i do svog kraja pruža se uz južnu obalu Karašice sa svoje lijeve strane i podnožjem Banske kose sa svoje desne strane. Nakon Branjine prolazi pored svetišta Studenca.

Branjina je povezana autobusnim vezama s Beli Manastirom, Kneževom, Popovcem, Podoljem i Dražom.

Karašica

Između Branjine i Branjinske planine, u smjeru jugozapad-sjeveroistok, protječu Crni (ili Albrehtov) kanal i kanalizirana rječica Karašica.

Borza

Kanalizirana rječica Borza (mađ. Borza-patak) iz Mađarske ulazi u Hrvatsku sjeverno od Kneževa, obrubljuje šumu Busiklicu sa sjevera i istoku, spušta se u smjeru juga prema Branjini, zaobilazi Branjinu sa zapada i ulijeva se u Karašicu nešto zapadnije od mosta kojim županijska cesta Ž4019 prelazi preko Karašice.

Remetin

Kanal Remetin teče zapadno od Borze otprilike istim smjerom kao Borza (opširnije ovdje: Remetin). Svojim južnim dijelom čini granicu između područja naselja Branjina i naselja Popovac

Prvi do sada poznati spomen naselja bilježi se 1214. godine kad se Branjina spominje pod imenom Kysfalod. Pod tim imenom ili njegovim češćim oblikom Kisfalud, Branjina će biti poznata do početka dvadesetog stoljeća, kad je preimenovana u Baranyakisfalud, a otprilike od osnutka Kraljevine SHS naziva se Branjina. Nijemci, koji su u njoj živjeli dvjestotinjak godina, nazivali su je i Kleindorf (u prijevodu: Malo selo), a slavensko stanovništvo nazivalo ju je Kišfaluba / Kišvaluba ili Kišvala.

U mađarskom imenu izvorna riječ falu 'selo' dobila je predmetak kis- (čitaj: kiš) 'malen' i umanjenični sufiks -d, pa bi se to ime moglo prevesti kao Maleno selo ili Maleno seoce, a s prvim dijelo baranya- kao Baranjsko maleno seoce.

Nakon preimenovanja, ime Baranyakisfalud zadržano je u mađarskom jeziku, a oblik Kišfaluba je postao narodsko ime Branjine sve do danas, naročito među starosjedilačkim slavenskim Baranjcima iz Branjine i ostalim Baranjcima koji su s njima povezani rodbinski, poznanstvima ili prijateljstvom.

Sva povijesna imena Branjine svojim značenjem Maleno seoce vjerodostojno opisuju naselje. Suvremeni naziv Branjina povezuje se s nazivom Branjin Vrh i/ili sa samim nazivom regije - Baranja.^[2]

Aleksandar Horvat u svom članku (str. 240) iznosi tvrdnju da je ime Branjina izvedeno od imena Brana nekadašnjeg baranjskog pravoslavnog manastira koji se već 1093. spominje u povijesnim izvorima: "Za Kisfalud, Ćosić je predložio naziv Branjina, koji je branjinska općina usvojila i prije službene promjene, prema starom samostanu Brana, koji se nalazio u blizini sela."

Stanovnici Branjine su Branjinci (jednina: Branjinac; žena: Branjinka), a pridjev, odn. ktetik je branjinski. Od povijesnog odn. narodskog imena Kišfaluba / Kišvaluba izvedeni su i etnici Kišfalupci / Kišvalupci (jednina: Kišfalubac / Kišvalubac; žena: Kišfalupka / Kišvalupka), pridjev: kišfalupski / kišvalupski).

Napomena

Hrvatski enciklopedijski rječnik (HER) i Hrvatski jezični portal navode da je stanovnik Branjine Branjinčanin, a stanovnica Branjinčanka, dok pridjev glasi branjinski. Provjera na Googleu (X/2024) pokazuje da takvi etnici imaju knjiški karakter jer postoje samo u tim izvorima, u svim drugim izvorima koriste se oblici Branjinac i Branjinka, kako se i govori u Branjini i u Baranji.

Etnik Kišfalubac / Kišvalubac postao je i prezime. Prema "Leksiku prezimena" rađenom na osnovu popisa stanovništva iz 1948. godine, u Borovu je bilo šest Kišfalubaca u jednoj porodici te 17 u Branjini u pet porodica.

