Niskotarifna avio-kompanija
Niskotarifna avio-kompanija (eng. low-fare airline) je vrsta avio-kompanije čiji su troškovi poslovanja izuzetno niski, a samim time i cijene njihovih usluga. To se najčešće postiže tako što te tvrtke svoje karte prodaju isključivo preko interneta, u flotama imaju avione samo jednog tipa, lete s aerodroma na kojima su niske takse i to isključivo na najprofitabilnijim linijama, na letovima ne služe besplatna jela i pića, imaju minimalno potreban broj zaposlenih (ali u propisanim granicama sigurnosti), veći broj sjedala u avionu od tradicionalnih linijskih zrakoplovnih prijevoznika nauštrb udobnosti i slično.
U zadnjih nekoliko godina pojavio se zanimljiv model financiranja. Svaku aviokartu čini tarifa (koja ostaje prijevozniku) i pregršt tzv. taksi, tj. pristojbi koje de facto naplaćuju zračne luke za svoje usluge prihvata i otpreme putnika i prtljage, a koje se naplaćuju prilikom kupnje aviokarata kako bi se izbjeglo naplaćivanje istih na zračnim lukama. Taksa zračne luke Zagreb koja nosi oznaku HR iznosi 15 EUR za svakog putnika u međunarodnom zračnom prometu, tj. 40 kn + PDV (49,20 kn) za svakog putnika u domaćem prometu. Osim ove takse naplaćuje se i taksa koja nosi oznaku MI u iznosu od 1 EUR za svakog putnika u međunarodnom prometu, tj. 0,50 EUR za svakog putnika u domaćem prometu, a kojom se financira Hrvatska kontrola zračnog prometa.
Dakle svaki međunarodni putnik osim tarife prijevozniku plati i 16 EUR za potrebe taksi.
Kako aviokompanije nemaju utjecaj na iznose taksi, one niskotarifne smanjuju cijene aviokarata (tarife), kako bi bile konkurente linijskim prijevoznicima. Puštajući u opticaj npr. 100.000 karata po cijeni od 1€ za putovanja za npr. 6 mjeseci, niskotarifni prijevoznik de facto prihoduje 100.000 € na ime tarife, te istodobno 1.600.000 € na ime pristojbi zračnih luka koje je dužan platiti zračnoj luci tek na dan kada putnik koji je kupio kartu zaista i koristi usluge zračne luke (npr. za 6. mjeseci).
