Armenija

Republika Jermenija Հայաստանի Հանրապետություն Hayastani Hanrapetut’yun
Zastava Grb
Himna: "Naša otadžbina"
Službeni jezici	jermenski
Vlada	Republika
• Predsjednik	Armen Sarkissian
• Premijer	Nikol Pashinyan
Površina
• Vode (%)	4,71
Stanovništvo
• Popis iz 2014	3.009.800[1] (134..)
• Gustoća	101,2 /km2 (99..)
Valuta	Dram (AMD)
Vremenska zona	+4, +5 (CET, CEST)
Pozivni broj	374
Veb-domena	.am

Jermenija ili Armenija (jerm. Հայաստան [hɑjɑsˈtɑn]; službeno Republika Jermenija ili Armenija, jerm. Հայաստանի Հանրապետություն), država na Kavkazu s glavnim gradom Jerevanom. Ima površinu od 29.800 kilometara kvadratnih, a broj stanovnika je oko 3,009.800. Republika Jermenija na zapadu graniči s Turskom, na sjeveru s Gruzijom, na istoku s Azerbajdžanom, na jugu s Iranom i azerbajdžanskom eksklavom Nahičevan.

Prije raspada Sovjetskog Saveza je Jermeniji po Staljinovoj odluci (iz 1923., kad je bio ministar za narodnosti) pripadala i eksklavica Baškend unutar teritorija Azerbajdžana, dok su Azerbajdžanu pripadale četiri eksklave unutar pokrajine Tavuš i jedna u pokrajini Ararat. Još prije nego što se Sovjetski Savez raspao počeo je Rat za Gorski Karabah koji će završiti 1994. primirje i jermenskom kontrolom većine enklave. Trenutačno su otvorene granice s Gruzijom i Iranom, dok su granice s Turskom i Azerbajdžanom zatvorene. 1991. Jermenija je nastala na području bivše Jermenske SSR.

Jermenija se na jermenskom zove Hajastan, što znači Haikova zemlja. U Svetom pismu je Haik bio Noin prapraunuk. Haik je u 130. godini otišao u Šinar (Babilon) graditi Kulu babilonsku. Zbog njegove "božanske" vanjštine, asirski mu je vladar Bel (poznat i kao Nimrod) rekao da ostane i da će ga slaviti kao boga, ali on je odbio i vratio se u svoju zemlju pod Araratom. Zato je Nimrod krenuo s vojskom za njim, pa je u bici kod jezera Van (danas u Turskoj) Haik strijelom s tri pera probio Nimrodov oklop i ubio ga. Asirska se vojska povukla, a Haik je živio 400 godina. Od te bitke računa se tradicionalni jermenski kalendar.

Ime Jermenija, koje se koristi za ovu zemlju u većini jezika, počeli su prije oko tri tisućljeća koristiti grčki povjesničari po jermenskom vođi Aramu, koji je prema legendi bio šesti član Haikove loze (praunuk Haikova praunuka).

