[go: up one dir, main page]
Prijeđi na sadržaj

Tuberkuloza

Uredi veze
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Tuberkoloza)
„Sušica” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Sušica (razvrstavanje).
Tuberkuloza
Rendgenski snimak tuberkuloznih pluća
SpecijalnostInfektologija, pulmologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10A15–A19 (Tuberkuloza dišnih putova dokazana/nedokazana bakteriološki i histološki, Tuberkuloza živčanog sustava, Tuberkuloza ostalih organa, Milijarna tuberkuloza)
ICD-9010–018
OMIM607948
DiseasesDB8515
MedlinePlus000077 000624
eMedicinemed/2324 emerg/618 radio/411
MeSHD014376

Tuberkuloza ili sušica (poznata pod skraćenicama TB ili TBC) je zarazna bolest koju izazivaju uzrokuju razni sojevi mikobakterija, obično Mycobacterium tuberculosis.[1] . Najčešće se javlja kao tuberkuloza pluća, ali pojedini oblici napadaju centralni nervni sistem (meningitis), cirkulatorni sistem (milijarni TB), limfni sistem, genitourinarni sistem, kosti i zglobove. Tuberkuloza je jedna od najraširenijih zaraznih bolesti u svijetu i računa se da je njome zaraženo između 2 i 3 milijarde ljudi. Svake godine se zarazi oko 9 miliona ljudi. Prenosi se kapljičnim putem, zrakom, kada bolesnici s aktivnim oblikom TBC kašlju, kišu ili pljuju.[2] U većini slučajeva, bolest je asimptomatska i latentna, ali u jednom od oko deset slučajeva napreduje u aktivnu bolest. Neliječena tuberkuloza dovodi do smrti u više od 50% bolesnika.

Klasični simptomi aktivne TBC infekcije su kronični kašalj s hemoptizom (krvavi iskašljaj), vrućicom, noćnim znojenjem i mršavljenjem. (TBC se naziva i “sušicom” jer bolesnici gube tjelesnu masu, kao da se suše.) Infekcija drugih organa izaziva niz različitih simptoma. Medicinska dijagnoza aktivne TBC postavlja se na osnovi radiološkog nalaza (obično rentgenske slike pluća), mikroskopske pretrage tjelesnih tekućina i mikrobiološkog uzgoja uzročnika u kulturi. Dijagnoza letentne TBC se zasniva na Mantouxovom testu i pretragama krvi. Liječenje tuberkuloze nije jednostavno, i sastoji se od dugotrajne primjene brojnih antibiotika. Osobe s kojima bolesnik dolazi u dodir također se podvrgavaju probiru i ako je to potrebno, liječenju. U slučajevima tuberkuloze otporne na više lijekova sve veći problem predstavlja otpornost na antibiotike. Kako bi se TBC spriječila, treba provoditi probir stanovništva na bolest i cijepljenje s bacilom Calmette–Guérin (BCG) cjepivom.

Stručnjaci smatraju da je trećina svjetskog stanovništva zaražena s M. tuberculosis,[3] a da svake sekunde dolazi do novog slučaja infekcije.[3] Procjenjuje se da je 2007. širom svijeta bilo 3,7 milijuna aktivnih slučajeva bolesti.[4] U 2010. je procijenjena pojava od 8,8 milijuna novih slučajeva, te 1,5 milijuna s ovom bolešću povezanih smrtnih slučajeva, najviše u zemljama u razvoju.[5] Apsolutni broj oboljelih od tuberkuloze od 2006. opada, a broj novih slučajeva je u padu od 2002.[5] Tuberkuloza je širom svijeta nejednako učestala. Oko 80% stanovništva u mnogim azijskim i afričkim zemljama pokazuje pozitivnu reakciju na tuberkulinski test, dok taj postotak u Sjedinjenim Državama iznosi 5-10%.[1] U zemljama u razvoju više osoba obolijeva od tuberkuloze zbog oslabljenog imunosnog sustava. U tipičnim slučajevima, to su osobe zaražene HIV-om i oboljele od AIDS-a.[6]

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi kod]
Navedeni su glavni simptomi raznih oblika i stadija tuberkuloze.[7] Simptomi različitih oblika se uvelike preklapaju, dok su neki izrazitije (ali ne u potpunosti) specifični za pojedine oblike. Istovremeno može postojati više oblika bolesti.

Aktivni oblik bolesti razvija se u oko 5–10% bolesnika zaraženih tuberkulozom, a koji nisu zaraženi i HIV-om.[8] Za razliku od toga, u bolesnika zaraženih i HIV-om i tuberkulozom, aktivna se bolest razvija u 30% slučajeva.[8] Tuberkulozom se može zaraziti bilo koji dio tijela, no najčešće do zaraze dolazi u plućima (plućna tuberkuloza).[9] /> Do ekstrapulmonalne TBC dolazi kad se žarište infekcije nalazi izvan pluća, a ekstrapulmonalna tuberkuloza može postojati istovremeno s plućnom.[9] Opći znakovi i simptomi su vrućica, tresavica, noćno znojenje, gubitak apetita, mršavljenje i zamor.[9] Također se mogu razviti batićasti prsti.[8]

Plućna TBC

[uredi | uredi kod]

Ukoliko se infekcija tuberkulozom aktivira, u oko 90% bolesnika zahvaća pluća.[6][10] Simptomi mogu biti bol u prsištu i dugotrajni kašalj praćen iskašljajem. Oko 25% bolesnika nema nikakve simptome (odnosno, bolest je “asimptomatska”).[6] Ponekad se u iskašljaju nalazi mala količina krvi iskašljavanje krvi. U rijetkim slučajevima, bolest može oštetiti stijenku plućne arterije, izazivajući obilno krvarenje koje se naziva Rasmussenova aneurizma. Tuberkuloza može prijeći u kroničnu bolest i izazvati opsežno ožiljkavanje u gornjim režnjevima pluća. Gornji režnjevi su ujedno i najčešće zahvaćeni bolešću.[9] Razlog tome je nepoznat, ali se smatra da se možda radi o tome da je strujanje zraka u gornjim režnjevima pluća izrazitije nego u donjima,[1] ili je uzrok slabiji protok limfe.[9]

Ekstrapulmonalna TBC

[uredi | uredi kod]

U 15–20% slučajeva aktivne bolesti, dolazi do rasapa izvan dišnog sustava, što uzrokuje druge oblike TBC.[11] TBC izvan dišnog sustava se naziva “ekstrapulmonalnom tuberkulozom”[12] Ekstrapulmonalna TBC se češće razvija u imunosuprimiranih osoba i u male djece. Do ekstrapulmonalne TBC dolazi u više od 50% bolesnika zaraženih HIV-om.[12] Najčešća mjesta na kojima se ekstrapulmonalna tuberkuloza pojavljuje su pleura (tuberkulozni pleuritis), središnji živčani sustav (tuberkulozni meningitis), i limfni čvorovi (škrofule na vratu). Ekstrapulmonalna tuberkuloza može zahvatiti mokraćni ili spolni sustav (urogenitalna tuberkuloza ) te kosti i zglobove (Pottova bolest kralješnice), kao i druge lokalizacije u tijelu. Kad se bolest proširi na kosti, naziva se "koštanom tuberkulozom",[13] koja predstavlja oblik osteomijelitisa.[1] Potencijalno opasniji, po tijelu prošireniji oblik TBC naziva se “diseminiranom” TBC, još poznatom i pod nazivom milijarna tuberkuloza.[9] Milijarna tuberkuloza predstavlja oko 10% slučajeva ekstrapulmonalne bolesti.[14]

Uzročnici

[uredi | uredi kod]

Mikobakterije

[uredi | uredi kod]
Mikrofotografija pomoću skenirajućeg elektronskog mikroskopa bakterije Mycobacterium tuberculosis

Glavni uzročnik TBC je Mycobacterium tuberculosis, mali aerobni nepokretljivi bacil.[9] Mnoge jedinstvene kliničke osobine ovog uzročnika posljedica su obilnog sadržaja lipida u njegovoj stijenci.[15] Do stanične diobe uzročnika dolazi svakih 16 –20 sati, što je sporo u usporedbi s drugim bakterijama, koje se obično podijele za manje od jednog sata.[16] Vanjska stijenka mikobakterija sastoji se od dvostrukog sloja lipida.[17] Bojenjem po Gramu MTBC se oboji ili vrlo slabo "Gram pozitivno" ili uopće ne, zbog obilnog sadržaja lipida i mikolične kiseline u stijenci.[18] MTBC može preživjeti dezinfekciju slabim dezinfekcijskim sredstvima, a u okolišu može preživjeti tjednima u obliku endospora. U prirodi, ova bakterija može rasti i umnožavati se samo unutar živih stanica domaćina, no M. tuberculosis se može uzgojiti i u laboratorijskim uvjetima.[19]

Pomoću boja za tkiva mikroskopskom pretragom uzorka iskašljaja, MTBC se može pronaći pomoću svjetlosnog mikroskopa. Iskašljaj je naziva i “sputum”. Budući da se MTBC može obojati određenim bojama čak i nakon obrade u kiseloj otopini, svrstava se u acidorezistentne bakterije.[1][18] "/> Dvije najčešće korištene metode bojenja acidorezistentnih bakterija su bojenje po Ziehl–Neelsenu, pri čemu se acidorezistentne bakterije obojaju jarko crveno zbog čega su uočljive na plavoj pozadini preparata[20] i bojom auramin-rodamin nakon čega se preparat pregledava pomoću fluorescentne mikroskopije.[21]

