Baranja

Ime regije najvjerojatnije dolazi od slavenske riječi „bara”, iz čega se može zaključiti da naziv regije znači zemlja bara tj. „močvarna zemlja”. Veliki dio regije čine močvare, kao što je Park prirode Kopački rit na jugoistoku Baranje u Hrvatskoj. Ime Baranje prema jednima dolazi od riječi „Brangna”.^[1] Prema drugim izvorima kažu da Baranja bila je osobno ime Brana ili Brangna.^[2] Druga teorija tvrdi da naziv Baranja dolazi od mađarske riječi „bárány”, što znači janje.

 

Dio Baranje u Mađarskoj.

 

Dio u Hrvatskoj.

Rijeke Dunav i Drava tvore među prema Bačkoj i Slavoniji, a hrvatska državna granica prema Mađarskoj povučena je kroz ravničarski kraj bez reljefne ili hidrografske prepreke.

Administrativno Baranja danas pripada Osječko-baranjskoj županiji, dok je za vrijeme Jugoslavije pripadala regiji zvanoj Slavonija i Baranja, odn. Zajednica općina Osijek. Na mađarskoj strani, Baranja je zasebna administrativna cijelina pod imenom Baranya vármegye.

Najstarija naselja spominju se već u XII. stoljeću (Branjin Vrh); ostala su zasnovana tokom XIII. i XIV. stoljeća. Do podjele županije Baranje došlo je Trijanonskim mirom 1920. godine. Manji, tada jugoslovenski, a sada hrvatski dio Baranje obuhvaća 1147 kvadratnih kilometara, dok mađarski dio obuhvaća 4541 kvadratni kilometar.

 

Glavna veza Baranje s ostalim područjima Hrvatske jeste željeznička i cestovna prometnica Beli Manastir-Osijek. Izgradnja Batinskog mosta preko Dunava kod Batine (1974) pridonijela je boljem povezivanju sa susjednom Bačkom, a izgradnja cestovnog mosta preko Drave kod Belišća boljem povezivanju sa Slavonijom. Veza s Mađarskom ostvaruje se preko graničnog prelaza Duboševica-Udvar (ranije: Kneževo-Udvar) cestom Beli Manastir-Mohač (od 0-24 sata) ili preko graničnog prelaza Baranjsko Petrovo Selo-Beremend (0-24 sati) ili željezničkom prugom Beli Manastir-Mađarboja (Magyarbóly).

Baranja je pretežno nizinski kraj (najviši vrh Kamenjak ima 243 m, na Banskom brdu) s vrlo mladim reljefom. U sastavu i građi prevladavaju holocenski i pleistocenski sedimenti (les i lesolike naslage, pijesci i dr.). Ističu se ove morfološke cjeline: mlađe naplavne ravni, starija holocenska terasa Drave, mlađa i starija virmska terasa Drave, mlađa virmska terasa Dunava, lesne zaravni i Bansko brdo.

Vrlo vlažne naplavne ravni (osobito u području Kopačkog rita) zauzimaju 63 % područja Baranje. Ocjedita područja (riječne terase i lesne zaravni) najpogodnija su za naseljavanje i poljoprivredu (černozjomi i smeđe tlo). Problemi poplavnih područja Drave, Dunava i Karašice rješavaju se već gotovo dva stoljeća. Do sada je u Baranji meliorirano oko 100.000 ha. Izgrađeno je oko 135 km nasipa i preko 1000 km kanala, a radi lakše plovidbe presječeni su i neki meandri Dunava i Drave. Najznačajniji vodeni tok je Dunav, koji je plovan čitave godine.

Baranja ima umjereno kontinentalnu klimu. Po prosječnoj godišnjoj količini oborina (642 mm) ubraja se među najsuvlje dijelove Hrvatske. Prosječna je godišnja temperatura 10,7 °C. Na području Baranje najčešće piri sjeverozapadni vjetar.

Od nekadašnjeg prirodnog vegetacijskog pokrova (hrastove šume i dr.) samo su u naplavnim ravnima mjestimično još sačuvani veći kompleksi hrasta lužnjaka, vrbe i johe. Osnovna vegetacija Kopačkog rita jesta šaš, trstika i sl. Viši, ocjediti dijelovi terasa, zaravni i Banskog brda pretvoreni su u otvorene agrarne prostore. Manje površine pod šumom sekundarnog su porijekla.

Najstariji su tragovi o naseljenosti Baranje iz neolitika. Kad su došli Mađari (potkraj IX. st.), oni su uglavnom asimilirali Slavene. Srednjovjekovna Baranja bila je gusto naseljena. U tursko doba (1526-1687) naseljavaju se u Baranji Srbi. Kad su se Turci poslije oslobođenja povukli, opustjelu Baranju naseljavaju Hrvati (Šokci) iz okolice Srebrenice u Bosni (1689-1713), a za seobe Crnojevića (Čarnojevića) doseljava se i mnogo Srba. Od 1720. naseljavaju se Nijemci, ponajviše iz Austrije, Porajnja i Bavarske. Mađari su se zadržali uz Dunav i na Banskom brdu.

Prema podacima iz 1720. godine Baranja je imala 6.900 stanovnika. Otada pa do raspada Jugoslavije (1991), osim u razdoblju Prvog svjetskog rata i 1948-1953. kada se (zbog ratnih stradanja i iseljavanja Nijemaca) stanovništvo prorijedilo, ono je bilo u stalnom u porastu. Od 1991. godine stanovništvo se smanjuje, prvo zbog ratnih zbivanja, a nakon rata zbog iseljavanja srpskog i nevraćanja u punoj mjeri uglavnom hrvatskog stanovništva koje je izbjeglo na početku i tokom rata. Kasnije se broj stanovnika smanjuje i zbog ekonomskog iseljavanja, uzrokovanog dugotrajnom ekonomskom krizom.

U Baranji je složena nacionalna struktura. Baranju su potkraj Drugog svjetskog rata napustili Nijemci, a kolonizirali 1945-1948. Hrvati i Srbi iz Hrvatskog zagorja, Međimurja, odn. Banije i Dalmacije.

Abecedni popis svih naseljenih mjesta u Baranji koja imaju status samostalnog naselja (s linkovima na popise ulica u tim naseljima).

 

Baranja na Wikimedijinoj ostavi

•  
  Slovenska Kneževina Donja Panonija koja je obuhvatala i područje Baranje, 9. vek.
•  
  Baranjska županija u 14. veku.
•  
  Baranja kao dio Kraljevine Mađarske u sastavu Austrougarskog Carstva.
•  
  Historijska karta baranje

• Panonska nizija
• Rimska Panonija i Pannonia Inferior
• Budin Beylerbeyliği
• Baranjska županija (Kraljevina Ugarska)
• Banat, Bačka i Baranja
• Srpsko-Mađarska Republika Baranja-Baja / Bačko-baranjska županija / Bačka oblast / Dunavska banovina
• Slavonija i Baranja
• Baranya vármegye
• Osječko-baranjska županija

• Enciklopedija Jugoslavije (1 A-Biz). Zagreb: JLZ. 1980. 
• „Baranja”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: LZMK. Pristupljeno 4. 10. 2024.