Mlinsko-pekarska industrija
| Mlinsko-pekarska industrija | |
|---|---|
 | |
Mlinsko-pekarska industrija je jedna od grana prehrambene industrije.
Mlinarstvo je djelatnost koja se bavi čuvanjem i preradom u brašno brojnih žitarica (pšenica, raž, kukuruz, riža, ječam, zob, sirak, proso) te drugih biljnih zrnatih plodova (suncokret, soja, slanutak).[1]
Pekarstvo se bavi pečenjem hljeba i sličnih proizvoda koji se dobijaju miješanjem brašna s vodom, mlijekom ili nekom drugom prikladnom tekućinom uz dodatak kuhinjske soli i drugih aditiva i pekarskoga kvasca. Tako nastaje tijesto koje se zatim oblikuje, fermentira i peče.[2] Pored navedenih koriste se i drugi sastojci, pa se zavisno o njima razlikuju tri grupe pekarskih proizvoda;
Specijalne vrste hljeba i peciva pripremaju se od posebnih sirovina po specijalnom metodu. U njih se ubrajaju; mliječni hljeb i pecivo, masni hljeb i pecivo, trajni hljeb i pecivo, kruh i pecivo s jajima, obogaćeni hljeb, dvopek, mliječni i čajni dvopek. Za njihovu pripremu, pored brašna, koriste se mlijeko, mlijeko u prahu, surutka, bjelančevine surutke, mast, maslac, vrhnje, jaja, šećer, suho voće i drugi dodatci.[2]
U ostale pekarske proizvode ubrajaju se: pite, tjestenine, punjena peciva, burek, pogačice, krafne, pereci, krušne mrvice i slični proizvodi. Svaki od tih proizvoda priprema se prema naročitoj recepturi i tehnološkoj metodi.[2]
Prvi kruh je ispečen još u neolitu, prije gotovo 12.000 godina, najvjerojatnije od grubo usitnjenog zrnja pomiješanog s vodom. Takvo tijesto se vjerojatno položilo na vrući kamen i peklo tako da se prekrilo vrućim pepelom.[3]
Egipćani su navodno otkrili da tijesto ukoliko odstoji fermentira i širi se. Oni su proizveli prvi hljeb nalik na današnji i napravili prvu peć.[3]
Za Antičkog Rima mlinarstvo i pekarstvo se već razvilo do gotovo industrijskog nivoa (uz rad robova). Oni su imali javne peći čiji su rad kontrolirali edili.[4]
Prvi pokušaji stvaranja pekarskih mašina dogodili su se u drugoj polovici 18. vijeka. Iako su već Rimljani koristili neku vrst mješalice koju su pokretali konji, to znanje se izgubilo, pa su tadašnji pekari pokušali konstruirati mješalicu za tijesto. Prvu praktičnu mješalicu proizveo je 1810. pariški pekar Lembert.[4]
- ↑ „mlinarstvo”. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 30. 01. 2017.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „pekarski proizvodi”. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 30. 01. 2017.
- ↑ 3,0 3,1 „Bread” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 30. 01. 2017.
- ↑ 4,0 4,1 „Cenni storici e legislazione” (talijanski). Treccani. Pristupljeno 30. 01. 2017.
