Saiō

Saiō (斎王, Saiō^?), također poznata kao "Itsuki no Miko"(いつきのみこ), bila je neudata rođaka japanskog cara koja se od kraja 7. do 14. vijeka slala u Ise kao bi služila u tamošnjem Velikom svetištu. Saiō je imala službenu rezidenciju, poznatu kao Saikū (斎宮), oko 10 km sjeverozapadno od svetišta, a čiji se ostaci nalaze u današnjem gradu Meiwa u prefekturi Mie.

Saio se u Ise obično slala u adolescentskoj dobi. U Saikuuu je sve do smrti ili abdikacije cara koji ju je poslao, iako su postojali izuzeci kao smrt bliskog rođaka. Biti Saio se smatralo velikom čašću, kao što je velikom čašću bilo oženiti se za bivšu Saio.

Nakon što je sistem Saiōa uveo car Temmu, sljedeće žene su služile kao svećenice Isea.

• Brown, Delmer and Ichiro Ishida, eds. (1979). [ Jien, c.1220], Gukanshō; "The Future and the Past: a translation and study of the 'Gukanshō,' an interpretive history of Japan written in 1219" translated from the Japanese and edited by Delmer M. Brown & Ichirō Ishida. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-03460-0
• Farris, William Wayne. (1999). "Sacred Texts and Buried Treasures: Issues in the Historical Archaeology of Ancient Japan," Monumenta Nipponica, Vol. 54, No. 1, pp. 123–126.
• Titsingh, Isaac. (1834). [Siyun-sai Rin-siyo/Hayashi Gahō, 1652]. Nipon o daï itsi ran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Oriental Translation Society of Great Britain and Ireland.
• Varley, H. Paul , ed. (1980). [ Kitabatake Chikafusa, 1359], Jinnō Shōtōki ("A Chronicle of Gods and Sovereigns: Jinnō Shōtōki of Kitabatake Chikafusa" translated by H. Paul Varley). New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-04940-4

• Saiin (svećenica)
  • Svetište Kamo

• Historijski muzej Saikū (japanski) Arhivirano 2006-01-06 na Wayback Machine-u
• Dvorana historijskog iskustva Itsukinomiya (japanski) Arhivirano 2007-11-10 na Wayback Machine-u
• Saio Matsuri (japanski)