Società Sportiva Calcio Napoli

SSC Napoli
Società Sportiva Calcio Napoli SpA
Općenito
Liga	Serie A
Osnivanje	1926. (AC Napoli)
Nadimci	Azzurri (plavi), Partenopei (napolitanci)
Stadion	Stadio San Paolo Napulj (60.240 gledatelja)
Ličnosti
Predsjednik	Aurelio De Laurentiis
Trener	Luciano Spalletti
Dresovi
Domaći 　 Gostujući 　 Treći
uredi

Società Sportiva Calcio Napoli, jednostavnije nazivan Napoli ili kraticom SSC Napoli, talijanski je profesionalni nogometni klub sa sjedištem u Napulju, Campania koji je izvorno osnovan 1904.^[1] Klub je proveo najveći dio svoje povijesti u vrhu talijanskog nogometa,^[1] te i trenutno nastupaju u Serie A.

Napoli, koji igra u plavim majicama i bijelim gaćicama osvajao je Serie A dva puta, prvi put sezone 1986./87., a zatim opet 1989./90.^[1] Osim toga, tri su puta osvojili Coppa Italia. Na europskoj razini, Napoli je osvojio Kup UEFA, trijumf koji je postignut u sezoni 1988./89. i Intertoto kup, koji im je prvi trofej nakon ponovnog ulaska u Serie A. Povijesno, Napoli je deveti najuspješniji klub u talijanskom nogometu i najuspješniji klub u južnoj Italiji.^[2]

Klub je od prvog pojavljivanja 1904. imao nekoliko promjena imena; jedna od njih dogodila se nakon spajanja s klubom Internazionale Napoli. Najnovija se promjena dogodila 2004., kada je klub otišao u bankrot, ali ga je ponovo osnovao filmski producent Aurelio De Laurentiis kao Napoli Soccer; on je početkom 2006. otkupio svu njihovu povijest i vratio staro ime klubu pod nazivom Società Sportiva Calcio Napoli.

Klub je osnovan kao Naples Foot-Ball & Cricket Club 1904 godine. Osnovali su ga engleski mornar William Poths i njegov suradnik M. Bayon. Napolitanci, kao što su Conforti, Catterina i Salsi Amedeo su također bili uključeni za stvaranje kluba.^[3] Izvorna verzija dresa se je sastojala od nebesko plavih dresova sa tamnomodrim prugama, te crnim gaćicama.^[4]. 1906.godine uprava kluba je smatrala da je njegovo ime predugačko pa su ga skratili u Naples Foot-Ball Club.

U ranim godinama talijansko nogometno prvenstvo je bilo ograničeno samo na klubove sa sjevera, tako da su se južni klubovi natjecali protiv mornara ili su igrali u kupovima kao što je Lipton Kup. U kupu su se natjecali Napoli i Palermo FBC, a Napoli je osvojio tri finala. 1912.godine radi stranih nepredviđenih situacija klub se je razdijelio na dva dijela jedan je bio Naples Foot-Ball Club , a drugi Internazionale Napoli, u to vrijeme oba kluba su ubilježili prve nastupe u talijanskom prvenstvu, 1912-13. Iako su obje strane bile oduševljene natjecanjem u Campania section, oni nisu bili uspješni kao i izvan nje nekoliko godina nakon Prvog svjetskog rata. Tada su se odlučili ujediniti pod imenom Foot-Ball Club Internazionale-Napoli, još poznat i kao FBC Internaples.^[5]

Pod predsjedanjem Giorgija Ascarellia, klub mijenja ime u Associazione Calcio Napoli , 23. kolovoza 1926.. Nakon što su loše počeli, Napoli se počeo poboljšavati zahvaljujući paragvajcu Atillu Sallustru koji je bio prvi pravi heroj obožavatelja.^[6] Bio je odličan golgeter i na kraju je postao najbolji strijelac svih vremena za Napoli, koji stoji još i danas.

Napoli je ušao u Serie A pod upravljanjem engleskog trenera Wiliama Garbutta^[7], tokom šest godina ograničeni talijanski klub će često završavati u vrhu tablice. Te su u sezonama 1932./33. i 1933./34. završavli među tri najboljih, još uz to su doveli nekoliko odličnih igrača kao što su Antonio Vojak (rođenjem Hrvat), Arnaldo Sentimenti i Carlo Buscaglia.^[8] Kad je počeo Drugi svjetski rat, Napoli je počeo propadati, ali se uspjeli izbjeći ispadanje iz lige 1939./40. na gol razliku ispred Ligurie.