Prema web-stranici Acta croatica koja bilježi aktuelno stanje "U Hrvatskoj danas živi svega nekoliko Kišfalubaca u samo tri domaćinstva. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno 20, pa se njihov broj višestruko smanjio. Prisutni su u samo tri hrvatska naselja i to u Belom Manastiru (<5), te u Dardi (<5) i Mecama (<5) u okolici Osijeka."

Po istom izvoru (vidjeti ovdje) "U Hrvatskoj danas živi oko 10 Kišvalubaca u samo dva domaćinstva. Prisutni su u samo jednom hrvatskom naselju i to u Borovu u okolici Vukovara (10)."

Grafikon kretanje broja stanovnika naselja Branjina od 1857. do 2021.

Prema popisu iz 2011. godine u Branjini je živjelo 313 stanovnika. Stanovništvo je najvećim dijelom hrvatsko (77%) te srpsko (19%) i mađarsko (3%).^[6]

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine 20 najčešćih prezimena u Branjini bila su:

• Horvatić, Momić, Jambrović, Bogović, Copak, Babić, Hrešć, Banić, Bugarin, Burazer, Janičar, Martić, Novoselec, Paulić, Pilinger, Piskač, Rohtek, Azinić, Beti, Ceglec

a nekad su najčešća prezimena bila:

• Horvat, Copak, Bošković, Bugarin, Ceglec, Banić, Bati, Kišfalubac, Mihajlović, Mikulek, Ognjenović, Pilinger, Ubavić, Šperjak, Bajić, Bogović, Bošnjak, Burazer, Crnčec, Dukarić ^[6]

Prvi spomen Branjine potječe iz 1214. godine. Do osmanskog perioda, općenito za baranjski prostor, podaci su oskudni, a za osmanskog perioda (1526–1687) Branjina je bila pod upravom nahije Branjin Vrh.

Poslije osmanskog perioda, princu Eugenu Savojskom, koji se iskazao u borbama protiv Osmanlija na ovim prostorima, u skladu s tadašnjim običajima, godine 1697. austrijski car Leopolda I, a za posebne zasluge u pobjedi nad Turcima kod Sente, daruje imanje u južnoj Baranji. U sklopu imanja nalazilo se 26 sela površine oko 800 km², među njima i Branjina. Za sjedište imanja vlasnik je izabrao selo Bilje, gdje je između 1707. i 1712. sagradio dvorac. Cijelo imanje dobilo je ime Belje po mađarskom izgovoru imena tog sela (Bellye).

Nakon smrti Eugena Savojskog, posjed se vratio carskoj kući jer on nije imao nasljednika. Habsburgovci su izmjenjivali svoje vlasništvo nad tim posjedom do posljednjega - Ferdinada Habsburškog 1918. godine. Raspadom Austro-Ugarske monarhije krajem Prvog svjetskog rata Habsburgovci su izgubili upravu nad vlastelinstvom Belje, a ono odlazi u ruke Kraljevine SHS.

Privrednu osnovu Branjine čine ratarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo (npr. uzgoj ovaca). Vinogradi se nalaze na sjevernim obroncima Banske kose, južno od Karašice, a njive su sjeverno od Karašice. Branjina je bila ili je još uvijek sjedište nekoliko obrta i društava s ograničenom odgovornošću (d.o.o.).^[7]

 

Područna škola

U Branjini postoji četverogodišnja Područna škola (PŠ) za učenike od 1. do 4. razreda na adresi: 31303 Branjina, Davora Kokanovića 4b, u kojoj se nastava izvodi u dva kombinirana razredna odjela. Pripada Osnovnoj školi (OŠ) Popovac. Učenici viših razreda nastavu pohađaju u matičkoj školi u Popovcu, do koje putuju autobusom. Najbliže srednje škole nalaze se u Belom Manastiru, do kojih učenici također putuju autobusom.

Opširnije o školi: Općina Popovac#Osnovna škola Popovac.