Skupina M. tuberculosis (MTBC) obuhvaća još četiri mikobakterije: Mycobacterium bovis, Mycobacterium africanum, Mycobacterium canetti, i Mycobacterium microti.[22] “M. africanum” nije proširen, ali je značajan uzročnik tuberkuloze u pojedinim dijelovima Afrike.[23][24] M. bovis je bio česti uzročnik tuberkuloze, ali je u razvijenim zemljama uvođenje pasterizacije mlijeka uvelike smanjilo važnost ove mikobakterije kao javnozdravstvenog problema.[1][25] M. canetti je rijetkost i čini se da je ograničen na rt Afrike, premda se nekoliko slučajeva zaraze pojavilo i u emigranata iz Afrike.[26][27] M. microti je također rijetkost i uglavnom izaziva zarazu u imunodeficijentnih osoba, no možda je i uobičajeniji nego što se misli.[28]

Druge patogene mikobakterije su Mycobacterium leprae, Mycobacterium avium, i Mycobacterium kansasii. Posljednje dvije se svrstavaju u "netuberkulozne mikobakterije" (NTBCM). NTBCM ne uzrokuju TBC niti lepru, ali uzrokuju plućnu infekciju koja jako nalikuje na TBC.[29]

Rizični čimbenici

[uredi | uredi kod]

Nekoliko je čimbenika koji stvaraju podložnost infekciji TBC. Širom svijeta, najvažniji rizični čimbenik je HIV; 13% svih bolesnika od TBC zaraženo je virusom HIV-a.[5] Ovaj je problem čest u subsaharskoj Africi, gdje je učestalost infekcije HIV-om visoka.[30][31] Tuberkuloza je usko povezana s prenapučenošću i lošom prehranom. Ova povezanost čini TBC glavnom bolešću siromaštva.[6] U velikoj opasnosti od zaraze TBC su intravenski narkomani, stanovnici i zaposlenici na mjestima gdje se skupljaju osobe podložne infekciji (primjerice, zatvori i domovi za beskućnike), siromašne osobe i one koje nemaju odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, etničke manjine visokog rizika, djeca koja dolaze u dodir s osobama visokog rizika i zdravstveni radnici koji liječe navedene skupine.[32] Još jedan od značajnih rizičnih čimbenika je kronična plućna bolest. Silikoza povećava opasnost od zaraze oko 30 puta.[33] Pušači cigareta su u skoro dvostruko većoj opasnosti od TBC od nepušača.[34] Ostali čimbenici koji također povećavaju opasnost od zaraze tuberkulozom su alkoholizam[6] i diabetes mellitus (koji potrostručuje opasnost)[35] Sve važniji čimbenici rizika, osobito u razvijenim zemljama postaju i neki lijekovi, kao što su kortikosteroidi i infliximab (monoklonalno protutijelo protiv αTNF-a).[6] Postoji i genska sklonost[36], no znanstvenici zasad nisu utvrdili kolika je njezina važnost.[6]

Mehanizam

[uredi | uredi kod]
Javnozdravstvenim se kampanjama 1920-ih godina pokušalo zaustaviti širenje TBC.

Prijenos

[uredi | uredi kod]

Kada bolesnici s aktivnim oblikom plućne TBC kašlju, kišu, govore, pjevaju ili pljuju, zrakom se šire zarazne kapljice, aerosol čiji je promjer 0,5 do µm. Prilikom samo jednog kihanja nastaje i do 40 000 kapljica.[37] Bolest se može prenijeti putem svake od kapljica, jer je za zarazu tuberkulozom potrebna vrlo mala doza (zaraziti se može osoba koja udahne manje od 10 bakterija).[38]

U velikoj opasnosti od zaraze su osobe koje dolaze u dugotrajni, česti ili bliski dodir s bolesnicima od TBC, a stopa zaraze je procijenjena na 22%.[39] Bolesnik s aktivnom, neliječenom tuberkulozom može godišnje zaraziti 10–15 (ili više) osoba.[3] Tipično je da samo bolesnici s aktivnom TBC mogu zaraziti druge. Smatra se kako bolesnici s latentnim oblikom infekcije nisu zarazni.[1] Vjerojatnost prijenosa bolesti s jedne osobe na drugu ovisi o nekoliko čimbenika. To su: broj zaraznih kapljica koje zaražena osoba širi, prozračenost prostorija u kojima bolesnik boravi, trajanje izloženosti infekciji, virulencija soja M. tuberculosis i stanje imunosnog sustava nezaražene osobe.[40] > Kako bi se spiječilo širenje infekcije, preporučuje se bolesnike s aktivnom TBC staviti u karantenu i liječiti ih tuberkulostaticima. Nakon otprilike dva tjedna učinkovitog liječenja, bolesnici koji boluju od aktivne infekcije koja nije otporna na antibiotike u pravilu prestaju biti zarazni za druge.[39] U slučaju zaraze, obično je potrebno da prođu tri do četiri tjedna da bi novozaražena osoba postala dovoljno zarazna kako bi mogla zaraziti druge.[41]

Patogeneza

[uredi | uredi kod]

Oko 90% ljudi zaraženih s M. tuberculosis imaju asimptomatski, latentni oblik TBC infekcije (ponekad zvan i LTBC).[42] Vjerojatnost da će zaraza tijekom njihova života prijeći u aktivni oblik tuberkuloze iznosi 10%.[43] U bolesnika zaraženih s HIV-om, vjerojatnost razvoja aktivne tuberkuloze iznosi skoro 10% godišnje.[43] Ako se ne primijeni učinkovito liječenje, stopa smrtnosti od aktivne TBC iznosi do 66%[3]

Infekcija s TBC započinje kad mikobakterije dospiju do plućnih alveola, gdje ulaze u alveolarne makrofage i dijele se u njihovim endosomima.[1][44] Primarno mjesto infekcije u plućima naziva se " Ghonovo žarište" i smješteno je u gornjem dijelu donjeg režnja, ili u donjem dijelu gornjeg režnja.[1] Do tuberkuloze pluća može doći i zarazom putem krvi, što se naziva Simonovo žarište. Simonovo se žarište tipično nalazi u vršku pluća.[45] Prijenosom putem krvi infekcija se može proširiti i na udaljenije organe, poput perifernih limfnih čvorova, bubrega, mozga i kostiju.[1][46] Tuberkuloza može zahvatiti sve dijelove tijela, ali iz nepoznatih razloga rijetko su zahvaćeni srce, skeletni mišići, gušterača i štitna žlijezda.[47]

Tuberkuloza je granulomatozna upala. granulomi su nakupine upalnih stanica: makrofaga, T limfocita i B limfocita, gdje limfociti okružuju zaražene makrofage. Stvaranjem granuloma tijelo nastoji spriječiti širenje mikobakterija i stvara lokalno okruženje za lakše međudjelovanje stanica imunosnog sustava. Bakterije unutar granuloma mogu postati slabije aktivne, što dovodi do latentne infekcije. Još jedna osobina granuloma kod TBC je odumiranje tkiva u središtu granuloma (nekroza). Makroskopski, granulomi s nekrotičnim središtem imaju izgled poput svježeg kravljeg sira, zbog čega se takav oblik nekroze naziva kazeozna nekroza (sirasta nekroza).[48]

Bacili tuberkuloze u krvotok mogu ući u području oštećenog tkiva. Mogu se širiti tijelom i uzrokovati višestruka žarišta infekcije, koja makroskopski imaju veličinu zrna prosa.[49] Ovaj teški oblik TBC se naziva milijarna tuberkuloza, a najčešći je u male djece i bolesnika zaraženih HIV-om.[50] Čak i uz liječenje, stopa smrtnosti bolesnika s diseminiranom TBC je visoka (oko 30%).[14][51]

U mnogih bolesnika bolest pokazuje razdoblja različite aktivnosti. Nekrozu tkiva često nadomještava zaraštavanje ožiljkom, fibroza.[48] Odumrlo tkivo biva zamijenjeno ožiljkom, a šupljine se ispunjavaju kazeoznim nekrotičnim tkivom. Za vrijeme aktivne bolesti, neke šupljine koje se zbog propadanja tkiva u sredini šire, dospijevaju do bronha pa se nekrotični materijal može iskašljati. On sadrži žive bakterije i njime se infekcija može proširiti. Liječenje odgovarajućim antibioticima usmrćuje bakterije i omogućuje cijeljenje oštećenog tkiva ožiljkom.[48]

Dijagnoza

[uredi | uredi kod]
Mycobacterium tuberculosis (crveno) u sputumu.

Aktivna tuberkuloza

[uredi | uredi kod]

Dijagnozu aktivne tuberkuloze je samo na osnovi znakova i simptoma teško postaviti.[52] Dijagnozu je teško postaviti i u osoba s imunosupresijom.[53] Međutim, osobe sa znakovima bolesti pluća ili s općim simptomima trajanja duljeg od dva tjedna mogle bi bolovati od TBC.[53] Tipične početne pretrage su rendgen prsišta i višestruko nasađivanje sputuma na mikrobiološke hranjive podloge za uzgoj acidorezistentnih bacila.[53] U zemljama u razvoju se ne izvode interferon-γ release assays (IGRAs) niti tuberkulinski kožni test.[54][55] U osoba zaraženih HIV-om IGRAs ima slična ograničenja.[55][56]

Konačna dijagnoza TBC se postavlja kad se dokaže prisutnost M. tuberculosis u klinički uzetom uzorku (kao što je primjerice sputum, gnoj ili tkivo uzeto biopsijom). Kako bi u nasađenom uzorku krvi ili sputuma narastao ovaj uzročnik koji se sporo umnožava, može biti potrebno i dva do šest tjedana.[57] Zbog toga se s liječenjem često započinje prije nego što se uzgojem u kulturi dokaže postojanje uzročnika[58].