Napoli je izgubio tešku borbu za ispadanje svih ovih godina do kraja 1942 i tada su ispali u Serie B. Te iste godine oni su se preselili sa Stadiona Giorgio Ascarelli na Stadion Arturo Collana i ostali na njemu u Serie B do kraja rata. Kako se je nastavilo igrati i dalje, Napoli zaradio prava da se natječu u Serie A, ali su ispali već nakon dvije sezone.^[1] Klub je trebao odskočnu dasku kako bi se što prije vratili u vrh talijanskog nogometa na početku 1950-ih.^[9] Uprkos tome što je lutao ligom sa visokim i niskim mjestima u tom periodu uključujući promociju i ispadanje, Napoli je imao uspjehe u kupu kad su pobijedili Spal za osvajanje Coppa Italie 1962., sa pogotcima Corellia i Ronzona.^[10]

Klub mjenja svoje ime u Società Sportiva Calcio Napoli , 25. lipnja 1964.^[1] 1964./65. se je počeo ponovo uzdizati i dobrim rezultatima osiguravaju promociju u Serie A. Pod vodstvom bivšeg igrača Brune Pesaole osvojili su trofej Kup Alpa te su u povratničkoj sezoni završili u eliti u Serie A , sa osvojenim trećim mjestom.^[1] Napoli je u sezoni 1967./68. zamalo došao do naslova prvaka, ali je na kraju osvojio drugo mjesto iza AC Milana. Tada su u njihovoj momčadi igrali neki od najpopularnijih igrača svih vremena ,Dino Zoff, José Altafini, Omar Sívori i domaći dečko Antonio Juliano.^[8] Juliano je postavio do sada neoboren rekord po broju nastupa za SSC Napoli.^[8]

Dobra igra Napolija ,i tijekom 70-ih, odvela ih je do trećih mjesta u sezonama 1970./1971. i 1973./74. godine. Pod palicom bivšeg igrača, Luisa Vinicia, Napoli je osigurao ulazak u Kup UEFA; u sezoni 1974./75. stigli su do trećeg kola gdje su ispali od Porta rezultatom 2:0. Iste sezone, Napoli je osvojio drugo mjesto u Serie A, samo dva boda iza tadašnjeg prvaka Juventusa. Solidne igre domaćih lokalnih igrača , kao što su Giuseppe Bruscolotti, Antonio Juliano i Salvatore Esposito dovele su do uspona u tom periodu , sa golovima Giuseppea Savoldia.^[8]

Nakon što su pregazili Southampton F.C. sa 4:1, za podizanje Anglo-Talijanski Liga Kupa^[11], Napoli je ušao u Kup pobjednika kupova u sezoni 1976./77., gdje su stigli do polufinala. Tada je klub osvojio svoj drugi Coppa Italia u sezoni 1975./76. godine. Na putu do finala izbacili su Milan i Fiorentinu, a finalu su s lakoćom svladali Veronu sa 4:0.^[1] U odnosu na talijansku ligu, Napoli je uvijek bio vrlo konstantna momčad koja je uvijek bila pri vrhu, točnije među prvih šest tijekom kasnih 70-ih. Također su početkom 1980-ih, točnije prve dvije sezone bili u vrhu, gdje su u sezoni 1980./81. završili na trećem mjestu, međutim sezone 1983./84. bili su uključeni u borbu za ostanak.

Napoli je uzdrmao svijet rekordnim transferom, kada je doveo Diega Maradonu za 6,9 milijuna £ iz Barcelone u ljeto 1984. Momčad je postupno ponovno izgrađena, sa ljudima poput Cire Ferrere, Salvatorea Bagnia i Fernanda de Napolija.^[8] Ova momčad je bila spremna pobijediti svakoga,i u sezoni 1985./86. su osvojili treće mjesto u Serie A, ali to ih nije zadovoljilo. U sezoni 1986./87. osvojili su sve što su mogli i to je bila najbolja sezona Napolija u povijesti; osvojili su dvostruku krunu, Serie A, a zatim su u finalu Coppa Italia razbili Atalantu sa 4:0.^[1] Budući da do tad nijedna momčad južne Italije nije osvojila, Napolitanci su se okrenuli Diegu Maradoni u smislu kulturnih, socijalnih i vjerskih granica i za njih postao ikona nogometa.

