Stjepan Radić (pijanist)

Za istoimenog djeda, političara, vidite članak Stjepan Radić.

Stjepan Radić (Zagreb, 9. studenoga 1928. - Zagreb, 22. ožujka 2010.), jugoslavenski i hrvatski pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, počasni predsjednik Hrvatske seljačke stranke.

Rodio se u Zagrebu 1928. godine, mjesec dana nakon smrti njegovog djeda, hrvatskog političara Stjepana Radića, umrlog od posljedica ranjavanja u beogradskoj skupštini.

Godine 1955. završio je studij klavira kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim se 1958. i 1959. usavršavao kod Carla Zecchija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu gdje je stekao naslov magistra. Od 1956. do 1961. godine komorni je pratilac na RTV Zagreb, od 1961. do umirovljenja profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Svirao je u zemlji i inozemstvu te je dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja.

Zahvaljujući sačuvanim snimkama i danas je moguće svjedočiti o umjetničkoj izražajnosti njegova pijanizma koju je desetljećima majstorski prenosio svojim studentima na Muzičkoj akademiji. Nositelj visokih nacionalnih priznanja, među kojima je istaknuta Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, jedan je od istinski velikih glazbenika hrvatske suvremene kulture.^[1]

U politiku ulazi 1991. godine učlanjenjem u Hrvatsku seljačku stranku gdje je bio zamjenik predsjednika i počasni predsjednik. Za vrijeme svog političkog djelovanja bio je HSS-ov zastupnik u trećem sazivu Hrvatskog sabora, a jedno vrijeme bio je i njegov potpredsjednik.

• Nagrada Milka Trnina (1961.) ^[2]
• Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
• Nagrada za životno djelo Lovro pl. Matačić (2008.) ^[3]

• URL: Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika Arhivirano 2009-04-14 na Wayback Machine-u (26. ožujka 2010.)
• URL: Hrvatska seljačka stranka^{[mrtav link]} (26. ožujka 2010.)