[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Jean-Auguste-Dominique Ingres

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Jean Auguste Dominique Ingres)
Jean-Auguste-Dominique Ingres
neoklasicizam
Autoportret u dobi od 24 godine, 1804 (revidiran cca. 1850), ulje na platnu, 78 x 61 cm, Musée Condé.
Biografske informacije
RođenjeJean-Auguste-Dominique Ingres
(1780-08-29)29. 8. 1780.
Montauban, Tarn-et-Garonne, Francuska
Smrt14. 1. 1867. (dob: 86)
Pariz, Francuska
Opus
Poljeslikanje, crtanje
Znamenita djela
Louis-François Bertin, 1832
Turska kupelj, 1862

Jean Auguste Dominique Ingres (29. kolovoza 1780. - 14. siječnja 1867.) francuski slikar , predstavnik neoklasicizma , sljedbenik J.-L.Davida i izvrstan portretist .Premda je stremio postati slikarom povijesnih scena u tradiciji N.Poussina i J.-L.Davida,njegovi portreti su priznati kao njegova najuspjelija ostavština.Osobito se ističu oni u crtačkim tehnikama,zbog vitalnosti i skoro fotografske preciznosti linije.

Izvor (1856)

Životopis

[uredi | uredi kod]

Rođen je 29.kolovoza 1780.godine u Montobanu i već u mladosti je primio svoje prve lekcije iz slikarstva i sviranja violine od oca koji je bio svestrani umjetnik (kipar,štukater,slikar minijatura).God.1791.,počeo je pohađati Likovnu akademiju u Toulouseu ,a u kolovozu 1796.otputovao je u Pariz gdje je primljen u Likovnu akademiju (École des Beaux Arts) u klasu J.-L.Davida.God.1801.,dobio je nagradu Prix de Rome koja je studentima bila preporuka za dobivanje stipendije te je 1806. otpočeo svoj četvorogodišnij stipendirani boravak na Francuskoj akademiji u vili Medici u Rimu .U Rimu je studirao i kopirao stare majstore i zarađivao portretiranjem guvernera i drugih osoba iz javnog života.Godine 1813.oženio se svojom prijateljicom Madlenom Hapele s kojom je dugo imao uspješan i uzoran brak.

Poslije 1824.godine Ingres doživljaha uspjeh i postaje profesorom na Likovnoj akademiji u Parizu gdje osniva atelje u kojemu je školovao mnogo učenika i dobivao je i sve veći broj slikarskih narudžbi.Po svom povratku u Rim postao je i tamo profesorom, te direktorom Pariške škole.Godine 1841.ponovo se vraća u Pariz,da bi 1849. god. umrla njegova žena i on je ožalošćen krenuo na brojna putovanja.Kao vitalan sedamdesetogodišnjak ženi se po drugi put.Za parišku Svjetsku izložbu 1855.godine,veliki izložbeni prostor posvećen je za retrospektivu njegovih i djela Eugenea Delacroixa .Ova izložba je predstavljala dva nepomirljiva pravca u tadašnjoj francuskoj umjetnosti - umjetnosti neoklasicizma i romantizma ,čija su se djela tijekom vremena snažno udaljavala i postajala sve različitja,kako u shvaćanjima umjetnosti tako i po samom izgledu.

Kao osamdesetogodišnjak još uvijek je vitalan i aktivan,te postaje rektorom u Likovnoj akademiji u Parizu.Umro je u Parizu 1867.godine,ostavivši iza sebe više od 4.000 crteža.

Djela

[uredi | uredi kod]

Ingresova djela dugo nisu bila cijenjena i poštovana.U početku je slikao u pseudo-klasicističkom stilu Jacques-Louisa Davida, a kasnije preovladava utjecaj Rafaela .Ingres je gajio jedan strogi stil klasicizma u kome se oslanjao na antičke uzore i koji se karakterizira preciznim linijama i obrisima.Ingres posvećuje veću pozornost crtežu i modulaciji nego boji.Tako se javlja veliki jaz između njegovih i djela Eugenea Delacroixa koji koristi već skoro impresionističku palete.Posljednjih se godina vraća antičkim uzorima i crpi iz etrurskog slikarstva ,te slika akvarele s velikom vještinom i preciznošću.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • 1.Enciklopedija likovnih umjetnosti,Likovni zavod FNRJ,Zagreb ,1959. god.
  • 2.Mala prosvetina enciklopedija, Beograd 1959.