Međutim, klub je bio neuspješan u Europskom kupu u sljedećoj sezoni i završili su na drugom mjestu u Serie A. No, ušli su u Kup UEFA, te u sezoni 1988./89. osvojili svoj prvi europski naslov.^[1] Juventus i Bayern München su poraženi na putu prema finalu, gdje Napoli pobjedio VfB Stuttgart 5:4 u dva susreta, s dva pogotka Carece i jednim Diega Maradone, Cire Ferrare i Alemãa.^[12]

Napoli je osvojio svoj drugi naslov u Serie A u sezoni 1989./90.,nakon što su u utrci za naslov pobijedili AC Milan sa dva boda prednosti.^[1]

Na Svjetskom prvenstvu u Italiji, Argentina je igrala u polufinalu sa Italijom. Budući da je utakmica završila neodlučenim rezultatom, pucali su se jedanaesterci te je pobjednički jedanaesterac za prolaz Argentine postigao upravo Diego Maradona. Talijani mu to nikada nisu oprostili, a Talijanski nogometni savez je naredio doping kontrolu, na kojem je Maradona pao i dobio je zabranu igranja od 15 mjeseci.

Napoli je bez Maradone uspio osvojiti talijanski superkup, pobjedom protiv Juventusa od 5:1, no to je bio njihov posljednji trofej.

Iako je klub u sezoni završio 1991./92. završio na četvrtom mjestu, Napoli je postupno nakon te sezone počeo propadati, u financijskom smislu i na terenu. Igrači kao što su Gianfranco Zola, Daniel Fonseca i Careca su napustili klub do 1994. Unatoč tome, Napoli se uspio kvalificirati u Kup UEFA 1994./95., gdje je stgao do trećeg kola, te su u sezoni 1996-97 igratli u finalu talijanskog kupa gdje su izgubili s 3:1 protiv Vicenze. Napolijeva forma u ligi je značajno pala, i ispali su u Serie B, sa svega dvije pobijede u cijeloj sezoni. Klub se već u roku od godine dana vratio u Serie A nakon što su dobili promociju u sezoni 1999./00., ali su su vodili tešku borbu u Serie A u kojoj su ponovo ispali u Serie B. Napoli nije uspio osvojiti promociju sljedeće godine, te su i dalje propadali u financijskom smislu. U kolovozu 2004., Napoli je proglasio bankrot zbog dugova od 70 milijuna €.^[13] Da nogomet ostane u Napuljskom gradu, pobrinuo se filmski producent Aurelio De Laurentiis koji ga je obnovio pod imenom Napoli Soccer, budući da nisu smjeli koristiti staro ime. Talijanski nogometni savez je izbacio Napoli u Serie C1, gdje su propustili šansu da dobiju promociju u Serie B tako što su u playoffu izgubili sa 2-1 od lokalnih konkurenata Avellina.^[1]

Unatoč činjenici da je Napoli morao igrati u tako niskom rangu nogometa, uspjeli su zadržati veću posjećenost na stadionima nego većina klubova iz Serie A; promociji iz Serie C prisustvovalo je više od 51.000 ljudi, što je za današnji nogomet neoboriv rekord koji će biti teško srušiti. Sljedeće sezone, dobili su promociju u Serie B i Aurelio De Laurentiis je uspio vratiti Napolijevo staro ime, te je klub preimenovan u Società Sportiva Calcio Napoli u svibnju 2006.^[1] Nakon samo jedne sezone u Serie B, Napoli je dobio promociju u Serie A, iza Juventusa, ali ispred Genoe koja je također dobila promociju.^[14] Napoli je u sezoni 2007./08., prvi put nastupio u Serie A od njihovog ispadanja 2001.^[1] Klub sezonu završio na visokom 8. mjestu , što mu je dovoljno bilo da osiguraju kvalifikacije u trećem kolu u Intertoto kupa.

