[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Ljerka Car Matutinović

Izvor: Wikipedija
Ljerka Car Matutinović

Ljerka Car Matutinović 2013.
Zanimanje književnica, prevoditeljica
Nacionalnost Hrvatica

Ljerka Car Matutinović (Crikvenica, 11. srpnja 1931.), suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica.

Životopis

[uredi | uredi kod]

Ljerka Car Matutinović, rođena je u Crikvenici. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima. Članica je Društva hrvatskih književnika (1975.), Hrvatskog P.E.N.- centra, Zagrebačkog centra Europskog društva kulture (sa sjedištem u Veneciji), Hrvatskog društva pisaca i član Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Književnica živi i radi u Zagrebu.

Književnički rad

[uredi | uredi kod]

Od 1961. objavljuje književne kritike, književne interpretacije i eseje; pjesme od 1965.; pripovijetke od 1975. u nizu časopisa i novina („Forum“, „La Battana“, „Impegno 80“, „Most“, „Republika“, „Književna republika“, „Nova Istra“, „Književna Rijeka“, “Vijenac“, „Diwan“(BiH) i dr.)

Objavila je devetnaest zbirki pjesama, od kojih su tri na čakavskom narječju („Kanat slaji od meda“, „Čakavske versade“, i „Meštrija“). Od ostalih zbirki izdvajaju se:“ „Odiljat se“, 1983., „La bellezza del respiro“ – „Ljepota disanja“, 1984.,“Bezumlje“, 1994.,“Disanje“, izabrane pjesme, 1997.,“Jabuka na glavi“, 2001., „Versi o nepotrošivoj ljubavi, 2005.,“Zarobljeno tijelo i drugi soneti“, 2007., „Jabuka puno krilo“, 2007.,“Uzmi me na oblaku“,2010., „Vrijeme punog Mjeseca“, 2012.,“Kad već postoji planina“, 2013.

Od knjiga za djecu ističe se roman „MA i LU“ ( dva izdanja u 5000 primjeraka, 1988., 1990.), „Sve niče iz priče“, 2000., „Raduj se danu“, pjesme, 2004. Od proza za odrasle : „Ljubavni jadi Ružice Trnoružice“,1986. „Opsjenar Galateo i druge srednjovjekovne priče“, 2002., „Mirakul zvan Ljubav“, 2006. Od književno – kritičkih proza: „Odjeci pjesničke riječi“, razgovori s književnicima, 1991., „Hrvatski pjesnici“ („Školska antologija“), 2006.

Prevoditeljski rad

[uredi | uredi kod]

S talijanskog jezika prevela je niz poznatih pisaca za djecu (Alberto Moravia: „Nosorog“, Gianni Rodari :“Putovanje plave strijele“,Carlo Collodi:“Pinokio“, Gianni Rodari:“Čipolino“) i odrasle: Boccaccio, „Dekameron“, izbor, „Ususret renesansi (Dante, Petrarca, Boccaccio), „Žena od kamena“, izbor iz suvremene talijanske proze, („Bosanska riječ“, Tuzla, 2005.), Fabio Geda:“U moru žive krokodili“,, „Znanje“, Zagreb, 2011.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kod]

Dobitnica je brojnih nagrada u Italiji

  • Nagrada San Bartolo, Firenca, 1996.
  • Nagrada Firence, 2001.
  • Nagrada Ocjenjivačkog suda na Međunarodnom natječaju za poeziju i prozu
  • Citta di Salo, 2005. i dr.

Od hrvatskih nagrada izdvajaju se:

Pjesme Ljerke Car Matutinović prevedene su na desetak stranih jezika, a pripovijetke na engleski, talijanski i njemački jezik. Na poljski ju je prevela Łucja Danielewska.

Izbor iz antologija u kojima su njena djela:

Djela

[uredi | uredi kod]

Pjesme

[uredi | uredi kod]
  • Vrijeme rastanka, 1971.
  • Trudno kao dažd, 1976.
  • Odiljat se, 1983.
  • La Bellezza del Respiro (Ljepota disanja) – izbor pjesama na talijanskom 1984.
  • Kanat slaji od meda, pjesme na čakavskom, 1987.
  • Bajkoviti soneti, 1988.
  • Glasovi Glazba, 1988.
  • Čakavske versade, pjesme na čakavskom,1993.
  • Bezumlje, 1994.
  • Disanje, izabrane pjesme, 1997.
  • Jerbo samo tebe gledim, ljubavne pjesme, 1998.
  • Jabuka na glavi (uvršten i čakavski ciklus Litrati), 2001.
  • Versi o nepotrošivoj ljubavi, pjesme, Mala knjižnica DHK, Zagreb 2005.
  • Meštrija,sabrane čakavske pjesme, DHK; ogranak u Rijeci i Verba d.o.o., Rijeka 2007.
  • Zarobljeno tijelo i drugi soneti; pjesme, Stajer-graf, Zagreb 2007.
  • Jabuka puno krilo; izabrane pjesme; Privlačica, Biblioteka Riječ, Vinkovci 2007.
  • Uzmi me na oblaku. Pjesme o ljubavi i neljubavi, Štajer Graf, Zagreb 2010.

Proza

[uredi | uredi kod]
  • Ljubavni jadi Ružice Trnoružice, 1986.
  • Seoba mora, 1996.
  • Opsjenar Galateo, 2002.
  • Mirakul zvan ljubav, srednjovjekovne priče, Stajer - graf, Zagreb 2006.

Proza i slikovnice za djecu

[uredi | uredi kod]
  • Ma i Lu, roman, 1989.; 1990.
  • Ma i Lu se igraju, pjesme, 1995.
  • Tri pustolova hrabra, priče, 1996.
  • Sve niče iz priče, proza za mladež, 2000.
  • Raduj se danu, pjesme, 2004.

Književno – kritička proza

[uredi | uredi kod]
  • Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića, književne interpretacije, 1970.
  • Čin riječi, kritike i eseji, 1979.
  • Odjeci pjesničke riječi, razgovori s književnicima, 1991.
  • Hrvatski pjesnici; priredila Ljerka Car Matutinović; Mozaik knjiga, Zagreb 2006.

Prijevodi s talijanskog (knjige)

[uredi | uredi kod]
  • Rolando Certa: Arion, pjesme, 1985.
  • Lucifero Martini: Colloquio con la Citta` (Razgovor s gradom), pjesme, 1987.
  • Alberto Moravia: Nosorog, priče za djecu, 1991.
  • Gianni Rodari: Putovanje Plave strijele, roman, 1995.; 2000.
  • Carlo Collodi: Pinokio, roman, 1996.; 2001.
  • Gianni Rodari: Čipolino, roman, 1997.; 1998.
  • Boccaccio: Dekameron, 2002.
  • Dante, Petrarca, Boccaccio: izbor iz djela, 2002.
  • Žena od kamena, antologija suvremene talijanske proze, izabrala, prevela i priredila Ljerka Car Matutinović; Bosanska riječ, Tuzla/ Talijanski institut za kulturu, Zagreb, 2005.[2]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  • Članak je započet prema tekstu Ljerke Car Matutinović s dopusnicom

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]