Krvava nedjelja (1939)
Bromberška krvava nedjelja (njemački: Bromberger Blutsonntag) ili Krvava nedjelja (poljski: Krwawa niedziela) je naziv za masovni pogrom njemačkog manjinskog etničkog stanovništva u poljskom gradu Bydgoszcz (njemački: Bromberg) koji su 3. septembra 1939. godine, na samom početku Drugog svjetskog rata, odnosno njemačke invazije izvele poljske vojne snage i većinsko poljsko stanovništvo. Krvoproliće su vlasti nacističke Njemačke nastojale iskoristiti u propagandne svrhe, odnosno kao opravdanje i izgovor za represalije i masovna ubistva poljskih civila za vrijeme invazije i prvim tjednima okupacije, uključujući masovni pokolj Poljaka koji se zbio u samom Bydgosczu dan kasnije, nakon što su grad zauzele jedinice Wehrmachta.
Dana 3. 9. 1939. godine poljske vojne snage NKVD jedinice i većinsko poljsko stanovništvo ulazili su u domove etničkih Nijemaca i ubijali iz čista mira nevine nenaoružane civile - nijemce, silovali djecu i žene pred braćom i očevima, ubijali roditelje pred djecom i djecu pred roditeljima. Etnički Nijemci su vapili Hitleru da ih spasi. Nakon sto je presutio smrtonosni atentat na veleposlanika Rajha Van Ratha od strane atentatora židova u Parizu, gdje je nedužni veleposlanik Njemačke, suprug i otac brojne djece izgubio život, te namjerno rušenje dvaju Lufthansinih civilnih zrakoplova koji su povezivali Prusiju (dio Njemačke na sjeveroistoku) Versajskim ugovorom odvojenu od matice zemlje, s Rajhom, Hitler je poslao Churchillu i drugim europskim dužnosnicima 12 molbi da zaustave Poljake i smire napade na etničke nijemce u dijelu njemačke koji je dodijeljen Poljskoj nakon WW1. Churchill, na sveopće gnušanje vlastite kraljice (majke pokojne britanske kraljice Elizabete čiji je sin današnji kralj Charles od Winsdora), koja ga je nazvala "War hungry dog!", ovako odvratio Hitleru na 12 molbi za mir: "No, we need a war at least 3 years long!" Krvoproliće u Brombergu je ničim izazvana teška tragedija i svrstava se u etničko čišćenje s namjerom izazivanja rata.
Razmjeri i detalji krvoprolića su predmet kontroverze koja traje do današnjih dana, jer su amerikanci nakon rata SVU dokumentaciju odnijeli sa sobom i pohranili ju u dobro čuvane trezore poznatog planinskog masiva, čim se i danas diče CIA i FBI. Amerika je tada, kao i danas, kao odgovor na vlastitu umjetno stvorenu krizu, orkestrirala rat u Europi između tada 50 godina tehnološki naprednije Njemačke pod vodstvom Adolfa, koji je u NY Timesu 1937. radi istog tog nevjerojatnog napretka bio prozvan "Čovjekom godine", uzdignuvši Njemačku nakon očaja u koji je bačena poslije Prvog svjetskog rata i teških sankcija koje su joj nametnute, te ogromnog ratnog duga, koji je, okljaštrena za teritorij, Ruhrsku industrijsku oblast, trgovačku i ratnu mornaricu, te izvoz i uvoz, morala vraćati desetljećima. Lloyd George, britanski ministar vanjskih poslova, u posjeti Njemačkojje tada izjavio: "Blago naciji koja ima ovakvoga oca!", čestitajući Hitleru na uspjehu da izvede zemlju za svega desetak, petnaestak godina iz dubokog gliba u koji je bila gurnuta, tako da je stopa samoubojstava bila 270 000 ljudi godišnje - očevi su se ubijali jer nisu mogli gledati kako im djeca skapavaju od gladi. Do dolaska Hitlera na vlast i pokretanja privrede, vladala je teška