Napoli je u Intertoto kupu igrao protiv Panionisa kojeg su dva puta dobili po 1:0, u gostima i kod kuće za svoj prvi europski trofej nakon 20 godina, i svoj prvi trofej nakon ulaska u Serie A, 2006 godine. S tim uspjehom uspjeli su se plasirati u 2. pretkolo Kupa UEFA, gdje su igrali sa albanskim prvakom Vllazniom, koju su u gostima dobili 3:0,^{[15] [16]}. Napoli je na domaćem terenu na Stadio San Paolu, razbio albanskog prvaka sa 5:0 sa dva gola Rinauda, po jednog Pie, Lavezzia i Hamšíka. S tom pobjedom osigurali su 1. kolo Kupa UEFA, a igrat će sa portugalskom Benficom. ^[17]

Povijest po sezonama SSC Napolija

1904.: Osnivanje kluba Naples Foot-Ball & Cricket Club. 1906.: Preimenovanje kluba u Naples Foot-Ball Club. 1912.: Osnivanje novog kluba Unione Sportiva Internazionale Napoli. 1912./13.: Naples je ispao u početku natjecanja, a Internazionale Napoli je eliminiran u finalu Južne Lige. 1913./14.: Naples je ispao u početku natjecanja, a Internazionale Napoli je eliminiran u finalu Južne Lige. 1914./15.: Natjecanje nije do kraja održano. 1919./20.: Naples je eliminiran u grupi, a Internazionale Napoli eliminiran u polufinalu interregionalija. 1920./21.: Internazionale Napoli je eliminiran u finalu natjecanja , Naples je eliminiran u finalu Interregionalija. 1921./22.: Naples i Internazionale Napoli su eliminirani na početku natjecanja. 1922: Ujedinjenje Naplesa i Internazionale Napolija pod imenom Foot-Ball Club Internaples. 1922./23.: Internaples je eliminiran u polufinalu Južne Lige. 1923./24.: Internaples je eliminiran u polufinalu Južne Lige. 1924./25.: Internaples je eliminiran u početku natjecanja. 1925./26.: Internaples je eliminiran u finalu Južne Lige. 1. kolovoza 1926.: Osnivanje kluba Associazione Calcio Napoli. 1926./27.: 10° u Grupi A u Divisione Nazionale. Ripescato. 1927./28.: 9° u Grupi A u Divisione Nazionale. 1928./29.: 8° u Grupi B u Divisione Nazionale. 1929./30.: 5° u Serie A. 1930./31.: 6° u Serie A. 1931./32.: 9° u Serie A. 1932./33.: 3° u Serie A. 1933./34.: 3° u Serie A. 1934./35.: 7° u Serie A. 1935./36.: 8° u Serie A. 1936./37.: 13° u Serie A. 1937./38.: 10° u Serie A. 1938./39.: 5° u Serie A. 1939./40.: 13° u Serie A. 1940./41.: 7° u Serie A. 1941./42.: 15° u Serie A. Povratak u Serie B. 1942./43.: 3° u Serie B. 1943.-45.:Prvensta nisu igrana vojnih djelovanja zbog Drugog svjetskog rata. 1945./46.: 1° u Južnoj Ligi. Promocija u Serie A. 5° u finalnoj grupi u Divisione Nazionale. 1946./47.: 8° u Serie A. 1947./48.: 21° u Serie A jer ih je CAF izbacio zbog ilegalnih stvari. Povratak u Serie B. 1948./49.: 5° u Serie B. 1949./50.: 1° u Serie B. Promocija u Serie A. 1950./51.: 6° u Serie A. 1951./52.: 6° u Serie A. 1952./53.: 4° u Serie A. 1953./54.: 5° u Serie A. 1954./55.: 3° u Serie A. 1955./56.: 14° u Serie A. 1956./57.: 11° u Serie A. 1957./58.: 4° u Serie A. 1958./59.: 9° u Serie A. 1959./60.: 14° u Serie A. 1960./61.: 17° u Serie A. Povratak u Serie B. 1961./62.: 2° u Serie B. Promocija u Serie A. Pobjednici Coppa Italia. 1962./63.: 16° u Serie A. Povratak u Serie B. 1963./64.: 8° u Serie B. 1964: Klub je promijenio ime u Società Sportiva Calcio Napoli. 1964./65.: 2° u Serie B. Promocija u Serie A. 1965./66.: 3° u Serie A. Pobjednici Kupa Alpa. 1966./67.: 4° u Serie A. 1967./68.: 2° u Serie A. 1968./69.: 7° u Serie A. 1969./70.: 6° u Serie A. 1970./71.: 3° u Serie A. 1971./72.: 8° u Serie A. 1972./73.: 9° u Serie A. 1973./74.: 3° u Serie A. 1974./75.: 2° u Serie A. 1975./76.: 5° u Serie A. Pobjednici Coppa Italia. 1976./77.: 7° u Serie A. Pobjednici Anglo-Talijanskog Liga Kupa. 1977./78.: 6° u Serie A. 1978./79.: 6° u Serie A. 1979./80.: 11° u Serie A. 1981./82.: 4° u Serie A. 1982./83.: 9° u Serie A. 1983./84.: 11° u Serie A. 1984./85.: 8° u Serie A. 1985./86.: 3° u Serie A. 1986./87.: Prvaci Italije. Pobjednici Coppa Italia. 1987./88.: 2° u Serie A. 1988./89.: 2° u Serie A. Pobjednici Kupa UEFA. 1989./90.: Prvaci Italije. 1990./91.: 7° u Serie A. Pobjednici Supercoppa Italiana. 1991./92.: 4° u Serie A. 1992./93.: 11° u Serie A. 1993./94.: 6° u Serie A. 1994./95.: 7° u Serie A. 1995./96.: 10° u Serie A. 1996./97.: 12° u Serie A. 1997./98.: 18° u Serie A. Povratak u Serie B. 1998./99.: 9° u Serie B. 1999./00.: 2° u Serie B. Promocija u Serie A. 2000./01.: 16° u Serie A. Povratak u Serie B. 2001./02.: 5° u Serie B. 2002./03.: 16° u Serie B. 2003./04.: 14° u Serie B. 2004: Preimenovanje kluba iz Società Sportiva Calcio Napoli; u Napoli Soccer kada su ispali u Serie C1. 2004./05.: 3° u Serie C1 skupina B. Ispali u doigravanju. 2005./06.: 1° u Serie C1 skupina B. Promocija u Serie B. 2006.: Klub vraća svoje staro ime Società Sportiva Calcio Napoli. 2006./07.: 2° u Serie B. Promocija u Serie A. 2007./08.: 8° u Serie A. 2008./09.: 12° u Serie A. 2009./10.: 6° u Serie A. 2010./11.: 3° u Serie A. 2011./12.: 5° u Serie A. Pobjednici Coppa Italia. 2012./13.: 2° u Serie A. 2013./14.: 3° u Serie A. Pobjednici Coppa Italia. 2014./15.: ? u Serie A. Pobjednici Supercoppa Italiana.

