Rotuma

Rotuma je otok i zavisni teritorij Fidžija, koji uživa ograničenu samoupravu. Arhipelag se sastoji od istoimenog glavnog otoka i nekolicine manjih, okolnih otoka. Rotuma je udaljena čak 646 kilometara od fidžijskog arhipelaga, a dom je male, ali jedinstvene etničke skupine, Rotumanaca, koja predstavlja prepoznatljivu manjinu u okviru populacije države Fidži. Ukupan broj stanovnika Rotume u 2017. godini bio je 1,594,^[1] ali kako mnogi Rotumanci žive na drugim fidžijskim otocima, pretpostavlja se da ih ukupno ima oko 10,000.

Rotuma
Podaci
Lokacija	Tihi ocean
Arhipelag	Rotuma
Koordinate	12°30′″S, 177°4.8′″E
Država	Fidži
Glavno naselje	Ahạu
Površina	47 km²
Najviši vrh	Mount Suelhof (256 m)
Broj stanovnika	1,594

Rotuma je vulkanski otok (štitasti vulkan) površine oko 47 km², dug oko 13 i širok oko 4 kilometra. Po površini je 12. najveći otok na Fidžiju, od čijih je glavnih otoka udaljen velikih 646 kilometara. Najviši vrh na otoku (256 metara) je Mount Suelhof, koji se nalazi u središtu glavnog otoka, a važan vrh je i Satarua (166 metara), koji se nalazi na istočnom dijelu otoka. Otok je poznat po plažama i dobro očuvanim koraljnim grebenima, što je posljedica geografske izoliranosti arhipelaga i izostanka ljudskog djelovanja.

Rotumanski arhipelag sastoji se od dvije skupine otoka, prvi koji se nalaze na udaljenosti od 50 metara do 2 kilometra od glavnog otoka, a to su:

• Solnoho (jug)
• Solkope i Sari'i (jugoi)
• 'Afgaha i Husia Rua
• Husia (Husiati'u) i Husiamea'me'a
• Hạuamea'me'a i Hạua (Hạuati'u)

Drugu skupinu čini zaseban lanac otoka udaljen tri do šest kilometara od glavnog otoka, a čine ga otoci:^[2]

• Uea
• Hạfhai
• Hạfhahoi
• Hạfhaveiaglolo
• Hatana
• Hạf’liua

Klimatološki podaci za Rotumu, a koji se konkretno odnose na Ahau, izgledaju ovako:

Najranija historija Rotume prenosila se usmenom tradicijom, a priče navode kako su stanovnici otoka došli sa Samoe, predvođeni čovjekom imena Raho. Nešto kasnije, na otok su došli doseljenici s Tonge, u dva vala, te Kiribatija. Prvi Europljani su na Rotumu stigli 1791. godine brodom HMS Pandora pod komandom kapetana Edwarda Edwardsa, a koji je bio u potrazi za mornarima nestalim nakon pobune na brodu Bounty. Postoje i neke teze da je nepoznati otok što ga je otkrio i opisao portugalski moreplovac Pedro Fernandes de Queirós dva stoljeća ranije upravo Rotuma, međutim ne postoje nikakvi dokazi tomu u prilog.

Omiljeno kitolovno mjesto, Rotuma je sredinom XIX. vijeka postala i utočište za mnoge odbjegle mornare, od kojih su neki bježali i od zakona. Neki od tih dezertera ženili su lokalne žene i time doprinijeli miješanju dotad homogenog stanovništva. Od 1840. godine, Rotumu su najprije posjetli, a onda svojom teritorijom proglasili i kolonizatori iz Sjedinjenih Država. S druge strane, tonganski princ Enele Maʻafu je sredinom XIX. vijeka proglasio svoj suverenitet nad Rotumom i okolnim otocima.^[4]