Jermenija je do 1454. bila državica s bogatom kulturom koja je u jednom kratkom razdoblju vladala čitavim područjem između Crnoga mora i Kaspijskog jezera. U razdoblju Rimskog carstva ova kraljevina čije stanovništvo ima vrlo velike sličnosti s tadašnjim Perzijskim je bila tampon država između dva moćna carstva i to po principu da je do polovice trećeg vijeka kralj Jermenije bio iz partske dinastije, ali ga je izabirao rimski car. 301. godine Jermenija postaje prva država koja je formalno preuzela hrišćanstvo kao službenu državnu vjeru - 12 godina prije Rima. Nakon 7 vijeka Jermenija je pala pod potpunu kulturnu, a ponekada i političku dominaciju Bizanta, a kao nuspojava tako bliskih političko-kulturoloških odnosa Jermenci nakon Grka postaju politički najvažnij narod Bizanta i daju veći broj njihovih careva. Uspješno osvajanju bizantske Male azije od strane Turaka Seldžuka u 12 veku postaje ujedno jermenska nacionalna katastrofa. Dio Jermena je nastavio da živi na širem području današnje Jermenije, dok se dio preselio u jugoistočni dio Male azije gdje je još Bizant od 10 veka vršio njihovu kolonizaciju. Na tom području će između 1080 i 1100 postupno biti stvoreno kraljevstvo Male Jermenije, dok će na širem području današnje Jermenije nezavisna nacionalna država koja se neka naziva i Velika Jermenija biti stvorena tek u drugoj polovici 12 veka. Mongolska invazija iz 13 veka će dovesti do katastrofalnih posljedica po Velike Jermeniju, dok će Mala Jermenija preživjeti bez ikakvih gubitaka ove ratove jer je još 1247. sklopila savez s Mongolima kojem će ostati vjerna do kraja, na svoju vlastitu žalost tako da krajem 13 i tijekom 14 veka trpi katastrofalne posljedice od strane Egipta koji u to vreme pobedonosno ratuje protiv Mongola. Na kraju kraljevstvo Male Jermenije će biti uništeno i anektirano od strane Egipta 1375. godine, a dobar dio tamošnje jermenskog stanovništva će biti protjeran. Kraljevstvo Velike Jermenije će s druge strane biti u potpunosti osvojeno od susjednih država 40 godina ranije, ali kako tamo ne dolazi do etničkog čišćenja to područje 5 vekova kasnije postaje jezgro za gradnju moderne Jermenije. Krajem 19 veka u doba općih evropskih nacionalnih buđenja Turske snage počele vršiti prva etnička čišćenja Jermena, a to će trajati sve do 1923. godine. Najgore razdoblje po Jermence dolazi u I. svjetskom ratu, kada zbog straha da će pravoslavni Jermenci pomoći carskoj Rusiji, turske snage izvršiti pokolje poznate kao Jermenski genocid, u kojima je život izgubilo više od milion Jermenaca.

Perzijski je dio Jermenije 1828. pripojen Ruskom Carstvu, a 1920. Jermenija unutar Sovjetskog Saveza dobija status socijalističke republike. Spor sa susjednim Azerbajdžanom zbog jermenske enklave Gorski Karabah potječe još od sovjetskog doba (1988.), a pojačao se nakon što je Jermenija postala nezavisna država 1991. U svibnju 1994. potpisano je primirje, no status Gorskog Karabaha nije razriješen.

Kako se nije moglo ostvariti mirno rješenje i zbog turske blokade Jermenije, oslabilo je gospodarstvo obiju država. Jermenija je i nakon raspada SSSR-a ostala članica Zajednice Nezavisnih Država.

Glavni članak: Pokrajine Armenije

Država je upravno razdjeljena na 11 pokrajina (jed. marz, mn. marzer):

1. Aragacotn
2. Ararat
3. Armavir
4. Gegharkunik
5. Kotajk
6. Lori
7. Širak
8. Sjunik
9. Tavuš
10. Vajots Dzor
11. Erevan

Glavni članak: Geografija Jermenije

Jermenija je kontinentalna zemlja bez izlaza na more. Prosječna nadmorska visina je 1370 m i samo 10% zemlje je niže od 1000 m. Najviši vrh je 4090 m visok Aragac (oko 70 km sjeverno od Erevana), dok je najniža nadmorska visina (400 m) u klancu rijeke Debed na sjeveru države kod granice s Gruzijom. Veći dio zemlje čini visoka ravnica s klancima rijeka kao što su Hrazdan, Arpa, Debed, Azat. Planine su na sjeveru i sjeveroistoku države, gdje je lanac Mali Kavkaz. Jezero Sevan na istoku države spada u najveća planinska jezera i najveće je u Zakavkazju. Na zapadu države (kod granice s Turskom) se nalazi plodna dolina rijeke Araks.