• 10 - Diego Maradona,navalni vezni igrač,1984–1991

Giorgio Ascarelli (1926–1927) Gustavo Zinzaro Giovanni Maresca 1928–1929 Giorgio Ascarelli 1929–1930 Giovanni Maresca 1930–1932 Eugenio Coppola 1930–1932 Vincenzo Savarese 1932–1936 Achille Lauro 1936–1940 Gaetano Del Pezzo 1940 Tommaso Leonetti 1940–1941 Luigi Piscitelli 1941–1943 Annibale Fienga 1943–1945 Vincenzo Savarese 1945–1946 Pasquale Russo 1946–1948 Egidio Musollino 1948–1951 Alfonso Cuomo 1951–1952 Achille Lauro 1952–1954

Alfonso Cuomo 1954–1963 Luigi Scuotto 1963–1964 Roberto Fiore 1964–1967 Gioacchino Lauro 1967–1968 Antonio Corcione 1968–1969 Corrado Ferlaino 1969–1971 Ettore Sacchi 1971–1972 Corrado Ferlaino 1972–1983 Marino Brancaccio 1983 Corrado Ferlaino 1983–1993 Ellenio F. Gallo 1993–1995 Vincenzo Schiano di Colella 1995–1996 Gian Marco Innocenti 1997–1998 Federico Scalingi 1999–2000 Giorgio Corbelli 2000 Salvatore Naldi 2002–2004 Aurelio De Laurentiis 2004–

Italija Giovanni Terrile Angelo Mattea Paolo Jodice Adolfo Baloncieri Antonio Vojak Giuseppe Innocenti Raffaele Sansone Attila Sallustro Giovanni Vecchina Arnaldo Sentimenti Felice Placido Borel Paolo Jodice Domenico Mattioli Luigi De Manes Vittorio Mosele Eraldo Monzeglio Amedeo Amadei Attila Sallustro Fioravante Baldi