Test amplifikacijom nukleinskih kiselina i dokazivanje adenozin deaminaze služe za brzu dijagnostiku TBC.[52] Međutim, ove se pretrage ne preporučuju za svakodnevno korištenje, jer njihov ishod rijetko mijenja način liječenja bolesnika.[58] Krvne pretrage za otkrivanje protutijela ne pokazuju dovoljnu specifičnost ni osjetljivost, tako da se ne preporučuju.[59]

Latentna tuberkuloza

[uredi | uredi kod]
Tuberkulinski kožni Mantoux test.

Tuberkulinski kožni Mantoux test se često koristi za probir osoba s visokim rizikom za razvoj TBC.[53] Rezultat testa u prethodno imuniziranih osoba može biti lažno pozitivan.[60] Test može biti lažno negativan u bolesnika sa sarkoidozom, Hodgkinovim limfomom i malnutricijom. Važnija činjenica je, da ovaj test može biti lažno negativan u bolesnika s aktivnom tuberkulozom.[1] U osoba u kojih je rezultat Mantoux testa pozitivan, preporučuje se učiniti interferon gamma release assays (IGRAs) u uzorku krvi.[58] Imunizacija na većinu mikobakterija ne utječe na rezulat IGRAs testa, tako da su njegovi rezultati u manjem broju slučajeva lažno pozitivni, međutim, imunizacija na M. szulgai, M. marinum, i M. kansasii može utjecati na rezultate testa.[61][62] Osjetljivost IGRAs testa se može povećati kad se učini uz kožni tuberkulinski test, no samo IGRAs test, bez učinjenog kožnog testa može biti i manje osjetljiv.[63]

Prevencija

[uredi | uredi kod]

Napori za prevenciju i nadzor nad tuberkulozom se oslanjaju na cijepljenje djece i otkrivanje te odgovarajuće liječenje aktivnih slučajeva bolesti.[6] Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je posigla određeni uspjeh primjenom poboljšanih načina liječenja, tako da je uočen mali pad broja slučajeva bolesti.[6]

Cjepiva

[uredi | uredi kod]

Od 2011. jedino postojeće cjepivo je bacil Calmette-Guérin (BCG). BCG je učinkovit kod diseminirane bolesti u djece, no zaštita koju pruža protiv zaraze plućnom TBC je nesigurna.[64] Bez obzira na to, ovo je cjepivo koje se u cijelom svijetu najviše koristi, pa je tako više od 90% sve djece na svijetu njime cijepljeno.[6] Otpornost koju ono pruža se nakon otprilike deset godina smanjuje.[6] Tuberkuloza je rijetkost u većem dijelu Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, tako da se BCG primjenjuje samo u osoba s velikim rizikom obolijevanja.[65][66][67] Jedan od razloga da se cjepivo ne primijeni, je što ono čini tuberkulinski kožni test lažno pozitivnim, a time ovaj test postaje beskoristan za probir na tuberkulozu.[67] Trenutno se radi na razvoju novih vrsta cjepiva.[6]

Javno zdravstvo

[uredi | uredi kod]

Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 1993. TBC "globalnim zdravstvenim hitnim stanjem”.[6] Godine 2006. organizacija Stop TB Partnership razvila je globalni plan za zaustavljanje tuberkuloze s ciljem da se do 2015. spasi 14 milijuna života.[68] Postavljen je niz ciljeva, koje se vjerojatno do 2015. neće moći ostvariti, ponajprije zbog povećanja broja slučajeva TBC povezane s HIV-om i pojave sojeva bakterija koje pokazuju višestruku otpornost na lijekove.[6] Javnozdravstveni programi koriste sustav klasifikacije tuberkuloze razvijen od strane American Thoracic Society u suradnji s javnim zdravstvom.[69]

Liječenje

[uredi | uredi kod]

Za liječenje TBC koriste se antibiotici. Učinkovitost lijekova je teško postići zbog građe i kemijskog sastava stanične stijenke mikobakterija. Stanična stijenka onemogućava ulazak lijekova u bakterije, zbog čega mnogi antibiotici nisu djelotvorni.[70] Dva najčešće primjenjivana antibiotika su izonijazid i rifampicin, a liječenje može trajati mjesecima.[40] Za liječenje latentne TBC obično se koristi samo jedan antibiotik.[71] Aktivnu je TBC najbolje liječiti kombinacijom nekoliko antibiotika, kako bi se smanjila vjerojatnost razvoja otpornosti na antibiotik.[6] Bolesnici s latentnom infekcijom također se liječe, zbog mogućnosti razvoja aktivne TBC kasnije tijekom života.[71] SZO preporučuje tzv. direktno opserviranu terapiju, koja podrazumijeva da bolesnik uzima lijek pod neposrednim nadzorom liječnika. Cilj ovakvog postupka je smanjenje broja bolesnika koji lijek ne uzimaju na odgovarajući način.[72] Međutim, dokazi koji podupiru učinkovitost ovako primjenjivanog liječenja su slabi.[73] Ukazivanje na važnost liječenja je bitno i učinkovito.[74]

Novonastala TBC

[uredi | uredi kod]

Od 2010., za liječenje novonastale plućne tuberkuloze preporučuje se kombinacija antibiotika tijekom šest mjeseci. Prva dva mjeseca primjenjuju se rifampicin, izonijazid, pirazinamid i etambutol. Posljednja četiri mjeseca, primjenjuju se samo rifampicin i izonijazid.[6] Ako postoji jaka otpornost na izonijazid, umjesto njega se u posljednja četiri mjeseca može primjenjivati etambutol.[6]

Recidivirajuća TBC

[uredi | uredi kod]

Ako dođe do recidiva tuberkuloze, prije određivanja liječenja potrebno je testovima utvrditi na koje je antibiotike bakterija osjetljiva.[6] Ako se otkrije TBC otporna na više lijekova, preporučuje se liječenje s barem četiri učinkovita lijeka tijekom 18–24 mjeseca.[6]

Otpornost na lijekove

[uredi | uredi kod]

Do primarne otpornosti dolazi ako se osoba zarazi sa sojem TBC otpornim na lijek. Bolesnik od TBC koja je osjetljiva na lijek može razviti sekundarnu (stečenu) otpornost za vrijeme liječenja, zbog neodgovarajućeg liječenja, nepridržavanja propisanog načina uzimanja (nesuradljivosti) ili uzimanja lijeka loše kvalitete.[75] TBC otporna na lijekove je važan javnozdravstveni problem u mnogim zemljama u razvoju. Liječenje na lijekove otporne TBC je dugotrajnije, uz primjenu skupljih lijekova. Višestruko otporna TBC se definira kao ona koja je otporna na dva najučinkovitija lijeka prvog izbora: rifampicin i izonijazid. Izrazito otporna TBC je ona koja je također otporna na tri ili više od šest skupina lijekova drugog izbora.[76] Potpuno otporna TBC je otporna na sve danas postojeće lijekove. Potpuno otporna tuberkuloza po prvi je puta opažena 2003. u Italiji, no veći broj slučajeva opisan je tek 2012. [77]

Prognoza

[uredi | uredi kod]
Dobno standardizirana smrtnost od tubrkuloze na 100,000 stanovnika u 2004.[78]
  bez podataka
  ≤10
  ≥10–25
  ≥25–50
  ≥50–75
  ≥75–100
  ≥100–250
  ≥250–500
  ≥500–750
  ≥750–1000
  ≥1000–2000
  ≥2000–3000
  ≥ 3000

Napredovanje TBC od trenutka zaraze do očite TBC nastaje kada bacilli savladaju obrambene imunosne snage i kada se započinju razmnožavati. Kod primarne tuberkuloze (oko 1 – 5% slučajeva), do ove progresije dolazi ubrzo nakon zaraze.[1] U većini slučajeva dolazi do latentne infekcije bez očitih simptoma.[1] Ovi neaktivni bacilli dovode do aktivne tuberkuloze u 5–10% latentne bolesti i to često tek mnogo godina nakon zaraze.[8]

Opasnost od reaktivacije bolesti se povećava kod imunosupresije, poput one uzrokovane HIV-om. U bolesnika istovremeno zaraženih s M. tuberculosis i HIV-om, opasnost od reaktivacije se povećava na 10% godišnje.[1] Istraživanja DNK sojeva M. tuberculosis su pokazala da je reinfekcija uzrokovana recidivirajućom TBC češća nego što se prije mislilo.[79] U područjima u kojima je TBC česta, reinfekcija bi mogla biti odgovorna za više od 50% slučajeva reaktivacije bolesti.[80] Vjerojatnost smrnog ishoda uslijed tuberkuloze smanjila se s 8% u 1995. godini na oko 4% u 2008. godini.[6]

Epidemiologija

[uredi | uredi kod]
U 2007. Prevalencija TBC na 100 000 stanovnika bila je najveća u subsaharskoj Africi, a također relativno visoka i u Aziji.[81]

Oko trećina svjetskog stanovništva zaražena je s M. tuberculosis. U svjetskim razmjerima, svake sekunde dolazi do novog slučaja zaraze.[3] Međutim, u većini slučajeva zaraze s M. tuberculosis ne dolazi do razvoja tuberkuloze,[82] a 90–95% infekcija ostaje asimptomatsko.[42] Procjenjuje se da je 2007. bilo 13,7 milijuna kroničnih aktivnih slučajeva bolesti.[4] U 2010. dijagnosticirano je 8,8 milijuna novih slučajeva bolesti i 1,45 milijuna smrtnih slučajeva, od čega većina u zemljama u razvoju.[5] Od 1,45 milijuna smrtnih slučajeva, oko 0,35 milijuna se zbilo u bolesnika istovremeno zaraženih HIV-om.[83]