Zbog planina nema većeg utjecaja Crnog mora ni Kaspijskog jezera. Klima je kontinentalna s vrućim ljetima i hladnim zimama, dok temperatura i količina padalina također ovise o zemljopisnoj širini i nadmorskoj visini. Najhladnije je i ima najviše padavina (do 800 mm) u planinskim područjima na sjeveru in sjeveroistoku države, a najtoplije je kod granice s Iranom. Na središnjoj visoravni padne do 250 mm padavina ljeti, a srednja zimska temperatura je oko 0 °C, srednja ljetna temperatura oko 25 °C. Ljeti dnevna temperatura u Erevanu može dosegnuti 44 °C, dok u zimskim noćima može pasti na -15 °C. Zima brzo prelazi u ljeto i obratno, pa su proljeće i jesen slabi i kratki.

Politički sustav Armenije ustrojen je prema uzoru na parlamentarne višestranačke sustave u zapadnim zemljama. Izvršnu vlast ima vlada, dok zakonodavnu imaju parlament i vlada. Prema ustavu, na čelu vlade je predsjednik. Narodna skupština Armenije organizirana je kao jednodomni parlament sa 131 zastupnikom koji se izabiru na mandat od četiri godine. Pravo glasa na izborima imaju svi iznad 18 godina starosti.

Iako se smatra jednom od najdemokratskijih zemalja u Zajednici Nezavisnih Država, međunarodni promatrači, kao Vijeće Europe i američki State Department imali su brojne prigovore na armenske parlamentarne i predsjedničke izbore. Iako je napredak zabilježen u zadnjih nekoliko godina, još uvijek situacija nije zadovoljavajuća prema međunarodnim standardima. Ustav iz 1995., daje velike ovlasti izvršnoj vlasti i snažan utjecaj na sudstvo i lokalne dužnosnike. Freedom House je 2008. stavio Armeniju u kategoriju zemalja sa djelomičnim autoritarnim režimom (zajedno s Moldavijom, Kosovom, Kirgistanom i Rusijom), te joj dao ocjenu 5,21 od 7 (ocjena 7 je najlošija u pogledu demokratskog napretka).^[2] Predsjedničke izbore 2008., OSCE i zapadni promatrači ocijenili su demokratskima^[3]

Uz iznimku Turske i Azerbajdžana, Jermenija održava dobre odnose s većinom zemalja u svijetu. Napetosti između Jermenaca i Azera eskalirale su zadnjih godina postojanja SSSR-a. Rat u Gorskom Karabahu dominirao je regionalnom politikom u 1990-ima.^[4] Granica između Jermenije i Azerbajdžana zatvorena je i danas, a rješenje ovog sukoba u kojemu Jermenija kontrolira približno četvrtinu teritorija Azerbajdžana još uvijek nije pronađeno iako se ravnoteža snaga zbog izvora nafte pored Bakua menja na jermensku štetu tijekom posljednjih godina.

Tradicionalno loši odnosi s Turskom imaju svoje izvorište u armenskom genocidu iz 1915. i turskog nepriznavanja tog događaja. Zbog sukoba u Gorskom Karabahu 1993. Turska je zatvorila granicu sa Jermenijom. Ova blokada nije podignuta unatoč pritiscima turskih poslovnih krugova koji se žele proširiti na jermensko tržište.^[4] Ipak, zadnjih godina zabilježeno je zatopljavanje odnosa. Od 2001., jermenska zrakoplovna kompanija Armavia redovito leti za Istanbul. U oktobru-listopadu 2009. konačno je postignut mirovni sporazum, te uspostava diplomatskih odnosa i otvaranje granica. Ovaj sporazum još nisu potvrdili parlamenti ovih država.^[5]

Zbog loših odnosa sa dvije susjedne zemlje, Jermenija ima dobre sigurnosne veze s Rusijom. Na zahtjev armenske vlade, Rusija održava vojnu baz u gradu Gjumriju.^[6]. Zadnjih nekoliko godina Armenija je zainteresirana i za euroatlantske integracije. Dobri odnosi sa SAD-om održavaju se preko brojne dijaspore. Zbog ekonomskih blokada svojih susjeda, Armenija ima jake ekonomske veze sa Iranom.

