[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Mekteb

Izvor: Wikipedija
Zgrada mekteba u mjestu Pirage pokraj Srebrenika

Mekteb (ar.: ب‎ـتـ‎ـكـ‎مـ) odgojno-obrazovna je institucija, koja djeluje pri državi ili pri nekoj zvaničnoj islamskoj organizaciji. Vjerska škola koja je više razine od mekteba je medresa. Mekteb na području zemalja bivše Jugoslavije djeluje u okvirima islamskih zajednica, dok se u islamskoj svijetu nalazi pri državi.

Mekteb je škola gdje se djeca uče osnovama islama: vjere, načina života, osnovama sufare (arapskog pisma), odnosno kako čitati, pisati i izgovarati riječi pisane arapskim pismom, potom osnovama gramatike arapskog jezika, te pravilnom čitanju Kur'ana.

Historija

[uredi | uredi kod]

Mekteb je prvi oblik institucionalno organiziranog islamskog odgoja i obrazovanja. U osmanskom periodu, mekteb se nazivao sibjan-mekteb - osnovna škola koja je učenicima pružala najnižu obrazovnu razinu vjerske pouke. Nisu imali zastupljen maternji jezik i njegovu pismenost. Gradivo su đaci većinom učili napamet. Naglasak u nastavi bio je na obredoslovlju, tekstovima iz Kur'ana upotrebljavani u molitvi, islamskoj etici i sl. Muallimi (učitelji) su se birali među ljudima koji su imali medresansko obrazovanje. Kada bi djeca navršila četiri-pet godina ona bi krenula u mekteb.

Mektebi se prave u sklopu svake džamije ili mesdžida, bilo kao njen sastavni dio, ili u njenom dvorištu ili pak nedaleko od nje. Podižu se i u selima (mejtef) i u gradovima, i njega po pravilu posjećuju sva muslimanska djeca i omladina. Dobrotvorni filantropi također su nekada mogli otvoriti osnovnu školu i upravljati njome uz pomoć vakufa (fondacija). Mekteb kao institucionalni odgojno-obrazovni temelj dao najveći doprinos očuvanju islamskih temeljnih vrijednosti muslimana.[1]

U Bosni i Hercegovini, sibjan-mektebi kao osnovne obrazovne institucije ostali su u svemu nepromijenjeni do 1918. godine. Oni nikada nisu postali općeobrazovne ustanove tipa osnovnih škola, jer se u mektebima nisu učili realni predmeti, niti su se učila pisma latinica i ćirilica. Premda je broj sibjan-mekteba naglo opao u vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine, otvaranje novih mekteba razvijalo se naglo nakon uspostavljanja vlasti, tako da se do 1915. godine broj udvostručio u odnosu na stanje iz 1879. godine. Broj učenika nije rastao srazmjerno broju mekteba, jer se broj muslimanske djece povećavao u narodnim osnovnim školama. Od 499 sibjan-mekteba, koliko ih je bilo 1879. godine, 1906. godine broj je porastao na 863, da bi 1915. godine dosegao broj 1233. Pokušaj reformiranja sibjan-mekteba 1890. godine otvaranjem mekteba-ibtidaijje s ciljem da to preraste u neku vrstu muslimanskih konfesionalnih škola nije dao očekivane rezultate u pogledu broja otvorenih ibtidaijja i broja učenika koji su ih pohađali.[2] Mekteb-ibtidaijje je nastao kao posljedica reforme školskog sistema koje je sprovela Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Uveden je u dogovoru s Vakufskim povjerenstvom u Sarajevu.[3]

Sličnost mekteb-ibtidaijje sa sibjan-mektebima sastojala se u tome što se i u njima počinjalo učiti od sufare. Razlikuje se i po tome što su u njima radili mnogo vrsniji učitelji: imali su propisanu jedinstvenu edukacijsku osnovu. U medresama su svladali islamske nauke. Završili su Darul-muallimin, islamsku učiteljsku školu u Sarajevu, gdje su prošli najnužnije znanje iz pedagogije i metodike. Imenovao ih je reis-ul-ulema ili u njegovo ime predsjednik Zemaljskog vakufskog povjerenstva.[4]

Mekteb-ibtidaijje karakterisale su i klupe kao i u ostalim školama, čega nije bilo u sibjan-mektebima. Sobe su bile čiste i svijetle, a za pisanje su imali table kao i u osnovnim školama.[4] Osnivač i uzdržavatelj mekteb ibtidaija bilo je Zemaljsko vakufsko povjerenstvo. Kao osnivač i uzdržavatelj, imalo je pravo biti nadzornim tijelom. Ulogu odgovorne osobe za nadzor obnašali su kadije ili njihovi zamjenici.[4]

Kao primjer možemo navesti, da je za vrijeme Austrougarske vladavine, broj mekteba u gradu Brčko smanjen na četiri, u 1877., na dva, u 1914. godini. Tako je u području Brčkog ukupan broj mekteba smanjen na 12. Reformirana je brčanska ruždija, uveden njemački jezik i drugi općeobrazovni predmeti, a nastavu su izvodili stručni nastavnici.[2] Na području Brčkog u 2022. godini djelovala su 22 mekteba.[5]

Institucija mekteba i danas postoji u Bosni i Hercegovini, te se nalazi pod jurisdikucijom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Svaki džemat na svome području obrazuje mekteb po nastavnom planu i programu koji je utvrdila Islamska zajednica.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. „Mekteb”. ibc-zh.ch. 2017-08-05. Arhivirano iz originala na datum 2022-02-24. Pristupljeno 2020-12-30. 
  2. 2,0 2,1 Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Brčkom, Brčko 2021. str. 26
  3. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Arhivirano 2018-11-11 na Wayback Machine-u Odluka kojom se Povijesna građevina - Mekteb (Mejtef) ibtidaija u Stocu proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, 7. listopada 2003. (pristupljeno 10. studenoga 2018.)
  4. 4,0 4,1 4,2 (boš.) SAFF portal Nedim Botić: Simbol bošnjačke kulture i zuluma vlasti, 9. rujna 2013. (pristupljeno 10. studenoga 2018.)
  5. „Medžlis Islamske zajednice Brčko”. muftijstvotz.ba. 2017-08-05. Pristupljeno 2020-12-30. 

Povezano

[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]