Po učestalosti smrtnih slučajeva od zaraznih bolesti, tuberkuloza je druga po redu (nakon smrti uslijed HIV/AIDS-a).[9] Od 2005. godine apsolutni broj slučajeva ("prevalencija") tuberkuloze se smanjuje. Broj novih slučajeva tuberkuloze ("incidencija") se smanjuje od 2002. godine.[5] Osobiti napredak postignut je u Kini, gdje je smrtnost od TBC između 1990. i 2010. smanjena za oko 80%.[83] Tuberkuloza je učestalija u zemljama u razvoju. Oko 80% stanovništva mnogih zemalja Azije i Afrike pokazuje pozitivni tuberkulinski test, za razliku od SAD-a gdje je ovaj test pozitivan u samo 5–10% stanovništva.[1] Stručnjaci su se nadali potpunom nadzoru nad TBC, no nekoliko čimbenika potpuni nadzor čine malo vjerojatnim. Učinkovito je cjepivo teško napraviti, dijagnostika bolesti je skupa i dugotrajna, liječenje traje mjesecima, sve više je ljudi zaraženih HIV-om, a 1980-ih godina pojavili su se i sojevi otporni na lijekove.[6]

Broj novih slučajeva TBC godišnje. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).[84]

U 2007. zemlja s najvećom procijenjenom incidencijom TBC bio je Swaziland, s 1 200 slučajeva na 100 000 stanovnika. Najveća ukupna incidencija, s procjenom od 2 milijuna novih slučajeva je u Indiji.[4] U razvijenim je zemljama tuberkuloza manje učestala, a nalazi se pretežno u urbanim područjima. Godine 2010. stope TBC-a na 100 000 stanovnika u različitim dijelovima svijeta bile su: globalno 178, u Africi 332, u obje Amerike 36, na istočnom Sredozemlju 173, u Europi 63, u jugoistočnoj Aziji 278, a na zapadnom Pacifiku 139.[83] U Kanadi i Australiji, tuberkuloza je višestruko učestalija u domorodačkog, stanovništva, osobito u udaljenijim područjima.[85][86] U Sjedinjenim Državama, smrtnost domorodačkog stanovništva od TBC je peterostruko veća nego u doseljenika.[87]

Incidencija TBC se mijenja sa životnom dobi. U Africi, ponajprije obolijevaju djeca u dobi između 12 i 18 godina života i mladi odrasli.[88] Međutim, u zemljama s dramatičnim smanjenjem incidencije (poput Sjedinjenih Država), TBC je uglavnom bolest starijih osoba, i osoba s oslabljenim imunosnim sustavom.[1][89]

Povijest

[uredi | uredi kod]
Egipatska mumija u British Museumu – tuberkulozne promjene pronađene su u kralješnicama egipatskih mumija.

Tuberkuloza se u ljudi pojavljuje još od antike.[6] Najraniji nedvojbeni dokaz M. tuberculosis predstavljaju znakovi bolesti u ostacima bizona od prije oko 17 000 godina.[90] Nije međutim jasno potječe li tuberkuloza od goveda, s kojih je prenesena na ljude ili se odvojila od zajedničkog pretka.[91] Znanstvenici su prije smatrali da su se ljudi zarazili s MTBC od životinja tijekom razdoblja pripitomljavanja životinja. Međutim, nakon usporedbe gena M. tuberculosis kompleksa u ljudi i onog u žvotinja, ova se teorija pokazala pogrješnom. Oba soja bacila tuberkuloze imaju zajedničkog pretka, koji je mogao zaraziti ljude još u doba neolitske revolucije.[92] Ostaci kostura pokazuju da su ljudi još u pretpovijesno doba bolovali od TBC (4000 godina pr. Kr.). Istraživači su pronašli tuberkulozne promjene na krelješnicama egipatskih mumija iz razdoblja 3000–2400 godina pr. Kr.[93] "Ftiza" je grčka riječ za "sušicu", što je tek starinski naziv za plućnu tuberkulozu.[94] Oko 460. pr.Kr. Hipokrat je utvrdio kako je ftiza najrasprostranjenija bolest onoga vremena. Bolesnici s ftizom imali su vrućice i iskašljavali su krv. Ftiza je skoro uvijek završavala smrću.[95] Genska istraživanja ukazuju kako je TBC postojala u Amerikama još oko 100. godine nove ere.[96]

Prije industrijske revolucije, narodne su priče često povezivale tuberkulozu s vampirima. Kad bi od nje umro jedan član obitelji, drugi zaraženi članovi obitelji bi pomalo mršavili, pa je narod vjerovao kako je prva oboljela osoba s TBC-om polako crpila životnu snagu iz ostalih članova obitelji.[97]

Postojanje plućne tuberkuloze kao bolesti sa stvaranjem tuberkula potvrdio je 1689. dr. Richard Morton.[98][99] Međutim, kako je TBC povezana s nizom različitih simptoma, nije shvaćeno da je to jedinstvena bolest sve do 1820-ih godina. Naziv joj je nadjenuo 1839. J. L. Schönlein.[100] U razdoblju 1838.–1845., dr. John Croghan, vlasnik Mamutske pećine, dovodio je bolesnike u pećinu u nadi da će ih izliječiti uz pomoć stalne temperature i čistoće pećinskog zraka: pomrli su za godinu dana.[101] Prvo lječilište za liječenje TBC-a, otvorio je 1859. godine Hermann Brehmer u mjestu Sokołowsko, Poljska.[102]

Bacile tuberkuloze otkrio je dr. Robert Koch.

Bacil koji uzrokuje tuberkulozu, Mycobacterium tuberculosis, otkrio je i opisao 24. ožujka 1882. Robert Koch. Za to je otkriće 1905. Godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.[103] Koch nije bio mišljenja da su kravlja (govedska) i ljudska tuberkuloza slične, zbog čega je odgođeno shvaćanje da mlijeko zaraženih krava može biti izvor infekcije. Kasnije je opasnost od ovakvog načina prijenosa zaraze dramatično smanjena izumom postupka pasterizacije. Koch je, 1890. kao "lijek" za tuberkulozu najavio ekstrakt bacila tuberkuloze, glicerin. Nazvao ga je "tuberkulin". Premda "tuberkulin" nije bio učinkovit, prihvaćen je kao način probira na postojanje presimptomatske tuberkuloze.[104]

Prvi uspjeh u imunizaciji protiv tuberkuloze postigli su 1906. Albert Calmette i Camille Guérin. Koristili su oslabljeni soj govedske tuberkuloze i nazvali cjepivo BCG (bacil Calmette-Guérin) (čitaj: "be-se-že"). BCG cjepivo je po prvi puta primijenjeno na ljudima 1921. u Francuskoj,[105] ali je tek nakon Drugog svjetskog rata široko prihvaćeno SAD-u, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.[106]

Tuberkuloza je privukla najveću pažnju javnosti u 19. i ranom 20. stoljeću kao endemska bolest siromašne gradske populacije. Godine 1815. jedan smrtni slučaj od četiri bio je uzrokovan "sušicom", a do 1918. TBC je uzrokovala jedan od šest smrtnih slučajeva u Francuskoj. Nakon zaključka znanstvenika da se radi o zaraznoj bolesti, 1880. godine, u Engleskoj je TBC stavljena na popis zaraznih bolesti koje se prijavljuju. Započeto je s kampanjama za sprječavanje pljuvanja na javnim mjestima, a zaražene siromašne osobe se “ohrabrivalo” da se liječe u lječilištima koja su nalikovala na zatvore (lječilišta za srednju i visoku klasu nudila su izvrsnu njegu i stalni liječnički nadzor).[102] Kao prednosti lječilišta navodio se povoljan učinak "svježeg zraka" i rada, no i u najboljim uvjetima 50% u njima liječenih bolesnika umiralo je u roku od 5 godina (“ca.” 1916.).[102]

U Europi je broj oboljelih od tuberkuloze počeo rasti početkom 17. stoljeća, da bi dosegao vrhunac početkom 19. stoljeća, kad je uzrokovala skoro 25% svih smrtnih slučajeva.[107] Do 1950-ih godina, smrtnost se potom smanjila za skoro 90%.[108] Napredak javnog zdravstva znakovito je smanjio učestalost tuberkuloze još i prije početka primjene streptomicina i drugih antibiotika, međutim ova bolest je ostala značajni javnozdravstveni problem. Kad je u Britaniji 1913. osnovan Medical Research Council, glavni mu je cilj bilo istraživanje tuberkuloze.[109]

Godine 1946., razvojem antibiotika streptomicina liječenje i izlječenje od tuberkuloze postalo je stvarnost. Prije njegovog uvođenja u liječenje, jedinu mogućnost liječenja (osim lječilišta) predstavljao je kirurški zahvat. "Metoda"pneumotoraksa dovodila je do kolapsa zaraženog pluća, kako bi se ono moglo "odmoriti", a tuberkulozne promjene mogle zacijeliti.[110] Nakon pojave na lijekove višestruko otpornih sojeva, kirurški zahvat je ponovno postao jedna od prihvaćenih mogućnosti liječenja infekcije s TBC. Današnji kirurški zahvati se sastoje u odstranjenju šupljina ("kaverni") iz plućnog tkiva, čime se smanjuje broj bakterija, a preostale bakterije postaju dostupnije lijekovima iz krvotoka.[111] Premda su se stručnjaci nadali potpunom iskorjenjivanju TBC (poput primjerice velikih boginja), pojava na antibiotike otpornih sojeva 1980-ih godina, smanjila je tu mogućnost. Posljedična pojava većeg broja slučajeva tuberkuloze dovela je do proglašenja globalnog hitnog stanja od strane SZO 1993. godine.[112]

Društvo i kultura

[uredi | uredi kod]