Armenija ima prijateljske odnose sa Europskom unijom, pogotovo s Francuskom i Grčkom. Prema istraživanju iz 2005. oko 64% stanovništva Armenije podržava članstvo njihove zemlje u Europskoj uniji.^[7] Mnogi armenski dužnosnici također su izrazili želju da njihova zemlja jednog dana postane članica EU ^[8], te mnogi predviđaju molbu za članstvo za nekoliko godina.

Glavni članak: Etničke grupe Armenije

Procjena ukupnog broja stanovnika iz 2008. govori da danas Armenija ima oko 3.238.000^[9] stanovnika. Oko 98% stanovništva čine Armenci, 1,3% Jezidi, te 0,5% Rusi. Među značajnijim manjinama su i Asirci, Ukrajinci, Grci, Kurdi, Gruzi i Bjelorusi. U državi žive još i Vlasi, Mordvini, Oseti, Udini, Tati, te rusificirani Poljaci i kavkaski Nijemci..^[10]

Po raspadu Sovjetskog Saveza iz Armenije je pobjeglo oko 200.000 Azera, dok se u Armeniju doselio veći dio 260.000 Armenaca koji su pobjegli iz Azerbajdžana. Popis je pokazao i da se između 1991. i 2001. gotovo četvrtina stanovništva (oko 800.000) iselila, uglavnom u Rusiju.

Armenija ima izrazito veliku dijasporu koja se procjenjuje na oko 8 milijuna Armenaca izvan zemlje, što je broj koji skoro tri puta premašuje broj stanovnika u državi. Najveće armenske zajednice imaju Rusija, Francuska, Iran, SAD, Gruzija, Sirija, Libanon, Argentina, Australija, Kanada, Grčka, Cipar, Izrael, Poljska i Ukrajina. Danas još uvijek između 40.000 i 70.000 Armenaca živi u Turskoj, većinom u području Istanbula.^[11]

Oko tisuću Armenaca danas živi u Armenskoj četvrti u Starom gradu u Jeruzalemu, što je ostatak nekad velike i značajne zajednice.^[12] U Venecijanskoj laguni u Italiji postoji otočić San Lazzaro degli Armeni kojeg u potpunosti nastanjuju mehitaristički redovnici (armenski katolici).^[13] Armenci su činili značajnu zajednicu i u Indiji, makar se danas njihov broj drastično smanjio. Važno je napomenuti i da oko 139.000 Armenaca živi danas u Gorskom Karabahu, gdje čine većinu stanovništva.^[14]

Službeni jezik u Armeniji je armenski jezik, tj. standardizirana inačica istočnoarmenskog jezika. U širokoj upotrebi je i ruski jezik, pogotovo u obrazovanju, te se često koristi kao neslužbeni drugi jezik zemlje. 94% odraslih građana Armenije smatra vrlo važnim da njihova djeca uče ruski jezik^[15].

Velika većina Armenaca, oko 93% kršćanskog stanovništva, pripada Armenskoj apostolskoj crkvi, koja je nezavisna crkva unutar kršćanstva. Armenija je prva zemlja na svijetu koja je prihvatila kršćanstvo kao državnu oreligiju, što se smatra da se dogodilo 301. godine..^{[16][17][18][19]} Prema vjerovanju, Armensku apostolsku crkvu osnovali su Isusovi apostoli Sveti Juda Tadej i Sveti Bartolomej koji su propovijedali kršćanstvo u Armeniji između 40. i 60. godine. Zbog svojih osnivača ova Crkva se naziva apostolskom, a spada među istočne pravoslavne Crkve.

Dio stanovništva na sjeverozapadu, uglavnom u pokrajini Širak, čine katolici (rimokatolici i mehitaristi). Mehitaristi su kongregacija benediktanskih redovnika Armenske katoličke crkve poznati po izdavanju starih armenskih inačica grčkih tekstova. Sjedište ove crkve je u Bzoummaru u Libanonu.

Dio Rusa u Armeniji pripada Ruskoj pravoslavnoj crkvi, Jezidi pripadaju zoroastrizmu, a Kurdi islamu. Židovska zajednica u Armeniji danas je svedena na broj od ispod tisuću pripadnika. Velikim dijelom razlog tome je iseljavanje u Izrael. Sinagoge postoje u Erevanu, te u Sevanu.

