Insula
Insula (na latinskom doslovno "otok" ili "ostrvo", množ. insulae) je naziv za tip rimske zgrade odnosno siromašnije rimske obitelji u pravilu čija je glavna namjena bila smještaj građana, plebejaca ili drugih osoba koje su pripadale nižoj ili srednjoj klasi. Pripadnici više klase (nobiles) su u pravilu živjeli u pojedinačnim kućama (domus), ali je za sam grad Rim bilo karakteristično da su domusi i insule bili građeni jednih pokraj drugih, odnosno nije postojao pokušaj da se stvaraju "sirotinjske" i "elitne" četvrti. <ref>Gregory S. Aldrete, Floods of the Tiber in Ancient Rome, (Johns Hopkins University Press, 2007), p. 213 [http://books.google.com/books?id=vL2ntMk7j-4C&pg=PA213&dq=regionary&hl=en&ei=iymETM3LJs6hngf_yLha&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=99&ved=0CI8EEOgBMGI#v=onepage&q=regionary&f=false
Insule su se sastojale od više katova (3-5), pri čemu je prizemlje bilo rezervirano za trgovačke radnje ili gostionice. Pojedine insule su bile, poput domusa, spojene na vodovod i kanalizaciju, ali su najčešće bile u vlasništvu najmodavaca i građevinskih poduzetnika, koji su se nastojali brzo obogatiti koristeći najjeftiniji mogući materijal kao što su drvo, opeke ili reciklirano kamenje. Zbog toga su se često rušile ili gorjele u požarima; veća mogućnost bijega u takvim slučajevima je bila razlogom zašto su najviše cijene najma bile na prvom katu, a najmanje na najvišem. Najviši katovi obično nisu imali vodu i grijanje; ponekadasasasa, mokraća i fekalije bacao na ulicu.
Nastojanje da se spriječe nesreće su bile razlogom zašto su pojedini carevi nastojali uvesti ograničenja u izgradnji insula. August je odredio maksimalnu visinu od 20,7 m, a Neron nakon Velikog požara visinu od 17,75 m. Usprkos toga, ti su se zakoni često kršili, zbog čega je pohlepa stanodavaca bila metom Juvenalovih satira.
