The Rolling Stones

Ovo je glavno značenje pojma The Rolling Stones. Za prvi album ovog sastava, v. The Rolling Stones (album).

The Rolling Stones
The Rolling Stones na Summerfestu u Milwaukeeju 2015.
Muzički rad
Period aktivnosti	1962. - danas
Žanr	rock R&B country
Članovi
Trenutni članovi	Mick Jagger Keith Richards Ron Wood Charlie Watts
Bivši članovi	Brian Jones Ian Stewart Dick Taylor Mick Taylor Bill Wyman
Ostalo
Službene stranice	Rolling Stones

The Rolling Stones je britanska rock grupa oformljena u travnju 1962.g. koja je postala poznata u 60-ima, a deluje i danas. Osnivači su bili: Brian Jones (gitara i usna harmonika), Ian Stewart (klavijature), Mick Jagger (vokal), Keith Richards (gitara), a početni sastav su upotpunili Bill Wyman (bas) i Charlie Watts (bubnjevi). Ime grupe su odabrali prema blues pjesmi koju je 1948.g. snimio Muddy Waters. Kao i druge britanske rock grupe tog doba nastali su pod utjecajem američkog rhythm and bluesa i ranog rock'n'rolla. Nisu se previše opterećivali težnjom da budu autentični blues stilisti i od svojih početaka do sada okušali su se u raznim glazbenim žanrovima.

Čuveni logo grupe "Tongue and Lip Design" dizajnirao je John Pasche 1971.g. i prvi put se pojavljuje na albumu Sticky Fingers.

Richards i Jagger su od 1950-ih bili prijatelji u osnovnoj školi u Dartfordu, a onda su se njihove obitelji kroz selidbe razdvojile. Prijateljstvo je obnovljeno 1960. slučajnim susretom na dartfordskoj željezničkoj stanici gdje su na putu u srednju školu obojica čekali vlak. Jagger je pod rukom nosio albume Chuck Berrya i Muddy Watersa, što je pobudilo Richardsovu znatiželju i otkrilo zajedničku glazbenu sklonost.

Sastav "Rolling Stones", imao je svoj prvi službeni nastup pod tim imenom 12. srpnja 1962.g. u londonskom Marquee Clubu, nastavili su kao lokalna rhythm and blues grupa, nastupajući vikendom u klubu Crawdaddy (u londonskom kvartu Richmond), u vlasništvu njihovog prvog podupiratelja i menadžera Giorgia Gomelskog.^[1]. Sastav je uglavnom svirao pjesme Bo Diddleya, Muddy Watersa, Chuck Berrya i Buddya Hollya i to ne baš u punoj dvorani. Taj stil glazbe, nije u to vrijeme bio previše popularan u UK, a postajale su i grupe koje su to bolje izvodile, kao Blues Incorporated (Alexis Kornera). Stonesima je krenulo nabolje, kad su u travnju 1963. g. uzeli za managera Andrew Oldhama. Oldham (koji je tada imao 19 godina i bio mlađi od svih članova grupe) bio je premlad za dobivanje licence za glazbenog agenta, te se udružio s veteranom Ericom Eastonom.

Debitantski singl Stonesa je obrada pjesme "Come On" koju je 1961.g. napisao i snimio Chuck Berry, a B-strana je također bila obrada pjesme "I Want To Be Loved" koju je napisao Willie Dixon. Obje pjesme su snimljene u svibnju 1963.g.

Drugi singl "I Wanna Be Your Man" objavljen u studenom 1963.g. napisali su Lennon i McCartney nakon što ih je, navodno, Oldham slučajno sreo na ulici i nagovorio da daju svoj skromni doprinos za budući singl novonastale grupe, što su obojica nesebično prihvatili. Ideju za pjesmu su već imali i dovršili su je u studiju De Lane Lea pred impresioniranim Stonesima. Pjesma je objavljena tri tjedna prije verzije koju su snimili The Beatles i zorno je demonstrirala distinkciju između dvaju bandova: sirovost, žestinu i cinizam Stonesa.

Treći singl "Not Fade Away" objavljen početkom 1964.g. napisao je i snimio Buddy Holly sa svojim pratećim bandom 1957.g. Verzija Stonesa također ima snažno naglašeni tzv. Bo Diddley beat, brzi i zarazni ritam koji vuče porijeklo iz zapadne Afrike.

Četvrti singl "It's All Over Now" objavljen sredinom 1964.g. napisao je Bobby Womack za svoj band The Valentinos. Postao je prvi broj 1 hit Stonesa daleko nadmašivši original.