Etničke grupe:

• Jermeni 3.509.000 (93%),
• Rusi 90.000.

Gospodarstvo Jermenije uvelike ovisi o stranim investicijama, te o financijskoj potpori iz dijaspore.^[20] Prije nezavisnosti gospodarstvo ove zemlje uvelike se temeljilo na industriji tj. proizvodnji strojeva, elektronike, kemikalija, hrane, gume i tekstila. Sirovine za proizvodnju u ovim industrijama dolazile su iz drugih sovjetskih republika, dok je njih Armenija opskrbljivala svojim industrijskim proizvodima.

Prije raspada SSSR-a, poljoprivreda je činila oko 20% neto materijalnog proizvoda, te otprilike isti postotak u strukturi zaposlenosti. Nakon nezavisnosti, značajno je porasla važnost poljoprivrede u gospodarstvu, te je pred kraj 1990-ih ovaj postotak narastao na preko 30% BDP-a i preko 40% u strukturi zaposlenosti stanovništva.^[21] Ovo povećanje važnosti poljoprivrede pripisuje se potrebi osiguranja prehrane stanovništva, budući da je prvo razdoblje tranzicije obilježila neizvjesnost u ovom pitanju i propast nepoljoprivrednih gospodarskih grana. Sa stabilizacijom i rastom gospodarstva, udio poljoprivrede u gospodarstvu opao je na oko 20%, iako ova grana ekonomije još uvijek zapošljava preko 40% stanovništva.^[22]

Rudarska bogatstva Jermenije su bakar, cink, zlato i olovo. Električna energija se najvećim dijelom proizvodi gorivom uvezenim iz Rusije, uključujući i nuklearno gorivo. Vrlo značajan izvor energije je i hidroenergija.

Na području današnje Armenije i Gruzije je nastalo mnogo originalnih umjetničkih djela koja imaju odlike naroda koji su dugo vremena vladali ovim područjem – Perzijancima i Rimljanima, te popraćena bizantskom umjentošću koiné iz 5. veku. Jermenci su bili prvi narod koji je hrišćanstvo proglasio državnom religijom (koncem 3. veka), čak prije Rimskog Carstva, nakon čega je uslijedilo dugo bogato i sretno razdoblje do mongolske provale u 13. veku. U to vrijeme je nastalo mnogo originalnih građevina jedne arhitekture koja se neovisno razvija, posebice oko 10. vijeka

Širom Armenije, ali i sjevernog Irana, zapadne Turske, Gruzije i istočnog Azerbajdžana, susrećemo crkve s pravokutnim i monogokutnim tloctom, kao i crkve s kupolom, a ima i utvrđenih samostanskih kompleksa (kao što su čarobne ruševine Anija, stare armenske prijestolnice). Armenska je arhitektura ostavila trajan utjecaj na kasnije stilove u kavkaskom području.

Poseban oblik staroarmenske skulpture predstavljaju velike nadgrobne kamene stele s uklesanim križem u plitkom reljefu, ali s bogatom ornamentalnom dekoracijom – tzv. kečkari. Oni su se očuvali i tijekom mongolske i turske okupacije, duboko u 19. veku.

• Nova godina: 1.1.
• Božić: 6.1.
• Dan oružanih snaga: 28.1.
• Međunarodni dan žena: 8.3.
• Veliki petak: prema julijanskom kalendaru
• Dan majčinstva i ljepote: 7.4.
• Dan pobjede u miru: 9.5.
• Dan prve republike: 28.5.
• Dan ustava: 5.7.
• Dan nezavisnosti: 21.9.
• Dan sjećanja na potres u Leninakanu (današnjem Gjumriju): 7.12.
• Stara godina: 31.12.

Poznati praznik, koji službeno nije državni, jest vardevar, koji se slavi na julsku-srpanjsku subotu (određuje se na temelju Mjesečeva kalendara). Na taj dan stanovnici (pogotovo djeca) polijevaju prolaznike vodom i vješaju balone pune vode. Na sličan se način slavi i budistička nova godina u Kini i Mjanmaru (Burmi), što je vjerojatno poganski obred pročišćenja koji se radio još prije dolaska kršćanstva odnosno budizma, iz kojeg možda potječe i kršćanski obred krštenja.