Eraldo Monzeglio Roberto Lerici Giovanni Molino Giuseppe Chiappella Egidio Di Costanzo Giuseppe Chiappella Alberto Del Frati Bruno Pesaola Gianni di Marzio Luis Vinicio Rino Marchesi Massimo Giacomini Nello Santin Ottavio Bianchi Alberto Bigon Claudio Ranieri Marcello Lippi Vincenzo Guerini Aldo Sensibile Luigi Simoni Vincenzo Montefusco

Bortolo Mutti Carlo Mazzone Giovanni Galeone Renzo Ulivieri Walter Novellino Emiliano Mondonico Luigi De Canio Franco Colomba Sergio Buso Franco Scoglio Andrea Agostinelli Luigi Simoni Giampiero Ventura Edoardo Reja Walter Mazzarri Maurizio Sarri

Argentina Renato Cesarini Bruno Pesaola

Austrija Antonio Kreutzer Bino Skasa Rolf Steiger Otto Fischer

Brazil Luis Vinicio Jarbas Faustinho Cané

Češka Zdeněk Zeman

Engleska Wiliam Garbutt Eugen Payer

Španjolska Rafael Benítez

Italija Giuseppe Cavanna (1929-1935) Antonio Vojak (1929-1935) Nereo Rocco (1937-1940) Amedeo Amadei (1950-1956) Manlio Scopigno (1951-1953) Ottavio Bugatti (1953-1961) Luigi Simoni (1961-1962) Antonio Juliano (1962-1978) Paolo Barison (1967-1970) Dino Zoff (1967-1972) Giuseppe Bruscolotti (1972-1988) Giuliano Morelli (1998-2000) Tarcisio Burgnich (1974-1977) Giuseppe Savoldi (1975-1979) Moreno Ferrario (1977-1988) Luciano Castellini (1978-1985) Salvatore Bagni (1984-1988) Ciro Ferrara (1984-1994) Ruben Buriani (1985-1986) Claudio Garella (1985-1988) Bruno Giordano (1985-1988) Giuseppe Taglialatela (1986-1988) Alessandro Renica (1985-1991) Andrea Carnevale (1986-1990) Fernando De Napoli (1986-1992) Giovanni Francini (1987-1994) Giuliano Giuliani (1988-1990) Marco Ferrante (1988-1992) Massimo Crippa (1988-1993) Gianfranco Zola (1989-1993) Giovanni Galli (1990-1993) Giorgio Venturin (1990-1991) Michele Padovano (1991-1992) Sebastiano Nela (1992-1994) Fabio Cannavaro (1993-1995) Fabio Pecchia (1993-1997 i (2000-2001) Francesco Colonnese (1995-1997) Giuseppe Giannini (1997-1998) Fabio Rossitto (1997-1999) Paolo Cannavaro (1998-1999 i (2006-2014) Nicola Amoruso (2000-2001) Salvatore Fresi (2000-2001) Emiliano Bigica (2001) i (2002-2003) Antonio Floro Flores (2000-2004) Massimiliano Vieri (2003-2004) Emanuele Belardi (2004-2005) Carmine Gautieri (2005) Christian Maggio (2008-) Lorenzo Insigne (2009-) Luca Bucci (2009) Luca Cigarini (2009-2011) Cristiano Lucarelli (2010-2012) Marco Donadel (2011-) Giandomenico Mesto (2012-2015) Alessandro Gamberini (2012-)

|

Argentina Guillermo Stábile (1934-1935) Bruno Pesaola (1952-1960) Omar Sivori (1965-1969) Ramón Díaz (1982-1983) Daniel Bertoni (1984-1986) Diego Maradona (1984-1991) Roberto Ayala (1995-1998) Ezequiel Lavezzi (2007-2012) Gonzalo Higuaín (2013-2016) Hugo Campagnaro (2009-2013) Mariano Andújar (2014-) Germán Denis (2008-2010) Brazil Luis Vinicio (1955-1960) Faustino Canè (1962-1969 e 1972-1975) José Altafini (1965-1972) Angelo Sormani (1970-1972) Sergio Clerici (1973-1975) Antonio Careca (1987-1993) Ricardo Alemão (1988-1992) André Cruz (1994-1997) Amauri (2001) Matuzalém (1999-2001) Belgija Dries Mertens (2007-) Urugvaj Daniel Fonseca (1992-1994) Édinson Cavani (2010-2013) Marcelo Zalayeta (2007-2010) Walter Gargano (2007-2012) Miguel Britos (2011-)

