Kancelar dinastije Tang

Kancelar dinastije Tang (kineski: 宰相; pinyin: zǎixiàng) je naziv za titulu, odnosno čin polu-formalne prirode koji se koristio za najviše velikodostojnike u doba kineske dinastije dinastije Tang.

Ouyang Xiu, autor Nove knjige Tanga, navodi kako je dinastija Tang sistem naslijedila od svoje prethodnice dinastije Sui, te da je osnivač Suija, car Wen, podijelio svoju državnu upravu u pet glavnih biroa:

• Shangshu Sheng (尚書省) -- izvršni biro
• Menxia Sheng (門下省) -- ispitni biro
• Neishǐ Sheng (內史省) -- zakonodavni biro (različiti izgovor od dolje navedenog eunuškog biroa)
• Mishu Sheng (秘書省) -- arhivski biro
• Neishì Sheng (內侍省) -- eunuški biro (različiti nivo od gore navedenog zakonodavnog biroa), od strane Wenovog sina cara Yanga promijenjeno u Diannei Sheng (殿內省)

Pod carem Wenom se izvršni biro smatrao najvažnijim, s obzirom da su ga vodili najugledniji službenici, kao Gao Jiong, Yang Su i Su Wei, te se općenito smatrali kancelarima (s obzirom da je imao dva načelnika, zvao se Shangshu Puye (尚書僕射)). Ouyang. pak, tvrdi da su se i načelnici ispitnog i zakonodavnog biroa također smatrali kancelarima.^[1]

Glavni članak: Tri odelenja i Šest ministarstava

Car Gaozu, osnivač dinastije Tang, ispočetka je zadržao upravnu organizaciju Suija, uključujući i pet biroa. Međutim, za izvršni biro je odredio samo jednog načelnika, sa titulom Shangshu Ling (尚書令), na kjoju je imenovan njegov sin Li Shimin, princ od Qina (i budući car Taizong).^[2] Nakon što je Li Shimin godine 626. postao car, to je mjesto postalo prazno, jer se nijedan od njegovih velikodostojnika nije usudio na njega doći. Iza 626. je, stoga, izvršni biro bio vođen od strane dva pod-direktora, poznatih po titulom Shangshu Puye.^[3] (Guo Ziyi je, pak, godine 764. imenovan na titulu Shangshu Ling u znak zahvalnosti za zasluge, ali ju je odbio preuzeti, te je imenovanje iste godine povučeno.^[4])

Oko 626. je, najvjerojatnije po naređenju cara Tanga, formalizirana institucija više kancelara, s time da su se načelnici izvršnog, ispitnog i zakonodavnog biroa (preimenovanog u Zhongshu Sheng (中書省)) smatrali kaneclarima. S obzirom da se često na čelu ispitnog i zakonodavnog biroa nalazilo više od jednog načelnika, bilo je više od četiri kancelara. Car Taizong je u doba svoje kasnije vladavine počeo nazivati neke od velikodostojnika kancelarima, iako nisu bili na čelu biroa, pri čemu je koristio titule poput Canyu Chaozheng (參豫朝政, doslovno "sudionik u upravljanju vladom"). Godine 643. je revidirao tu oznaku i formalizirao je u Tong Zhongshu Menxia Sanpin (同中書門下三品, doslovno, "ekvivalent službeniga na trećem rangu od Zhongshu i Menxia") -- jer su načelnici zakondoavnog biroa Zhongshu Ling (中書令), i ispitnog biroa Shizhong (侍中), bili na trećem rangu. (Ti se velikodostojnici smatraju "de facto kancelarima'" (實質宰相) od strane modernog kineskog historičara Bo Yanga u njegovom izdanju knjige Zizhi Tongjian.) Kroz historiju Tanga su se nazivi ispitnog i zakonodavnog biroa mijenjali nekoliko puta, pa se oznaka Tong Zhongshu Menxia Sanpin često mijenjala. (Na primjer, za vladavine cara Xuanzonga, kada je zakonodavni odbor bio nakratko poznat pod imenom Ziwei Sheng (紫微省) a ispitni odbor Huangmen Sheng (黃門省), de facto kancelari su bili poznati kao Tong Ziwei Huangmen Sanpin.)^[4] Kasniji čin, iako sa istim ovlastima, je stvoren 682. pod vladavinom Taizongovog sina cara Gaozonga, početno poznat kao Tong Zhongshu Menxia Pingzhangshi (同中書門下平章事, doslovno "ekvivalent sudionika iz Zhongshu i Menxia"),^[1] koje je Bo nazvao "de facto kancelarima drugog reda." U kasnijoj historiji Tanga, poslije Anshi pobune, kada je de facto kancelar nije bio službeno ukinut, više se nije koristio, te je posljednji tako navedeni kancelar bio Li Lin 757-758,^[4][5] a oznaka de facto kancelar drugog reda je postala prilično raširena^[6] i korištena do kraja dinastije. Nadalje, iza 705^[7], načelnici izvršnog odbora se nisu smatrali kancelarima, sve dok nisu dobili oznaku de facto kancelara na neki drugi način.^[8] Kroz ranu dinastiju Tang, sve do druge vladavine cara Ruizong 710, varijacije titule Canyu Chaozheng su se također pojavljivale, kao Canzhi Jiwu (參知機務, doslovno "sudionik u važnim poslovima"), Canzhang Jimi (參掌機密, doslovno "sudionik u nacionalnim tajnim poslovima"), Canzhi Zhengshi (參知政事, doslovno "sudionik u upravnim stvarima"), Canmou Zhengshi (參謀政事, sličnog značenja Canzhi Zhengshi) , a što je Bo navedo kao "de facto kancelari treće klase."

Kancelari su se povremeno sastajali u Zhengshi Tang (政事堂, doslovno "Dvorana državnih poslova"), ispočetka smješteno m u ispitnom birou. Kada je 683. Pei Yan, tadašnji načelnik ispitnog biroa, postao načelnikom zakonodavnog biroa, Zhengshi Tang se preselio iz ispitnog u zakonodavni biro. Kasnije, kada je vrijeme Xuanzongove vladavine kancelarom postao Zhang Shuo, promijenio joj je naziv u Zhongshu Menxia (中書門下), koristeći dvostruko značenje, koje se moglo protumačiti kao "unutar vrata Zhongshua."^[9] Zhang je također reorganizorao Dvoranu stvorivši pet ureda pod kancelarima -- za državnu službu, državne tajne, vojne poslove, administraciju i krivično pravo.^[9] Kasnije, počevši sa carem Suzongom, kancelari su se počeli rotirati kako bi jedan uvijek bio na dužnosti; kada su se caru pisali memorandumi i prijedlozi, potpisivali su se u ime svih kancelara, bili oni na dužnosti ili ne. Njihovom sastajalištu je vraćen naziv Zhengshi Tang.^[10]

• Knjiga Tanga, vols. 42 Arhivirano 2008-03-30 na Wayback Machine-u, 43 Arhivirano 2008-04-19 na Wayback Machine-u.
• Nova knjiga Tanga, vols. 46 Arhivirano 2007-12-26 na Wayback Machine-u, 47 Arhivirano 2008-10-11 na Wayback Machine-u, 61[1][2] Arhivirano 2007-10-22 na Archive.is-u, 62^{[mrtav link]}, 63 Arhivirano 2007-10-22 na Archive.is-u.
• Bo Yang Edition of Zizhi Tongjian, vol. 45, pp. 217-269.
• Bo Yang, Outlines of the History of the Chinese (中國人史綱), vol. 2, pp. 499-503.