Prva školska zgrada u Branjini

Prema podacima Željka Predojevića^[8], prva branjinska školska zgrada izgrađena je 1797. godine, a služila je i kao učiteljev stan. Bila je dugačka "6 hvati i 2 stope, a široka 2 hvata i 5 stopa". Prvi branjinski učitelj bio je Franjo Sterl, ujedno i kantor, rođen 1795. godine u selu Újbánya. Prije Branjine radio je u Popovcu do 1813. godine, kad prelazi u Podravlje, a 1821. postavljen je za branjinskog učitelja. Godine 1829. prva želja lokalnog župnika bila je "da roditelji marljivo šalju svoju djecu u školu, ne samo za zimskog vremena, već i u ljeto".

 

 

Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije (Pohođenja BDM; slika lijevo) izgrađena je 1858. godine u istoimenoj župi koja je osnovana 1874. (od 1843. bila je kapelanija). Župa pripada Baranjskom dekanatu Đakovačko-osječke nadbiskupije.^[9] Župom upravlja župni upravitelj iz Branjinog Vrha.

U Branjini postoji i pravoslavna crkva Svetog Nikole (slika desno), a pravoslavni vjernici pripadaju Srpskoj pravoslavnoj parohiji popovačkoj. Hramovna slava branjinske crkve je 19. decembar (19. XII) - Sveti Nikola (Nikoljdan), tj. Sveti Nikolaj, Arhiepiskop mirlikijski čudotvorac. U blizini Branjine postoji i kapelica na Studencu, kod koje se održava veliko večernje uoči 28. avgusta (28. VIII), tj. uoči Velike Gospojine.

U Branjini nema poštanskog ureda, a nije ga bilo ni u posljednjoj trećini 20. stoljeća. U "Imeniku mesta u Jugoslaviji" iz 1973. godine piše da Branjina pripada Općini Beli Manastir s poštom 54303 Popovac. Danas Branjina pripada Općini Popovac, pošta je i dalje u Popovcu, samo je promijenjen poštanski broj Popovca: 31303.

U Registar udruga Republike Hrvatske upisano je 6 udruga sa sjedištem u Branjini (stanje: X/2022):

1. Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD) Branjina, osnovano 28. V. 2008. (Davora Kokanovića 2)
2. Kulturno-umjetničko društvo (KUD) "Bijeli ljiljani" Branjina, osn. 11. X. 2011. (Davora Kokanovića 12a) ^[10]
3. Lovačko društvo (L.D.) "Lovac" Branjina, osnovano 31. X. 2015. (Studenac 16)
4. Lovačko društvo (LD) "Zec" Branjina, osnovano 4. I. 1998. (Studenac 16)
5. Nogometni klub (NK) "Davor" Branjina, osnovan 8. II. 1998. (Antuna i Marije Milak 13)
6. Udruga žena "Orhideja" Branjina, osnovana 2. III. 2003. (Davora Kokanovića 16)

• NK Davor Branjina (3. ŽNL Osječko-baranjska, Baranjska liga, 2008./09.)

 

• Nikanor (Popović), svjetovno ime Svetozar (Kišfaluba /Branjina/, 1831. - Temišvar, 1901), episkop temišvarski (1891-1901)
• Stevan Mihaldžić (Čip kod Budimpešte, 1861. - Branjina, 1942), pravoslavni sveštenik - protojerej, historičar, političar i geograf, dugogodišnji paroh u Branjini, autor knjige "Baranja od najstarijih vremena do danas"
• Mihajlo Dejanović (Silaš, 1931. - Klisa, 2016), učitelj likovne kulture i pisac, kao učitelj radio tri godine u Branjini, autor romana "Zvona nad Branjinom" (2014)
• Mladen Horvat - Mlađo (Branjina, 1940. - Beli Manastir, 2024), viši mašinski tehničar, autor knjige "Selo Branjina od postanka do danas"
• Kata Mijatović (Branjina, 1956), hrvatska akademska slikarica, slobodna umjetnica

 

Karta Hrvatske > Branjina (ulice)

Branjina ima 6+2 ulice:

• Branjina planina (južno od Karašice)
• Sajmište (sjeverni rub naselja kod nogometnog igrališta)
• Ulica Alojzija Stepinca (sjever-jug) < Ulica Petra Drapšina (do 1991)
• Ulica Antuna i Marije Milak (sjeverno od glavne ulice)
• Ulica Davora Kokanovića (glavna) < Ulica Branka Radičevića (do 1991)
• Ulica Matije Gupca (sjever-jug) < nije mijenjala ime 1991.
• Vukovarska ulica (južno od glavne ulice) < Ulica Sokačić (do 1991)
• Zagorska ulica (sjever-jug) < Ulica Milana Horvata (do 1991)

Prema podacima Mladena Horvata^[11], u Branjini su imena ulica mijenjana poslije 1944. i poslije 1991. godine.