Svjetska zdravstvena organizacija i Zaklada Bill i Melinda Gates subvencioniraju izradu novog i brzog dijagnostičkog testa za primjenu u zemljama s niskim i srednjim nacionalnim dohotkom.[113][114] Od 2011. je u mnogim siromašnim područjima mikroskopska pretraga sputuma jedina dostupna dijagnostička metoda.[115]

Godine 2010., najveći ukupni broj slučajeva TBC u svijetu zabilježen je u Indiji. Jedan od razloga bili su neodgovarajući postupci s ovom bolešću u sektoru private zdravstvene zaštite. Programi kao što je Revised National Tuberculosis Control Program pomažu u smanjenju broja slučajeva TBC u osoba obuhvaćenih javnozdravstvenom zaštitom.[116][117]

Istraživanja

[uredi | uredi kod]

BCG cjepivo ima ograničenja, pa istraživanja za razvoj novih cjepiva protiv TBC još traju.[118] Nekoliko potencijalnih cjepiva su trenutno u fazi I i II kliničkih pokusa.[118] Poboljšanje učinkovitosti postojećih cjepiva pokušava se postići na dva osnovna načina. Jedan od njih se sastoji od dodavanja podjediničnog cjepiva BCG-u. Drugim načinom pokušavaju se proizvesti nova i bolja živa cjepiva.[118] Primjer podjediničnog cjepiva koje se trenutno istražuje u Južnoj Africi je MVA85A. MVA85A se zasniva na genski modificranom virusu vakcinije.[119] Postoji nada da će cjepiva imati veliku ulogu u liječenju latentne i aktivne bolesti.[120]

Kako bi se potaknulo nove pronalaske, istraživači i političari promiču nove ekonomske modele za razvoj cjepiva, uključujući nagrade, porezne olakšice i ugovore o osiguranju tržišta.[121][122] U istraživanja je uključeno nekoliko skupina, kao što je Stop TB Partnership,[123] South African Tuberculosis Vaccine Initiative i Aeras Global TB Vaccine Foundation.[124] Aeras Global TB Vaccine Foundation dobila je donaciju od više od 280 milijuna američkih $ od Zaklade Bill i Melinda Gates kako bi razvila i poboljšala cjepivo protiv tuberkuloze za primjenu u zemljama s velikim brojem oboljelih.[125][126]

Tuberkuloza u životinja

[uredi | uredi kod]

Mikobakterijama se zaražuju mnoge životinjske vrste, uključujući ptice,[127] glodavce,[128] i gmazove.[129] Mycobacterium tuberculosis je u divljih životinja rijetkost.[130] Suzbijanje govedske tuberkuloze, uzrokovane s Mycobacterium bovis u stoke i jelena na Novom Zelandu pokazalo se relativno uspješnim.[131] Slični pokušaji u Velikoj Britaniji bili su manje uspješni.[132][133]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Literatura

