Ruda
Rude ili mineralne sirovine koje se pojavljuju u Zemljinoj kori mogu se grupirati u 3 glavne grupe:
Koriste se za dobivanje metala (kao npr. zlato, srebro, platina, željezo, olovo, cink, bakar, aluminij, kositar, nikal, krom, titanij, molibden, mangan, vanadij, kobalt, volfram, antimon, živa i dr.
Rude ili rudače su prirodni spojevi (koncentrirani na pojedinim mjestima u Zemljinoj kori) u kojima se nalaze metali u takvoj količini koja omogućuje rentabilno dobivanje odgovarajućeg metala.
Podjela ruda može se vršiti po više kriterija kao što je:
- Vrsta metala koji se dobiva iz rude:
- Npr. rude željeza, rude bakra, rude mangana itd...
- Pojavljivanje u prirodi:
- - Jednostavne rude iz kojih se dobiva jedan metal.
- Npr. ruda kasiterita koja služi za dobivanje kositra.
- - Složene rude iz kojih se dobiva dva ili više metala.
- Npr. ruda tetraedrita iz koje se dobiva bakar, antimon, srebro i telur.
- Sadržaj metala u rudi:
- - Bogate rude (imaju veliki postotak metala i prerađuju se direktno)
- - Srednje bogate rude
- - Siromašne rude (ove rude se prije metalurške prerade moraju obogaćivati)
- Hemijski sastav:
- - Samorodne rude sadrže (plemenite) metale u elementarnom stanju.
- To su najčešće zlato, srebro i platina.
- - Sulfidne rude kod kojih je metal vezan sa sumporom.
- Npr. halkozin, kovelin, galenit, sfalerit, cinabarit, pirit, halkopirit, bornit, realgar, auripigment, antimonit, molibdenit, arsenopirit, kobaltin, nikelin i dr.
- - Oksidne rude kod kojih je metal vezan sa kisikom u obliku oksida.
- Npr. magnetit, hematit, kromit, kasiterit, boksit, kuprit, limonit, uraninit, piroluzit, ilmenit i dr.
- - Karbonatne rude kod kojih je metal vezan u obliku karbonata.
- Npr. magnezit, siderit, rodohrozit, smitsonit i dr.
- - Silikatne rude kod kojih je metal vezan za silicijevu kiselinu. Ove rude su česte u prirodi ali vrlo često su neprikladne za industrijsko dobivanje metala jer su kompleksnog kemijskog sastava.
- Npr. garnierit služi za dobivanje nikla.
Imaju vrlo široku i svestranu primjenu u građevinarstvu, kemijskoj tehnologiji i kao topitelji u metalurgiji.
Kao npr. pijesak, šljunak, tehnički i ukrasni kamen, gips, lapor, vapnenac, ciglarska, keramička i vatrostalna glina, kaolin, kreda, kalcit, kvarc i kvarcni pijesak, magnezit, fluorit, barit, grafit, sumpor, kuhinjska sol, azbest i dr.
Koriste se za pogon motornih vozila, u kemijskoj industriji i energetici.
Ovdje spada ugljen (primarni energetski resurs), nafta, prirodni plin i uran (sekundarni energetski resursi).
Osim gore navedenih čvrstih mineralnih sirovina one se još u prirodi pojavljuju u tekućem (npr. nafta, mineralne i geotermalne vode) i plinovitom stanju (prirodni plin).
