Masakr u šumi Rainių
Masakr u Rajniaju Pokolj u Rajnjaju | |
---|---|
Lokacija | Rajniaj, okolica Telšiaija, Litvanija |
Datum | 24. i 25. VI 1941.[1] |
Meta | pobunjenički antikomunisti, Litvanci |
Oružje | strijeljanje, sakaćenje |
Mrtvih | 73[2]–76[3] |
Počinitelji | NKVD |
Osumnjičeni počinitelj(i) | Petras Raslanas |
Masakr u Rajniaju (litvanski Rainių žudynės) bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici sovjetskog NKVD-a kada su 24. i 25. 6. 1941. izvršili masakr nad između 73 i 76 litvanska državljana u šumi u Rajniaju, četiri kilometara jugoistočno od Telšiaija, u Litvaniji, nedugo nakon njemačkog napada na SSSR.
1940., SSSR je anketirao baltičke države, nakon čega je u Litvaniji uhićeno 6.606 "neprijatelja naroda", među njima i 334 Židova.[3] U noći između 14. i 15.6. 1941., tjedan dana prije njemačke invazije, oko 17.000 političkih zarobljenika je deportirano u Sibir, gdje je velik broj umro od loših uvjeta.[3]
Prije povlačenja iz te regije zbog njemačke invazije, NKVD je uzeo te litvanske zarobljenike iz zatvora u Telšiaija te ih odveo u šumu gdje ih je smaknuo. Iako je nekoliko tisuća osoba pogubljeno u NKVD-ovim masovnim smaknućima u Litvaniji, ovo klanje je ostalo osobito zapamćeno zbog sadistističkog mučenja zarobljenika.[3] Mještani su su otkrili masovnu grobnicu nekoliko dana nakon što su njemačke snage već ušle u grad te su lokalni litvanski policajci natjerali Židove da iskopaju sve leševe te ih pokopaju u zajedničku grobnicu.[2] Leševi su prethodno vrlo detaljno dokumentirani. Tijela su bila toliko osakaćena da su samo 26 žrtve identificirane. Prema nalazima obdukcije, NKVD je žrtvama rezao jezike, uši, genitalije, stavljao im genitalije u usta, kopao oči, trgao nokte na prstima, pravio pojas od kože žrtava, gorio im tijelo baklama i kiselinom, drobio kosti i lubanje, i to sve dok su još žrtve davali znakove života.[3]
Počinitelji pokolja su nakon rata nastavili držati visoke položaje u SSSR-u, a neki su čak i dobili odlikovanja. Petras Raslanas, jedan od voditelja litvanskog odjela NKVD-a, je nakon raspada SSSR-a pobjegao u Rusku Federaciju. Litvanski sud ga je u odsutnosti zbog genocida osudio na doživotni zatvor, ali je Ruska Federacije odbila izručiti ga, pravdajući se da je "prebolestan za suđenje".[4]
U znak sjećanja na nedužne žrtve, litvanske vlasti su 1991. na mjestu ovog zločina sagradile granitni križ i kapelu patnje.[1]
- ↑ 1,0 1,1 DK Publishing 2015, str. 280
- ↑ 2,0 2,1 Gitelman 1997, str. 187
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 van Voren 2011, str. 27–28
- ↑ „Petras Raslanas”. trial-ch.org. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-07. Pristupljeno 2016-01-08.
- DK Publishing (2015). DK Eyewitness Travel Guide: Estonia, Latvia & Lithuania. Penguin. ISBN 9781465445162.
- Gitelman, Zvi Y. (1997). Bitter Legacy: Confronting the Holocaust in the USSR. Indiana University Press. ISBN 9780253333599.
- van Voren, Robert (2011). Undigested Past: The Holocaust in Lithuania - Opseg 31 iz On the boundary of two worlds. Rodopi. ISBN 9789401200707.
- Detaljan izvještaj o žrtvama zločina na litvanskkom