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 Kumar V, Abbas AK, Fausto N, Mitchell RN (2007.). Robbins Basic Pathology (8. izdanje izd.). izdavač: Saunders Elsevier. str. str. 516.–522.. ISBN 978-1-4160-2973-1. 
  2. ↑ Konstantinos A (2010). „Testing for tuberculosis”. Australian Prescriber svezak 33 (broj 1): str. 12.–18.. 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 „Tuberculosis Fact sheet N°104”. World Health Organization. studeni 2010.. Pristupljeno 26. srpnja 2011. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 World Health Organization (2009.). „Epidemiology”. Global tuberculosis control: epidemiology, strategy, financing. str. str. 6.–33.. ISBN 978-92-4-156380-2. Pristupljeno 12. studenog 2009. [mrtav link]
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 World Health Organization (2011.). „The sixteenth global report on tuberculosis”. 
  6. ↑ 6,00 6,01 6,02 6,03 6,04 6,05 6,06 6,07 6,08 6,09 6,10 6,11 6,12 6,13 6,14 6,15 6,16 6,17 6,18 6,19 6,20 6,21 Lawn, SD; Zumla, AI (2011-06-02). „Tuberculosis”. Lancet svezak 378 (broj 9785): str. 57.–72.. DOI:10.1016/S0140-6736(10)62173-3. PMID 21420161. 
  7. ↑ Schiffman G (15. siječanj 2009.). „Tuberculosis Symptoms”. eMedicineHealth. 
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 al.], edited by Peter G. Gibson ; section editors, Michael Abramson ... [et (2005.). Evidence-based respiratory medicine (1. izdanje izd.). Oxford: Blackwell. str. str. 321.. ISBN 978-0-7279-1605-1. 
  9. ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 9,4 9,5 9,6 9,7 Dolin, [edited by] Gerald L. Mandell, John E. Bennett, Raphael (2010.). Mandell, Douglas, and Bennett's principles and practice of infectious diseases (7. izdanje izd.). Philadelphia, PA: Churchill Livingstone/Elsevier. str. poglavlje 250. ISBN 978-0-443-06839-3. 
  10. ↑ Behera, D. (2010.). Textbook of pulmonary medicine (2. izdanje izd.). New Delhi: Jaypee Brothers Medical Pub.. str. str. 457.. ISBN 978-81-8448-749-7. 
  11. ↑ Jindal, editor-in-chief SK. Textbook of pulmonary and critical care medicine. New Delhi: Jaypee Brothers Medical Publishers. str. str. 549.. ISBN 978-93-5025-073-0. 
  12. ↑ 12,0 12,1 Golden MP, Vikram HR (2005). „Extrapulmonary tuberculosis: an overview”. American family physician svezak 72 (broj 9): str. 1761.–1768.. PMID 16300038. 
  13. ↑ Kabra, [edited by] Vimlesh Seth, S.K. (2006.). Essentials of tuberculosis in children (3. izdanje izd.). New Delhi: Jaypee Bros. Medical Publishers. str. str. 249.. ISBN 978-81-8061-709-6. 
  14. ↑ 14,0 14,1 Ghosh, editors-in-chief, Thomas M. Habermann, Amit K. (2008.). Mayo Clinic internal medicine : concise textbook. Rochester, MN: Mayo Clinic Scientific Press. str. str. 789.. ISBN 978-1-4200-6749-1. 
  15. ↑ Southwick F (10. prosinca 2007.). „poglavlje 4: Pulmonary Infections”. Infectious Diseases: A Clinical Short Course, 2. izdanje. McGraw-Hill Medical Publishing Division. str. str. 104.. ISBN 0-07-147722-5. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-13. Pristupljeno 2013-08-11. 
  16. ↑ Jindal, editor-in-chief SK. Textbook of pulmonary and critical care medicine. New Delhi: Jaypee Brothers Medical Publishers. str. str. 525.. ISBN 978-93-5025-073-0. 
  17. ↑ Niederweis M, Danilchanka O, Huff J, Hoffmann C, Engelhardt H (March 2010). „Mycobacterial outer membranes: in search of proteins”. Trends in Microbiology svezak 18 (broj 3): str. 109.–116.. DOI:10.1016/j.tim.2009.12.005. ISSN 0966-842X. PMC 2931330. PMID 20060722. 
  18. ↑ 18,0 18,1 Madison B (2001). „Application of stains in clinical microbiology”. Biotech Histochem svezak 76 (broj 3): str. 119.–125.. DOI:10.1080/714028138. PMID 11475314. 
  19. ↑ Parish T, Stoker N (1999). „Mycobacteria: bugs and bugbears (two steps forward and one step back)”. Molecular Biotechnology svezak 13 (broj 3): str. 191.–200.. DOI:10.1385/MB:13:3:191. PMID 10934532. 
  20. ↑ Medical Laboratory Science: Theory and Practice. New Delhi: Tata McGraw-Hill. 2000.. str. str. 473.. ISBN 0-07-463223-X. 
  21. ↑ Piot, editors, Richard D. Semba, Martin W. Bloem; foreword by Peter (2008.). Nutrition and health in developing countries (2. izdanje izd.). Totowa, NJ: Humana Press. str. str. 291.. ISBN 978-1-934115-24-4. 
  22. ↑ van Soolingen D i dr.. (1997). „A novel pathogenic taxon of the Mycobacterium tuberculosis complex, Canetti: characterization of an exceptional isolate from Africa”. International Journal of Systematic Bacteriology svezak 47 (broj 4): str. 1236.–1245.. DOI:10.1099/00207713-47-4-1236. PMID 9336935. 
  23. ↑ Niemann S i dr.. (2002). „Mycobacterium africanum Subtype II Is Associated with Two Distinct Genotypes and Is a Major Cause of Human Tuberculosis in Kampala, Uganda”. J. Clin. Microbiol. svezak 40 (broj 9): str. 3398.–3405.. DOI:10.1128/JCM.40.9.3398-3405.2002. PMC 130701. PMID 12202584. 
  24. ↑ Niobe-Eyangoh SN i dr.. (2003). „Genetic Biodiversity of Mycobacterium tuberculosis Complex Strains from Patients with Pulmonary Tuberculosis in Cameroon”. J. Clin. Microbiol. svezak 41 (broj 6): str. 2547.–2553.. DOI:10.1128/JCM.41.6.2547-2553.2003. PMC 156567. PMID 12791879. 
  25. ↑ Thoen C, Lobue P, de Kantor I (2006). „The importance ofMycobacterium bovis as a zoonosis”. Vet. Microbiol. svezak 112 (broj 2–4): str. 339.–345.. DOI:10.1016/j.vetmic.2005.11.047. PMID 16387455. 
  26. ↑ Acton, Q. Ashton (2011.). Mycobacterium Infections: New Insights for the Healthcare Professional. ScholarlyEditions. str. str. 1968.. ISBN 978-1-4649-0122-5. 
  27. ↑ Pfyffer, GE; Auckenthaler, R, van Embden, JD, van Soolingen, D (1998). „Mycobacterium canettii, the smooth variant of M. tuberculosis, isolated from a Swiss patient exposed in Africa.”. Emerging infectious diseases svezak 4 (broj 4): str. 631.-634.. PMID 9866740. 
  28. ↑ Panteix, G; Gutierrez, MC, Boschiroli, ML, Rouviere, M, Plaidy, A, Pressac, D, Porcheret, H, Chyderiotis, G, Ponsada, M, Van Oortegem, K, Salloum, S, Cabuzel, S, Bañuls, AL, Van de Perre, P, Godreuil, S (2010). „Pulmonary tuberculosis due to Mycobacterium microti: a study of six recent cases in France.”. Journal of medical microbiology svezak 59 (broj 8): str. 984.-989.. PMID 20488936. 
  29. ↑ American Thoracic Society (1997). „Diagnosis and treatment of disease caused by nontuberculous mycobacteria. This official statement of the American Thoracic Society was approved by the Board of Directors, March 1997. Medical Section of the American Lung Association”. Am J Respir Crit Care Med svezak 156 (broj2 drugi dio): str. S1.–S25.. PMID 9279284. 
  30. ↑ World Health Organization. „Global tuberculosis control–surveillance, planning, financing WHO Report 2006”. Pristupljeno 13. rujna 2006. 
  31. ↑ Chaisson, RE; Martinson, NA (2008-03-13). „Tuberculosis in Africa--combating an HIV-driven crisis”. The New England Journal of Medicine svezak 358 (11): str. 1089.–1092.. DOI:10.1056/NEJMp0800809. PMID 18337598. 
  32. ↑ Griffith D, Kerr C (1996). „Tuberculosis: disease of the past, disease of the present”. J Perianesth Nurs svezak 11 (broj 4): str. 240.–245.. DOI:10.1016/S1089-9472(96)80023-2. PMID 8964016. 
  33. ↑ ATS/CDC Statement Committee on Latent Tuberculosis Infection (June 2000). „Targeted tuberculin testing and treatment of latent tuberculosis infection. American Thoracic Society”. MMWR Recomm Rep 49 (RR–6): str. 1.–51.. PMID 10881762. 
  34. ↑ van Zyl Smit, RN; Pai, M, Yew, WW, Leung, CC, Zumla, A, Bateman, ED, Dheda, K (2010). „Global lung health: the colliding epidemics of tuberculosis, tobacco smoking, HIV and COPD.”. The European respiratory journal : official journal of the European Society for Clinical Respiratory Physiology svezak 35 (broj 1): str. 27.-33.. PMID 20044459. »These analyses indicate that smokers are almost twice as likely to be infected with TB and to progress to active disease (RR of ∼1.5 for latent TB infection (LTBI) and RR of ∼2.0 for TB disease). Smokers are also twice as likely to die from TB (RR of ∼2.0 for TB mortality), but data are difficult to interpret because of heterogeneity in the results across studies.« 
  35. ↑ Restrepo, BI (2007-08-15). „Convergence of the tuberculosis and diabetes epidemics: renewal of old acquaintances”. Clinical infectious diseases: an official publication of the Infectious Diseases Society of America svezak 45 (broj 4): str. 436.–438.. DOI:10.1086/519939. PMC 2900315. PMID 17638190. 
  36. ↑ Möller, M; Hoal, EG (2010). „Current findings, challenges and novel approaches in human genetic susceptibility to tuberculosis”. Tuberculosis (Edinburgh, Scotland) svezak 90 (broj 2): str. 71.–83.. DOI:10.1016/j.tube.2010.02.002. PMID 20206579. 
  37. ↑ Cole E, Cook C (1998). „Characterization of infectious aerosols in health care facilities: an aid to effective engineering controls and preventive strategies”. Am J Infect Control svezak 26 (broj 4): str. 453.–464.. DOI:10.1016/S0196-6553(98)70046-X. PMID 9721404. 
  38. ↑ Nicas M, Nazaroff WW, Hubbard A (2005). „Toward understanding the risk of secondary airborne infection: emission of respirable pathogens”. J Occup Environ Hyg svezak 2 (broj 3): str. 143.–154.. DOI:10.1080/15459620590918466. PMID 15764538. 
  39. ↑ 39,0 39,1 Ahmed N, Hasnain S (2011). „Molecular epidemiology of tuberculosis in India: Moving forward with a systems biology approach”. Tuberculosis svezak 91 (broj 5): str. 407.–413.. DOI:10.1016/j.tube.2011.03.006. PMID 21514230. 
  40. ↑ 40,0 40,1 „Core Curriculum on Tuberculosis: What the Clinician Should Know”. Centers for Disease Control and Prevention (CDC), Division of Tuberculosis Elimination. 2011.. 
  41. ↑ „Causes of Tuberculosis”. Mayo Clinic. 21. prosinca 2006.. Pristupljeno 19. rujna 2007. 