Peti singl "Tell Me" iz 1964. je ujedno i prvi od mnogih budućih kojeg je napisao autorski dvojac Jagger/Richards. Sjetna pop-balada naznačila je odmak od njihovih blues korijena i nagovijestila otvorenost banda prema raznovrsnim glazbenim stilovima.

Ian Stewart je iz marketinških razloga izdvojen iz prve postave ("šestorica je previše za pop-grupu"), ali do svoje smrti 1985.g. ostao je neraskidivo vezan uz Stonese kao road manager i povremeni studijski i scenski klavijaturist.

Brian Jones je bio multi-instrumentalist sklon eksperimentiranju na ne-tradicionalnim instrumentima kao što su sitar i marimba. Takodjer je eksperimentirao sa istovremenom uporabom LSD-a, alkohola i kanabisa. Bio je neformalni lider grupe do svoje prerane smrti 1969.g. kad je pronađeno njegovo beživotno tijelo na dnu vlastitog bazena. U međuvremenu su sredinom 60-ih Jagger i Richards preuzeli autorsku i kreativnu kontrolu unutar grupe.

Kratko prije Jonesove smrti, grupi se pridružio gitarist Mick Taylor, kojeg je Jaggeru preporučio John Mayall, i koji je ostao član banda do 1974.g. Richards je nakon Taylorovog odlaska pozvao svog dugogodišnjeg prijatelja i bivšeg člana grupe Faces Ronnie Wooda da im se pridruži, i od 1975.g. do danas Wood je stalni član banda.

Wyman napušta band 1990. i odlazi u aktivnu mirovinu, a od 1993. na turnejama i u studiju zamjenjuje ga basist Darryl Jones (rođen 1961.g.). Jones do danas nije postao punopravni član grupe i nastupa kao profesionalni prateći glazbenik (sideman).

Sredinom 60-ih su bili, nakon Beatlesa, drugi najpopularniji "band" u svijetu. Bili su poznati i kao pobunjenički band, s imageom loših momaka. Od početaka ih se povezivalo sa sexom, drogom i alkoholom, što je uskoro postao sinonim za rockere. Originalna postava mijenjala se nekoliko puta, ali su od 1962. pa do danas u njoj prisutni Mick Jagger, Keith Richards i Charlie Watts. Band je imao i svojih crnih trenutaka od javnog žigosanja zbog stalnog problema s drogama pa do tragičnog svršetka američke turneje 1969 na koncertu u Altamontu kada su pripadnici osiguranja ubili jednog crnog obožavatelja.^[2]

Rolling Stonesi su u dva navrata nastupali u Zagrebu i to prvi put 1976. u Domu sportova (za što je bio zaslužan Ante Sorić^[3]) i nakon tog 1998, kada su svirali na hipodromu u okviru turneje Bridges to Babylon.

Glavni članak: Diskografija The Rolling Stonesa

• The Rolling Stones (1964.)
• The Rolling Stones No. 2 (1965.)
• Out of Our Heads (1965.)
• Aftermath (1966.)
• Between the Buttons (1967.)
• Their Satanic Majesties Request (1967.)
• Beggars Banquet (1968.)
• Let It Bleed (1969.)
• Sticky Fingers (1971.)
• Exile on Main St. (1972.)
• Goats Head Soup (1973.)
• It's Only Rock 'n' Roll (1974.)
• Black and Blue (1976.)
• Some Girls (1978.)
• Emotional Rescue (1980.)
• Tattoo You (1981.)
• Undercover (1983.)
• Dirty Work (1986.)
• Steel Wheels (1989.)
• Voodoo Lounge (1994.)
• Bridges to Babylon (1997.)
• A Bigger Bang (2005.)
• Blue & Lonesome (2016.)
• Hackney Diamonds (2023.)

• Got Live if You Want It! (1966.)
• Get Yer Ya-Ya's Out! The Rolling Stones in Concert (1970.)
• Love You Live (1977.)
• "Still Life" (American Concert 1981) (1982.)
• Flashpoint (1991.)
• Stripped (1995.)
• No Security (1998.)
• Live Licks (2004.)
• Shine a Light (2008.)

• Big Hits (High Tide and Green Grass) (1966.)
• Through the Past, Darkly (Big Hits Vol. 2) (1969.)
• Made in the Shade (1975.)
• Sucking in the Seventies (1981.)
• Rewind (1971-1984) (1984.)
• Jump Back: The Best of The Rolling Stones (1993.)
• Forty Licks (2002.)
• Rarities 1971-2003 (2005.)

• Službena stranica grupe The Rolling Stones
• Welcome ROLLING STONES 'Good Guys' Arhivirano 2011-08-20 na Wayback Machine-u

Ostali projekti

	U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Rolling Stones
	U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Rolling Stones