Švedska Hasse Jeppson (1952-1956) Kurt Hamrin (1969–1971) Španija Michu (2014-2015) Pepe Reina (2013-) Raúl Albiol (2013-) José Callejón (2013-) Víctor Ruiz (2011) Paragvaj Attila Sallustro (1926-1937) Poljska Arkadiusz Milik (2016-) Nizozemska Ruud Krol (1980-1984) Senegal Kalidou Koulibaly (2014-) Švicarska Gökhan Inler (2011-) Blerim Džemaili (2011-) Valon Behrami (2012-) Francuska Laurent Blanc (1991-1992) Alain Boghossian (1994-1997) Hrvatska Aljoša Asanović (1997-1998) Josip Radošević (2013-) Srbija Marko Perović (2004) Damir Stojak (1998) Nikola Maksimović (2016-) Slovačka Marek Hamšík (2007-) Makedonija Goran Pandev (2011-) Kolumbija Juan Camilo Zúñiga (2009-) Duván Zapata (2013-)

Najviše nastupa

[8]	Igrač	Državljanin	Nastupa
1	Antonio Juliano		394
2	Giuseppe Bruscolotti		387
3	Moreno Ferrario		310
4	Attila Sallustro		273
5	Bruno Gramaglia		273
6	Carlo Buscaglia		259
7	Ottavio Bugatti		256
8	Ciro Ferrara		247
9	Bruno Pesaola		240
10	Arnaldo Sentimenti		227

Najbolji strijelci

[8]	Igrač	Državljanin	Pogodaka
1	Attila Sallustro		118
2	Antonio Vojak		102
3	Diego Maradona		81
4	Careca		73
5	José Altafini		71
6	Luís Vinício		69
7	Canè		56
8	Giuseppe Savoldi		52
9	Hasse Jeppson		42
10	Amedeo Amadei		47

Kako je Napulj primorski grad, boje kluba uvijek su bile povezane sa plavom bojom, koje obilježavaju Napuljski zaljev.^[18] U početku svog nastajanja, kada je Napoli, nosio ime Napoli FBC, boje kluba činile su dvije nijanse plave boje. Od 1920-ih, talijanska nogometna reprezentacija je, po uzoru na njih, preuzela plavu boju na svoje dresove, i tako je Napoli dijelio svoj nadimak azzurri sa talijanskom nogometnom reprezentacijom.^[19]

Jedan od nadimaka Napolija, bio je I ciucciarelli, (hr. - maleni magarci), taj nadimak su dobili nakon vrlo, vrlo loših izvedbi, tijekom sezone 1926–27. Taj naziv je značio izuzetno nešto pogrdno, no kako je Napolijev znak u to vrijeme bio neobuzdani crni konj,^[20] klupska je uprava magaraca ipak usvojila kao maskotu kluba, te su je prozvali O Ciuccio,a prikazivali su ga s ponosom.^[21]

Oznaka kluba na dresovima i na grbu je bila veliko slovo N, smještenim unutar kruga, oko kojeg piše Internazionale Napoli,^[22] a sličan se dizajn nalazi i na njihovom dresovima. Klub je usvojio slovo N, kao oznaku, za njihov klub, ali ga je Napoli s vremenom malo izmjenio, kako se povijest kluba mjenjala. Glavna razlika je bila ta da je slovo N bilo bijele boje, a oko kruga i unutar kruga su bile dvije nijanse plave boje.