  42. ↑ 42,0 42,1 Skolnik, Richard (2011.). Global health 101 (2. izdanje izd.). Burlington, MA: Jones & Bartlett Learning. str. str. 253. ISBN 978-0-7637-9751-5. 
  43. ↑ 43,0 43,1 editors, Arch G. Mainous III, Claire Pomeroy, (2009.). Management of antimicrobials in infectious diseases: impact of antibiotic resistance. (2. prerađeno izdanje izd.). Totowa, N.J.: Humana. str. str. 74.. ISBN 978-1-60327-238-4. 
  44. ↑ Houben E, Nguyen L, Pieters J (2006). „Interaction of pathogenic mycobacteria with the host immune system”. Curr Opin Microbiol svezak 9 (broj 1): 76–85. DOI:10.1016/j.mib.2005.12.014. PMID 16406837. 
  45. ↑ Khan (2011.). Essence Of Paediatrics. Elsevier India. str. str. 401.. ISBN 978-81-312-2804-3. 
  46. ↑ Herrmann J, Lagrange P (2005). „Dendritic cells and Mycobacterium tuberculosis: which is the Trojan horse?”. Pathol Biol (Paris) svezak 53 (broj 1): str. 35.–40.. DOI:10.1016/j.patbio.2004.01.004. PMID 15620608. 
  47. ↑ Agarwal R, Malhotra P, Awasthi A, Kakkar N, Gupta D (2005). „Tuberculous dilated cardiomyopathy: an under-recognized entity?”. BMC Infect Dis svezak 5 (broj 1): str. 29.. DOI:10.1186/1471-2334-5-29. PMC 1090580. PMID 15857515. 
  48. ↑ 48,0 48,1 48,2 Grosset J (2003). „Mycobacterium tuberculosis in the Extracellular Compartment: an Underestimated Adversary”. Antimicrob Agents Chemother svezak 47 (broj 3): str. 833.–836.. DOI:10.1128/AAC.47.3.833-836.2003. PMC 149338. PMID 12604509. 
  49. ↑ Crowley, Leonard V. (2010.). An introduction to human disease: pathology and pathophysiology correlations (8. izdanje izd.). Sudbury, Mass.: Jones and Bartlett. str. str. 374. ISBN 978-0-7637-6591-0. 
  50. ↑ Anthony, Harries (2005.). TB/HIV a Clinical Manual. (2. izdanje izd.). Geneva: World Health Organization. str. 75. ISBN 978-92-4-154634-8. 
  51. ↑ Jacob, JT; Mehta, AK, Leonard, MK (2009). „Acute forms of tuberculosis in adults.”. The American journal of medicine svezak 122 (broj 1): str. 12.-17.. PMID 19114163. 
  52. ↑ 52,0 52,1 Bento, J; Silva, AS, Rodrigues, F, Duarte, R (2011). „[Diagnostic tools in tuberculosis].”. Acta medica portuguesa svezak 24 (broj 1): str. 145.–154.. PMID 21672452. 
  53. ↑ 53,0 53,1 53,2 53,3 Escalante, P (2009-06-02). „In the clinic. Tuberculosis.”. Annals of internal medicine svezak 150 (broj 11): str. ITC61.-614.; quiz ITV616. PMID 19487708. 
  54. ↑ Metcalfe, JZ; Everett, CK, Steingart, KR, Cattamanchi, A, Huang, L, Hopewell, PC, Pai, M (2011-11-15). „Interferon-γ release assays for active pulmonary tuberculosis diagnosis in adults in low- and middle-income countries: systematic review and meta-analysis.”. The Journal of infectious diseases svezak 204 dodatak 4: str. S1120.-S1129.. PMID 21996694. 
  55. ↑ 55,0 55,1 Sester, M; Sotgiu, G, Lange, C, Giehl, C, Girardi, E, Migliori, GB, Bossink, A, Dheda, K, Diel, R, Dominguez, J, Lipman, M, Nemeth, J, Ravn, P, Winkler, S, Huitric, E, Sandgren, A, Manissero, D (2011). „Interferon-γ release assays for the diagnosis of active tuberculosis: a systematic review and meta-analysis.”. The European respiratory journal: official journal of the European Society for Clinical Respiratory Physiology svezak 37 (broj 1): str. 100.-111.. PMID 20847080. 
  56. ↑ Chen, J; Zhang, R, Wang, J, Liu, L, Zheng, Y, Shen, Y, Qi, T, Lu, H (2011). „Interferon-gamma release assays for the diagnosis of active tuberculosis in HIV-infected patients: a systematic review and meta-analysis.”. PloS one svezak 6 (broj 11): str. e26827.. PMID 22069472. 
  57. ↑ Diseases, Special Programme for Research & Training in Tropical (2006.). Diagnostics for tuberculosis: global demand and market potential.. Geneva: World Health Organization on behalf of the Special Programme for Research and Training in Tropical Diseases. str. str. 36.. ISBN 978-92-4-156330-7. 
  58. ↑ 58,0 58,1 58,2 >National Institute for Health and Clinical Excellence. Clinical guideline 117: Tuberculosis. London, 2011.
  59. ↑ Steingart, KR; Flores, LL, Dendukuri, N, Schiller, I, Laal, S, Ramsay, A, Hopewell, PC, Pai, M (2011). „Commercial serological tests for the diagnosis of active pulmonary and extrapulmonary tuberculosis: an updated systematic review and meta-analysis.”. PLoS medicine svezak 8 (broj 8): str. e1001062.. DOI:10.1371/journal.pmed.1001062. PMC 3153457. PMID 21857806. 
  60. ↑ Rothel J, Andersen P (2005). „Diagnosis of latent Mycobacterium tuberculosis infection: is the demise of the Mantoux test imminent?”. Expert Rev Anti Infect Ther svezak 3 (broj 6): str. 981.–993.. DOI:10.1586/14787210.3.6.981. PMID 16307510. 
  61. ↑ Pai M, Zwerling A, Menzies D (2008). „Systematic Review: T-Cell–based Assays for the Diagnosis of Latent Tuberculosis Infection: An Update”. Ann. Intern. Med. svezak 149 (broj 3): str. 1.–9.. PMC 2951987. PMID 18593687. 
  62. ↑ Jindal, editor-in-chief SK. Textbook of pulmonary and critical care medicine. New Delhi: Jaypee Brothers Medical Publishers. str. str. 544. ISBN 978-93-5025-073-0. 
  63. ↑ Amicosante, M; Ciccozzi, M, Markova, R (2010). „Rational use of immunodiagnostic tools for tuberculosis infection: guidelines and cost effectiveness studies.”. The new microbiologica svezak 33 (broj 2): str. 93.-107.. PMID 20518271. 
  64. ↑ McShane, H (2011-09-12). „Tuberculosis vaccines: beyond bacille Calmette–Guérin”. Philosophical transactions of the Royal Society of London. Series B, Biological sciences svezak 366 (broj 1579): str. 2782.–2789.. DOI:10.1098/rstb.2011.0097. PMC 3146779. PMID 21893541. 
  65. ↑ „Vaccine and Immunizations: TB Vaccine (BCG)”. Centers for Disease Control and Prevention. 2011.. Pristupljeno 26. srpnja 2011. 
  66. ↑ „BCG Vaccine Usage in Canada -Current and Historical”. Public Health Agency of Canada. rujan 2010.. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-30. Pristupljeno 30. prosinca 2011. 
  67. ↑ 67,0 67,1 Teo, SS; Shingadia, DV (2006). „Does BCG have a role in tuberculosis control and prevention in the United Kingdom?”. Archives of Disease in Childhood svezak 91 (broj 6): str. 529.–531.. DOI:10.1136/adc.2005.085043. PMC 2082765. PMID 16714729. 
  68. ↑ „The Global Plan to Stop TB”. World Health Organization. 2011.. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-12. Pristupljeno 13. lipanj 2011. 
  69. ↑ Warrell, ed. by D. J. Weatherall ... [4. + 5. ed.] ed. by David A. (2005). Sections 1 - 10. (4. izdanje izd.). Oxford [u.a.]: Oxford Univ. Press. str. 560. ISBN 978-0-19-857014-1. 
  70. ↑ Brennan PJ, Nikaido H (1995). „The envelope of mycobacteria”. Annu. Rev. Biochem. svezak 64: str. 29.–63.. DOI:10.1146/annurev.bi.64.070195.000333. PMID 7574484. 
  71. ↑ 71,0 71,1 Menzies, D; Al Jahdali, H, Al Otaibi, B (2011). „Recent developments in treatment of latent tuberculosis infection.”. The Indian journal of medical research svezak 133: str. 257.-266.. PMID 21441678. 
  72. ↑ Arch G., III Mainous (2010.). Management of Antimicrobials in Infectious Diseases: Impact of Antibiotic Resistance. Humana Pr. str. str. 69. ISBN 1-60327-238-0. 
  73. ↑ Volmink J, Garner P (2007). „Directly observed therapy for treating tuberculosis”. Cochrane Database Syst Rev (broj 4): str. CD003343.. DOI:10.1002/14651858.CD003343.pub3. PMID 17943789. 
  74. ↑ Liu, Q; Abba, K; Alejandria, MM; Balanag, VM; Berba, RP; Lansang, MA (2008-09-08). „Reminder systems and late patient tracers in the diagnosis and management of tuberculosis.”. Cochrane database of systematic reviews (Online) (broj 4): str. CD006594.. PMID 18843723. 
  75. ↑ O'Brien R (1994). „Drug-resistant tuberculosis: etiology, management and prevention”. Semin Respir Infect svezak 9 (broj 2): str. 104.–112.. PMID 7973169. 
  76. ↑ Centers for Disease Control and Prevention (CDC) (2006). „Emergence of Mycobacterium tuberculosis with extensive resistance to second-line drugs—worldwide, 2000–2004”. MMWR Morb Mortal Wkly Rep svezak 55 (broj 11): str. 301.–305.. PMID 16557213. 
  77. ↑ Maryn McKenna (12. siječnja 2012.). „Totally Resistant TB: Earliest Cases in Italy”. Wired. Pristupljeno 12. siječnja 2012. 
  78. ↑ „WHO Disease and injury country estimates”. World Health Organization. 2004. Pristupljeno 11. studenog 2009. 
  79. ↑ Lambert M i dr.. (2003). „Recurrence in tuberculosis: relapse or reinfection?”. Lancet Infect Dis svezak 3 (broj 5): 282–7. DOI:10.1016/S1473-3099(03)00607-8. PMID 12726976. 
  80. ↑ Wang, JY; Lee, LN, Lai, HC, Hsu, HL, Liaw, YS, Hsueh, PR, Yang, PC (2007-06-15). „Prediction of the tuberculosis reinfection proportion from the local incidence”. The Journal of infectious diseases svezak 196 (broj 2): str. 281.–288.. DOI:10.1086/518898. PMID 17570116. 
  81. ↑ World Health Organization (2009.). „The Stop TB Strategy, case reports, treatment outcomes and estimates of TB burden”. Global tuberculosis control: epidemiology, strategy, financing. str. str. 187.–300.. ISBN 978-92-4-156380-2. Pristupljeno 14. studenog 2009. 
  82. ↑ „Fact Sheets: The Difference Between Latent TB Infection and Active TB Disease”. Centers for Disease Control. 20. lipnja 2011.. Pristupljeno 26. srpnja 2011. 
  83. ↑ 83,0 83,1 83,2 „Global Tuberculosis Control 2011”. World Health Organization. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-17. Pristupljeno 15. travnja 2012. 
  84. ↑ World Health Organization. „WHO report 2008: Global tuberculosis control”. Pristupljeno 13. travnja 2009. 
  85. ↑ FitzGerald, JM; Wang, L, Elwood, RK (2000-02-08). „Tuberculosis: 13. Control of the disease among aboriginal people in Canada.”. CMAJ : Canadian Medical Association journal = journal de l'Association medicale canadienne svezak 162 (broj 3): str. 351.-355.. PMID 10693593. 
  86. ↑ Quah, Stella R.; Carrin, Guy; Buse, Kent; Kristian Heggenhougen (2009.). Health Systems Policy, Finance, and Organization. Boston: Academic Press. str. str. 424.. ISBN 0-12-375087-3. 