Misionari iz Tonge stigli su na Rotumu 1842. godine, a zatim i katolički misionari 1847. godine. Sukob između dvije grupe bio je neminovan. Taj sukob iskoristio je Britanski Imperij i 1879. godine anektirao arhipelag. U svibnju 1881. godine, Rotuma je i službeno predana Britancima, sedam godina nakon što je Fidži postao britanska kolonija. Nakon što je 1970. godine Fidži stekao samostalnost od Ujedinjenog Kraljevstva, Rotuma je postala dio nove države. Godine 1987., nezadovoljni svojim položajem unutar Fidžija, javila se ideja o uspostavi nezavisne Republike Rotume u okviru Commonwealtha. Naime, nedugo nakon fidžijskih pučeva iz 1987. godine, polurotumanac, Henry Gibson, obznanio je novozelandskim novinama kako je proglasio nezavisnost Republike Rotume od Fidžija te je sebe, samovoljno, imenovao kraljem nove države. Republika Rotuma nikada nije međunarodno priznata, a zagovornici ove ideje ubrzo su optuženi za pobunu te je "republika" dokinuta već 1988. godine.^[5]

Rotuma uživa posebni samoupravni status kao zavisni teritorij. Taj je status stekao Zakonom o Rotumi iz 1927. godine. Za statističke potrebe, Rotuma se svrstava u Istočnu diviziju, međutim administrativno je potpuno nezavisna te ima vlastito vijeće, čiji je status jednak onom provincijskih vijeća. U tom je smislu Rotuma na razini provincije, ali ne spada među navdene administrativne jedinice na Fidžiju.

Administrativno sjedište otoka je Ahạu. Čelnik otoka nosi titulu Gagaj Pure, a važnu ulogu ima i predsjednik vijeća (Gagaj Jeaman). Kao jedinica, Rotuma je podijeljena na sedam autonomnih distrikta:

1. Noa'tau: Fekeioko, Maragte'u, Faf'iasina, Matu'ea, 'Ut'utu, Kalvaka
2. Oinafa: Oinafa, Lopta, Paptea
3. Itu'ti'u: Savlei, Lạu, Feavại, Tuạ'koi, Motusa, Hapmak, Losa, Fapufa, Ahạu (administrativno sjedište)
4. Malha'a: Pepheua, 'Else'e, 'Elsio
5. Juju: Tuại, Haga, Juju
6. Pepjei: 'Ujia, Uạnheta, Avave
7. Itu'muta: Maftoa, Lopo

Iako je Rotuma još od 1881. godine u administrativnom smislu dio Fidžija, rotumanska kultura mnogo je bliža onoj polinezijskoj, nego fidžijskoj. Rotumanski jezik zaseban je jezik koji se govori na otoku. Mnogi lingvisti smatraju da je rotumanski jezik najsličniji dijalektu zapadnog Fidžija, mada Rotumanci vjeruju da porijeklo vuče s otoka Samoe, čija je kultura sličnija rotumanskoj nego ona fidžijska, a ima i određenih sličnosti s tonganskim jezikom.

Zanimljivo je kako su Rotumanci prilično zatvorena zajednica, primjer čega je i odbijanje otvaranja otoka za zapadne turiste tokom 80-ih godina; tada je gotovo 85% stanovnika otoka glasalo protiv primanja turističkih kruzera, koji su tokom 80-ih na otok došli samo dva puta.

• Rotuma website - an exhaustive website on all things Rotuman by anthropologists Alan Howard and Jan Rensel
• The Land Has Eyes - an award-winning film set in Rotuma made by Rotumans.
• Rotuman Hafa - Rotuman dance (see also Tautoga)
• Amateur radio Arhivirano 2008-06-22 na Wayback Machine-u - Amateur radio operations from Rotuma, with information on Rotuman history, culture, flora, fauna, geography, etc.; lengthy bibliography.
• General information, energy supply Arhivirano 2008-12-19 na Wayback Machine-u
• The Vertebrates of Rotuma and Surrounding Waters, by George R. Zug, Victor G. Springer, Jeffrey T. Wiliams and G. David Johnson, Atoll Research Bulletin, No. 316 Arhivirano 2006-09-13 na Wayback Machine-u