Prije nezavisnosti, Jermenci su na Olimpijskim igrama sudjelovali pod zastavom SSSR-a. U Sovjetskom Savezu Jermenija je dala mnoge poznate sportaše i osvojila za zajdničku državi brojne nagrade i medalje. Prvi Jermenac koji je osvojio olimpijske medalje je Hrant Šahinian koji je na LOI 1952. u Helsinkiju osvojio dvije zlatne i dvije srebrne medalje u gimnastici. Kao nezavisna država Jermenija je prvi puta nastupila na LOI 1992. u Barceloni u sklopu ZND-a, osvojivši tri zlatne i jednu srebrnu medalju. Tek od 1994. Armenija samostalno nastupa na Olimpijskim igrama.

• Andre Agassi, tenisač (SAD)
• Charles Aznavour, šansonjer (Francuska)
• Hovhannes Samueli Donabedian, armenski arhitekt i slikar.
• Robert Emmiyan, atletičar (Armenija)
• Aram Hačaturijan, skladatelj (Armenija)
• Cher, glumica i pjevačica (SAD)
• Gari Kasparov, šahovski velemajstor (Rusija)
• Shavarsh Karapetyan, jermenski i sovjetski plivač (Armenija)
• Henrikh Mkhitaryan, jermenski nogometaš
• Sergei Movsesian, šahovski velemajstor (Češka)
• Tigran Petrosjan, šahovski velemajstor
• System of a Down, Crossover sastav (SAD)
• Kim Kardasian (SAD)
• Kloi Kardasian (SAD)

Glavni članak: Ekonomija Armenije

Do sticanja nezavisnosti, armenska ekonomija je bila mahom bazirana na industriji (kemijska, elektronska, strojarska industrija, prerađivanje hrane, sintetička guma i tekstil), i veoma zavisna o resursima. Poljoprivreda je učestvovala sa samo 20% u neto proizvodu (of net material product) i sa 10% u zaposlenosti prije raspada Sovjetskog Saveza, 1991. armenski rudnici proizvode bakar, cink, zlato, i olovo. Velika većina energije se proizvodi iz goriva uvezenog iz Rusije, uključujući gas i atomsko gorivo (Armenija ima jednu nuklearku); glavni domaći izvor energije su hidroelektrane.

Poput ostalih država koje su stekle nezavisnost raspadom Sovjetskog Saveza, i ekonomija Jermenije pati od zaostavštine centralizirane planske ekonomije. Sovjetske investicije i podrška armenskoj industriji su praktično nestali, tako da je malo velikih preduzeća koja su sposobna nastaviti sa radom. Štaviše, posljedice potresa iz 1988., koji je usmrtio više od 25.000 ljudi, a bez kuća ostavio 500.000 se još uvjek osjećaju. Sukob sa Azerbejdžanom oko Nagorno-Karabaka još nije razriješen. Zatvaranje azerbrjdžanske i turske granice je razorilo ekonomiju, jer Armenija zavisi od uvoza energije i većine sirovina. Kopneni putevi kroz Gruziju i Iran su ili neodgovarajući ili nepouzdani. BDP je opao za skoro 60% od 1989. do 1992. - 1993. Nacionalna valuta, dram, je doživjela hiperinflaciju u prvim godinama nakon uvođenja, 1993.

Vlada je ipak uspjela sprovesti šire ekonomske reforme koje su se isplatile u značajno nižoj inflaciji i u postojanom ekonomskom rastu. Primirje postignuto 1994. u sukobu oko Nagorno-Karabaka je također pospješilo ekonomiju. Armenija je imala visok ekonomski rast od 1995., nakon preokreta prethodne godine, i inflacija je zanemarljiva proteklih par godina. Novi sektori industrije, kao što su: proizvodnja dragog kamenja i nakita, informativne i komunikacijske tehnologije, pa i turizam počinju da nadomještaju tradicionalnije sektore ekonomije, kao što je poljoprivreda.