  87. ↑ Anne-Emanuelle Birn (2009.). Textbook of International Health: Global Health in a Dynamic World. str. str. 261. ISBN 9780199885213. 
  88. ↑ World Health Organization. „Global Tuberculosis Control Report, 2006 – Annex 1 Profiles of high-burden countries” (PDF). Arhivirano iz originala na datum 2006-07-16. Pristupljeno 13. rujna 2006. 
  89. ↑ Centers for Disease Control and Prevention (12. rujna 2006.). „2005 Surveillance Slide Set”. Pristupljeno 13. rujna 2006. 
  90. ↑ Rothschild BM, Martin LD, Lev G i dr.. (August 2001). „Mycobacterium tuberculosis complex DNA from an extinct bison dated 17,000 years before the present”. Clin. Infect. Dis. svezak 33 (broj 3): str. 305.–311.. DOI:10.1086/321886. PMID 11438894. 
  91. ↑ Pearce-Duvet J (2006). „The origin of human pathogens: evaluating the role of agriculture and domestic animals in the evolution of human disease”. Biol Rev Camb Philos Soc svezak 81 (broj 3): str. 369.–382.. DOI:10.1017/S1464793106007020. PMID 16672105. 
  92. ↑ Comas, I; Gagneux, S (2009). „The past and future of tuberculosis research.”. PLoS pathogens svezak 5 (broj 10): e1000600. PMID 19855821. 
  93. ↑ Zink A, Sola C, Reischl U, Grabner W, Rastogi N, Wolf H, Nerlich A (2003). „Characterization of Mycobacterium tuberculosis Complex DNAs from Egyptian Mummies by Spoligotyping”. J Clin Microbiol svezak 41 (broj 1): str. 359.–367.. DOI:10.1128/JCM.41.1.359-367.2003. PMC 149558. PMID 12517873. 
  94. ↑ The Chambers Dictionary.. New Delhi: Allied Chambers India Ltd.. 1998.. str. str. 352.. ISBN 978-81-86062-25-8. 
  95. ↑ Hippocrates.Aphorisms., pristupljeno 7. rujna 2006.
  96. ↑ Konomi N, Lebwohl E, Mowbray K, Tattersall I, Zhang D (2002). „Detection of Mycobacterial DNA in Andean Mummies”. J Clin Microbiol svezak 40 (broj 12): str. 4738.–4740.. DOI:10.1128/JCM.40.12.4738-4740.2002. PMC 154635. PMID 12454182. 
  97. ↑ Sledzik, Paul S.; Nicholas Bellantoni (June 1994). „Bioarcheological and biocultural evidence for the New England vampire folk belief” (PDF). American Journal of Physical Anthropology svezak 94 (broj 2): str. 269.–274.. DOI:10.1002/ajpa.1330940210. ISSN 0002-9483. PMID 8085617. 
  98. ↑ Léon Charles Albert Calmette at Who Named It?
  99. ↑ Trail RR (April 1970). „Richard Morton (1637-1698)”. Med Hist svezak 14 (broj 2): str. 166.–174.. PMC 1034037. PMID 4914685. 
  100. ↑ Zur Pathogenie der Impetigines. Auszug aus einer brieflichen Mitteilung an den Herausgeber. [Müller’s] Archiv für Anatomie, Physiologie und wissenschaftliche Medicin. 1839., str. 82.
  101. ↑ Kentucky: Mammoth Cave long on history. Arhivirano 2006-08-13 na Wayback Machine-u CNN. 27. veljače 2004. Pristupljeno 8. rujna 2006.
  102. ↑ 102,0 102,1 102,2 McCarthy OR (August 2001). „The key to the sanatoria”. J R Soc Med svezak 94 (broj 8): str. 413.–417.. PMC 1281640. PMID 11461990. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-03. Pristupljeno 2013-08-11. 
  103. ↑ Nobel Foundation. The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1905., pristupljeno 7. rujna 2006.
  104. ↑ Waddington K (January 2004). „To stamp out "So Terrible a Malady": bovine tuberculosis and tuberculin testing in Britain, 1890–1939”. Med Hist svezak 48 (broj 1): str. 29.–48.. PMC 546294. PMID 14968644. 
  105. ↑ Bonah C (2005). „The 'experimental stable' of the BCG vaccine: safety, efficacy, proof, and standards, 1921–1933”. Stud Hist Philos Biol Biomed Sci svezak 36 (broj 4): str. 696.–721.. DOI:10.1016/j.shpsc.2005.09.003. PMID 16337557. 
  106. ↑ Comstock G (1994). „The International Tuberculosis Campaign: a pioneering venture in mass vaccination and research”. Clin Infect Dis svezak 19 (broj 3): str. 528.–540.. DOI:10.1093/clinids/19.3.528. PMID 7811874. 
  107. ↑ Bloom, editor, Barry R. (1994). Tuberculosis : pathogenesis, protection, and control. Washington, D.C.: ASM Press. ISBN 978-1-55581-072-6. 
  108. ↑ Persson, Sheryl (2010). Smallpox, Syphilis and Salvation: Medical Breakthroughs That Changed the World. ReadHowYouWant.com. str. 141. ISBN 978-1-4587-6712-7. 
  109. ↑ editor, Caroline Hannaway, (2008.). Biomedicine in the twentieth century: practices, policies, and politics. Amsterdam: IOS Press. str. str. 233.. ISBN 978-1-58603-832-8. 
  110. ↑ Shields, Thomas (2009.). General thoracic surgery (7. izdanje izd.). Philadelphia: Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins. str. str. 792.. ISBN 978-0-7817-7982-1. 
  111. ↑ Lalloo UG, Naidoo R, Ambaram A (March 2006). 12&issue=broj 3&spage=str. 179. „Recent advances in the medical and surgical treatment of multi-drug resistant tuberculosis”. Curr Opin Pulm Med svezak 12 (broj 3): str. 179.–185.. DOI:10.1097/01.mcp.0000219266.27439.52. PMID 16582672. [mrtav link]
  112. ↑ „Frequently asked questions about TB and HIV”. World Health Organization. Arhivirano iz originala na datum 2004-12-25. Pristupljeno 15. travnja 2012. 
  113. ↑ Lawn, SD; Nicol, MP (2011). „Xpert® MTB/RIF assay: development, evaluation and implementation of a new rapid molecular diagnostic for tuberculosis and rifampicin resistance.”. Future microbiology svezak 6 (broj 9): str. 1067.-1082.. PMID 21958145. 
  114. ↑ „WHO says Cepheid rapid test will transform TB care”. Reuters. 8. prosinca 2010.. 
  115. ↑ Lienhardt, C; Espinal, M, Pai, M, Maher, D, Raviglione, MC (2011). „What research is needed to stop TB? Introducing the TB Research Movement.”. PLoS medicine svezak 8 (broj 11): str. e1001135.. DOI:10.1371/journal.pmed.1001135. PMC 3226454. PMID 22140369. 
  116. ↑ Anurag Bhargava, Lancelot Pinto, Madhukar Pai (2011). „Mismanagement of tuberculosis in India: Causes, consequences, and the way forward”. Hypothesis svezak 9 (broj 1): str. e7.. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-12. Pristupljeno 2013-08-11. 
  117. ↑ Amdekar, Y (2009). „Changes in the management of tuberculosis.”. Indian journal of pediatrics svezak 76 (broj 7): str. 739.-742.. PMID 19693453. 
  118. ↑ 118,0 118,1 118,2 Martín Montañés, C; Gicquel, B (2011). „New tuberculosis vaccines.”. Enfermedades infecciosas y microbiologia clinica 29 Suppl 1: 57–62. DOI:10.1016/S0213-005X(11)70019-2. PMID 21420568. 
  119. ↑ Ibanga H, Brookes R, Hill P, Owiafe P, Fletcher H, Lienhardt C, Hill A, Adegbola R, McShane H (2006). „Early clinical trials with a new tuberculosis vaccine, MVA85A, in tuberculosis-endemic countries: issues in study design”. Lancet Infect Dis svezak 6 (broj 8): str. 522.–528.. DOI:10.1016/S1473-3099(06)70552-7. PMID 16870530. 
  120. ↑ Kaufmann SH (2010). „Future vaccination strategies against tuberculosis: Thinking outside the box”. Immunity svezak 33 (broj 4): str. 567.–577.. DOI:10.1016/j.immuni.2010.09.015. PMID 21029966. 
  121. ↑ Webber D, Kremer M (2001). „Stimulating Industrial R&D for Neglected Infectious Diseases: Economic Perspectives”. Bulletin of the World Health Organization svezak 79 (broj 8): str. 693.–801.. 
  122. ↑ Barder O, Kremer M, Williams H (2006). „Advance Market Commitments: A Policy to Stimulate Investment in Vaccines for Neglected Diseases”. The Economists' Voice 3 (broj 3). DOI:10.2202/1553-3832.1144. Arhivirano iz originala na datum 2006-11-05. Pristupljeno 2013-08-11. 
  123. ↑ Economic, Department of; Affairs, Social (2009.). Achieving the global public health agenda : dialogues at the Economic and Social Council. New York: United Nations. str. str. 103. ISBN 978-92-1-104596-3. 
  124. ↑ Jong, [edited by] Jane N. Zuckerman, Elaine C. (2010). Travelers' vaccines (2. izdanje izd.). Shelton, CT: People's Medical Pub. House. str. str. 319.. ISBN 978-1-60795-045-5. 
  125. ↑ Bill and Melinda Gates Foundation Announcement (12. veljače 2004.). „Gates Foundation Commits $82.9 Million to Develop New Tuberculosis Vaccines”. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-10. Pristupljeno 2013-08-11. 
  126. ↑ Nightingale, Katherine (19. rujna 2007.). „Gates foundation gives US$280 million to fight TB”. 
  127. ↑ Shivaprasad, HL; Palmieri, C (2012). „Pathology of mycobacteriosis in birds.”. The veterinary clinics of North America. Exotic animal practice svezak 15 (broj 1): str. 41.-55., v-vi. PMID 22244112. 
  128. ↑ Reavill, DR; Schmidt, RE (2012). „Mycobacterial lesions in fish, amphibians, reptiles, rodents, lagomorphs, and ferrets with reference to animal models.”. The veterinary clinics of North America. Exotic animal practice svezak 15 (broj 1): str. 25.-40., v. PMID 22244111. 
  129. ↑ Mitchell, MA (2012). „Mycobacterial infections in reptiles.”. The veterinary clinics of North America. Exotic animal practice svezak 15 (broj 1): str. 101.-111., vii. PMID 22244116. 
  130. ↑ Wobeser, Gary A. (2006.). Essentials of disease in wild animals (1. izdanje izd.). Ames, Iowa [u.a.]: Blackwell Publ.. str. str. 170. ISBN 978-0-8138-0589-4. 
  131. ↑ Ryan, TJ; Livingstone, PG, Ramsey, DS, de Lisle, GW, Nugent, G, Collins, DM, Buddle, BM (2006-02-25). „Advances in understanding disease epidemiology and implications for control and eradication of tuberculosis in livestock: the experience from New Zealand.”. Veterinary microbiology svezak 112 (broj 2.-4.): str. 211.-219.. PMID 16330161. 
  132. ↑ White, PC; Böhm, M, Marion, G, Hutchings, MR (2008). „Control of bovine tuberculosis in British livestock: there is no 'silver bullet'.”. Trends in microbiology svezak 16 (broj 9): str. 420.-427.. PMID 18706814. 
  133. ↑ Ward, AI; Judge, J, Delahay, RJ (2010-01-01). „Farm husbandry and badger behaviour: opportunities to manage badger to cattle transmission of Mycobacterium bovis?”. Preventive veterinary medicine svezak 93 (broj 1): str. 2.-10.. PMID 19846226. 

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kod]
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Tuberkuloza

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Tuberkuloza&oldid=42238928