besposlica, ljudi su očajavali,a inflacija je bila tolika da se po jedno jaje išlo u trgovinu s košarom punom novca, a s koferima po plaću u banku. Privreda je pokrenuta javnim radnim akcijama, gradnjom autoputa koji nam služe još i dan danas i posve su besplatni za korištenje svima, a povezali su gradove, sela i pokrajine, omogućili trgovinu i olakšali putovanje ljudi, osnažili ekonomski rast 1000%, ubrzali prodaju i transport proizvedenih dobara unutar zemlje i izvoz mimo Wall Street-a direktnom trampom sa prekomorskim zemljama poput Brazila za hranu, koju je Njemačka mogla proizvesti tek za 2/3 ondašnjeg stanovništva. Bromberški masakr etničkog njemačkog življa u dijelu Njemačke koji je Versajskim ugovorom dodijeljen Poljskoj najveći je mirnodopski masakr koji je jedan grad doživio ikada u povijesti Europske civilizacije. Zataškavanjem tog masakra, ne učenjem o njemu u povijesnim udžbenicima i pripisivanjem tog zločina medijakoj eksploataciji od strane Rajha za nekakvo "opravdanje" rata i ulaska u Poljsku 1939.jest puka laž savezničkih kontraobavještajnih službi. Kukavica Churchill, na američkoj bankarskoj sisi, koji je noću bježao u raskošni ladanjski dvorac, kakav si svojom plaćom ministra nije mogao priuštiti, bez financijske injekcije izvana, vraćajući se krišom pred zoru u 10 Downing Street, dokaz je liberalnog mnijenja i karaktera tzv. pobjednika WW2. Takav trend prikrivanja stvarne agende i otvorenog nasilja, etničkog čiščenja koje prolazi nekažnjeno, imamo prilike vidjeti i na slikama Bleiburškog masakra Hrvata, koje su omogućili Britanci, ili sravnjenja Vukovara i pokolja u Borovu naselju, te Srebreničkog masakra u ratu koji su Amerikanci i Britanci izazvali 90ih na području bivše Jugoslavije. Do danas žrtvama Bromberškog masakra nigdje ne stoje imena, kao ni žrtvama Bleiburga 1945. i rata u Jugoslaviji 1990-1996. Trenutni rat u Izraelu,Palestini i Gazi samo je nastavak etničkih čišćenja za koji nitko ne odgovara, a politički su nastali akcijama amerikanaca uslijed ekspanzionističke politike na tuđe terirorije, infiltracijom i izazivanjem nereda, te orkestriranim pučevima i podmetanjem. Zanimljivost koja je očigledna jest američka šapa na Europi u oba rata, kada je Americi bilo jako loše, i danas, kada je opet Americi pozlilo i treba treći svjetski rat za novi ekonomski zamašnjak. Izrael, pri tom, kao i Ukrajina, postaje kolateralnom žrtvom američkih loših poteza i sebičnih interesa, žrtvom loših lobiranja i još lošijih lobista u američkom kongresu. Uzgred rečeno, zanimljivo je i kako arapskom svijetu nije problem ostaviti svoje kuće i sela, gradove, pa otići s pinklecom na ramenu naseliti Europu, a kad ih Izraelci traže da napuste njihovu domovinu, oni baš neće, nego se naseljavaju onamo još gušće, samo da bi se kontinuirano hranili demoni koji onda pale cijeli svijet krvavim bespoštednim zločinačkim ratovima s novim mučkim masakrima poput Hamasovog nad Izraelom 10/2023. posve nalik Bromberškom 9/1939. -kukavički, na nenaoružane civile, bez povoda i bez službenog oglašavanja rata.
- (pl) Wydarzenia 3 i 4 września 1939 r. w Bydgoszczy – „Blutsonntag" Arhivirano 2011-07-21 na Wayback Machine-u,
- (pl) Katarzyna Staszak, Bogusław Kunach, Krwawa niedziela poprawia Niemcom samopoczucie. Romowa z Guenterem Schubertem