Postojan ekonomski napredak je doneo Armeniji povećanu podršku od međunarodnih financijskih institucija. Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Europska banka za obnovu i razvoj, i druge međunarodne financijske institucije i strane zemlje izdvajaju značajne donacije i zajmove. Zajmovi Armeniji od 1993. su premašili 1,1 milijardu dolara. Svrha ovih zajmova je: smanjivanje budžetskog deficita, stabilizacija valute, razvoj osobnog sektora, energetike, poljoprivrede, prehrambene industrije, saobraćaja, zdravstva, prosvete, kao i tekuća rehabilitacija zona pogođenih zemljotresom. Armenija je 5. veljače, 2003. postala članica Svjetske trgovačke organizacije

Liberalni zakon o stranim investicijama je usvojen srpnja 1994., a zakon o privatizaciji 1997., kao i program privatizacije državne svojine. Nastavak napretka zavisi od sposobnosti vlade da poboljša makroekonomski menadžment, uključujući povećanje naplate poreza, poboljšanje investicijske klime i borbu protiv korupcije.

Glavni članak: Kultura Armenije

Armeni imaju svoje karakteristično pismo i jezik. 96% stanovnika zemlje govori armenski, dok 40% govori i ruski. Stanovništvo Armenije je potpuno pismeno; 99% stanovništva zna da čita i piše.

Većina odraslih ljudi u Jerevanu je sposobno komunicirati na ruskom, a popularnost engleskog raste.

Kavkaska gostoljubivost je legendarna i potiče od stare tradicije.

Gradska nacionalna galerija umjetnosti ima više od 16.000 djela od kojih neka potiču još iz srednjeg vijeka. U njoj se nalaze slike mnogih europskih majstora. Muzej moderne umjetnosti, Galerija dječijih slika, i Sarjanski muzej su samo neka od mnogih mesta sa umjetničkom ponudom u Jerevanu. Štaviše, postoji više osobnih galerija, uz nove koje se stalno otvaraju. U njima se organizuju rotacione izložbe i prodaje.

Armenski filharmonijski orkestar svjetske klase, svira u zgradi Gradske opere, gdje se također izvodi opera.

Jez je popularan, posebno ljeti kada su žive svirke redovna pojava po gradskim kafeima.

U Jerevanu postoji više dramskih pozorišta gdje se izvode predstave na armenskom, ruskom i povremeno na engleskom.

U Jerevanu se nalazi i placa umjetničkih djela i zanata, blizu Trga republike, na kojoj stotine prodavača nude raznovrsne rukotvorine. Na ovoj placi se mogu kupiti antikviteti, čipka, ručno-rađeni vuneni tepisi. Armensko zlatarstvo ima dugu i čuvenu tradiciju, i u jednom odjeljku place se mogu kupiti zlatni predmeti.

Američko sveučilište u Armeniji između ostalih nudi studije menadžmenta i prava. Ova institucija je plod zajedničkih napora vlade Armenije, Armenskog dobrotvorskog savjeta, USAID-a i Bolt hol skul of lou Boalt Hall School of Law sa kalifornijskog sveučilišta Berkli.

Vidi:

• Glazba Armenije
• Himna Armenije
• Državni praznici u Armeniji
• Armeni
• Spisak Armena

Religija: armenijska apostolska crkva (94%). U konfesionalnom pogledu 99% jermenske populacije su hrišćani. Od toga 95% su pripadnici Jermenske apostolske crkve, a postoji i manja zajednica jermenske katoličke crkve s ukupno oko 280.000 vernika u 36 parohija čiji pripadnici se nazivaju Franki i uglavnom žive na sjeveru zemlje.

Veći gradovi: Popis gradova u Jermeniji

Organizacija države: podjeljena u 11 provincija.

• [https://web.archive.org/web/20060303073103/http://www.haylife.ru/ Arhivirano 2006-03-03 na Wayback Machine-u Сообщество HayLife Армения]
• Armenica.org