Partenopei je bio popularan nadimak kluba, kao i za ljude iz okolice grada.^[23] Taj naziv je izveden iz grčke mitologije, gdje je sirena Partenopea pokušala da očara jednog od junaka priče, Odiseja na svom brodu, kraj otoka Capri. U priči Odisej, je rekao svojim ljudima da daju privezati brod, tako da budu u mogućnosti oduprijeti se pjesmama sirena. Kako Partenope nije mogla živjeti bez ljubavi, ona potopi sebe, te je njeno tijelo, kako priča govori, isplovilo na obali grada Napulja.^[24]

Šablon:Kalendarske godine

Vrijeme trajanja	Proizvođač opreme	Sponzor
1978.–1980.	Puma AG	Nitko
1981.–1982.		Snaidero
1981.–1981.	NR
1982.–1983.		Cirio
1983.–1984.		Latte Berna
1984.–1985.	Linea Time	Cirio
1985.–1988.	NR	Buitoni
1985.–1991.		Mars
1991.–1994.	Umbro	Voiello
1994.–1996.	Lotto	Record Cucine
1996.–1997.		Centrale del Latte di Napoli
1997.–1999.	Nike	Polenghi
1999.–2003.	Diadora	Peroni
2003.–2004.	Legea	Russo Cicciano
2004.–2005.	Kappa	Manuale d'amore / Sky Captain / Crash - Contatto fisico / Christmas in Love / Mandi
2005.–2006.		Lete
2006.–2009.	Diadora
2009.-2011.	Macron
2011.-2014.		Lete-MSC
2014.-		Lete-Pasta Garofalo

Napoli je jedan od najpopularnijih nogometnih klubova u Italiji po broju nogometnih obožavatelja ima ih oko 10%.^[25]

Premda je važno spomenuti nekoliko talijanskih novina poput La Repubblica koje se bave o njima. Poput ostalih nogometnih klubova, i Napoli ima navijačke baze diljem Italije, ali i izvan talijanskih granica; procijenjeno je od strane kluba da imaju oko 5 do 6 milijuna obožavatelja u cijelom svijetu.^[26][27]

Napoli ima nekoliko lokalnih i nekoliko pravih rivala, a najznačajnije je rivalstvo sa Romom. U pogledu Napoli i AS Roma su prilično bliske momčadi, a zajedno se natječu u poznatom talijanskom derbiju zvanom Derby del Sole , to je derbi koji je svoj vrhunac doživio u razdoblju 1980-ih.^[28] Tu su još derbiji sa Laziom i Veronom^[29], kao i lokalni derbiji s Salernitarnom i Avellinom.^[28]

Isto tako, za ljubitelje Napolija tu već dugo stoji prijateljstvo s Genovom koja seže od 1982.^[29] Na zadnji dan sezone 2006-07 ,ova dva kluba su igrala zajedno i odigrali su 0-0 kako bi i jedni i drugi osigurali povratak u Serie A, Genovini navijači, kad dođu u Napulj često budu pozdravljeni sa: "Benvenuto fratello napoletano", što znači "Dobrodošli kod napuljskog brata".^[30] Tu su i također dobri odnosi sa momčadima Ancone i Palerma.

• Serie A: 3

• Pobjednici: 1986./87.; 1989./90.; 2022./23.
• Drugoplasirani: 1967./68.; 1974./75.; 1987./88.; 1988./89.; 2012./13.; 2015./16.; 2017./18.; 2018./19.

• Coppa Italia: 6

• Pobjednici: 1961./62.; 1975./76.; 1986./87.; 2011./12.; 2013./14.; 2019./20.
• Finalisti: 1971./72.; 1977./78.; 1988./89.; 1996./97.

• Supercoppa Italiana: 2

• Pobjednici: 1990.; 2014.
• Finalisti: 2012.; 2020.

• Serie B: 1

• Pobjednici: 1949./50.
• Drugoplasirani: 1961./62.; 1964./65.; 1999./00.; 2006./07.

• Serie C1: 1

• Pobjednici: 2005./06.

Lipton Kup

• Pobjednici: 1909.; 1911.; 1914.
• Finalisti: 1910.; 1912.; 1913.

• Kup pobjednika kupova

• Polufinalisti: 1976./77.
• Četvrtfinale: 1962./63.

• Kup UEFA: 1

• Pobjednici: 1988./89.

• Intertoto kup: 1

• Pobjednici: 2008.

• Anglo-Talijanski Liga Kup: 1

• Pobjednici: 1976.

• Kup Alpa: 1

• Pobjednici: 1966.

• Popis igrača S.S.C. Napolija

• Službena stranica kluba (it) (en) (es) (zh)
• Službena stranica Serie A (it)
• Napoli magazine- sportske vijesti (it) (en)