 

 

• Parohijska crkva Svetog Nikolaja (odn. Svetog Nikole), registrirano kulturno dobro (reg. 303)
• Inventar parohijske crkve Sv. Nikolaja, registrirano kulturno dobro (reg. 28)
• Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, zaštićena preventivno kao kulturno dobro (prev. zaštita 370/11/94)
• Pravoslavni krst uz pravoslavnu crkvu (na slici)
• Antifašistički Spomenik palim borcima NOR-a i žrtvi fašističkog terora (u parku kod pravoslavne crkve)
• Spomenik "u znak zahvalnosti hrvatskim braniteljima i svim žrtvama Domovinskog rata", koji je podigla Općina Popovac 1. studenova 2010. godine (na slici)

"U Branjinškome brdu, između današnjih naselja Branjine i Podolja na izlazu u Kaluđersku dolinu podno brda, na prostoru koje će svakoj osobi koja ondje slučajno zađe oduzeti dah svojim prekrasnim prirodnim okruženjem koje odiše blaženim mirom, smjestilo se i pravoslavno svetište Studenac posvećeno Blaženoj Djevici Mariji. Ondje postoji malena crkvica, visoka tek 2 metra, ne zna se godina njezine izgradnje, ali prema izgledu i načinu gradnje nagađa se da je ondje više stotina godina. Svetištem je postalo zbog izvora vode za koju se vjeruje da je ljekovita." ^[12]

 

 

1. Mihaldžić, Stevan : "Pravoslavna Episkopija u Vesprimu : Manastir Srpski Kovin, Manastir Brana i njegova okolina u prošlosti, selo Branjina : istorijske rasprave : istorijska mapa desne strane Dunava". [Bez mesta] : Štamparija Dunavske banovine, 1935. // 54 str., [1] presavijen list s geograf. kartom ; 25 cm //
2. Mihaldžić, Stevan ; Pero Matić : "Manastir Brana i selo Branjina u prošlosti : Velika narodna skupština 1918." Beli Manastir : Narodni univerzitet "Vuk Karadžić" Beli Manastir, 1994. // 62 str. ; 24 cm ; ćir. //
3. Predojević, Željko, voditelj projekta. "Digitalizacija lokalne baštine (Popovac - Branjina - Kneževo)". os-popovac.hr - Popovac, [bez datuma]
4. Predojević, Željko. "Tko su Kišfalubci? - gonetanje kulturnog identiteta mjesta na primjeru sela Branjine u južnoj Baranji". Godišnjak Ogranka Matice hrvatske Beli Manastir. - ISSN 1845-044X. - 10 (2013) ; str. 50-81
5. Dejanović, Mihajlo : "Zvona nad Branjinom : roman". [Klisa] : dr Radomir Dejanović ; SKD Prosvjeta, pododbori Beli Manastir i Bobota, 2014. // 255 str. ; 21 cm ; tiraž 100 //
6. Predojević, Željko: "Usmene priče Hrvata iz južne Baranje". Beli Manastir : Centar za kulturu Grada ; Matica hrvatska, Ogranak, 2018. // 239 str. : ilustr., graf. prikazi ; 25 cm ; tiraž 500 //
7. Horvat, Mladen, strojarski tehničar : "Selo Branjina od postanka do danas". Beli Manastir : Vijeće srpske nacionalne manjine u Gradu Belom Manastiru, 2022. // 210 str. : ilustr. u bojama ; 24 cm ; tiraž 200 //

 

Branjina na Wikimedijinoj ostavi

• Baranjska građa
• Mirovna grupa Oaza: Svi članci vezani za Branjinu