Kneževina Moldavija
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Kneževina Moldavija (rum. Țara Moldovei ili Moldova, rum. ćir. Цара Мѡлдовєй ili Цара Молдовей[2]; tur. Boğdan Prensliği) bila je kneževina u donjem toku Dunava koja se 1859. ujedinila sa Kneževinom Vlaškom što je bio nukleus iz kog se rodila današnja Rumunjska.[3]
Ime je dobila po rijeci Moldovi koja se danas nalazi u Rumunjskoj.[3]
Kneževina Moldava nastala je u prvoj polovici 14. vijeka, kad se skupina nezadovoljnih Vlaha, na čelu sa legendarnim Dragošem, pobjegla iz Maramureša u Karpatima, kraja koji je tad bio pod vlašću Ugara i preselila se na istok na teren današnje Moldavije. Oko 1349. u vrijeme kneza Bogdana - Moldavija je uspjela postati nezavisna. U vrijeme svoje najveće ekspanzije prostirala se preko Besarabije od rijeke Dnjestar na sjeveru i sjeveroistoku, preko Transilvanije do Crnog mora i Dobrudže na jugu.[3]
Nova kneževina uspješno se odupirala pritiscima iz Ugarske i Poljske. Za vladavine kneza Stefana IV Velikog (vladao 1457. - 1504.) uspješno se odhrvavala i turskim nasrtajima, ali je nakon njegove smrti, njegov sin i nasljednik, Bogdan III jednooki (vladao 1504. - 1517.), bio prisiljen plaćati danak sultanu. Ipak sve do sredine 16. vijeka Moldavija je bila relativno samostalna, ali je morala kao vazal plaćati danak Osmanskom Carstvu.[3]
Narednih 300 godina Moldavska kneževina bila je pod vlašću Osmanskog Carstva, osim nekoliko kratkih perioda kad se uspjela otrgnuti od turske dominacije. To se prvi put desilo za vojvode Jovana Hrabrog (vladao 1572. - 1574.) koji se pobunio protiv povećanja danka, i drugi put za vlaškog kneza Mihaja Hrabrog, koji je 1600 uspio ujediniti svoju kneževinu s Moldavijom i Transilvanijom, uz pomoć Poljsko - Litavske konfederacije, pa je tako između 1601. - 1618. i Moldavija bila dio nje. Ipak su svo to vrijeme Turci bili stvarni gospodari Moldavije i imali odlučujuću glas u izboru njihovih hospodara, koje su istinabog ispočetka birali iz redova njihovih nasljednih dinastija, ali su to nakon 1711. svelo isključivo na fanariotske Grke koji su imali dovoljno novaca (i utjecaja) da kupe taj položaj.[3]
Tokom 18. vijeka, iako je i tad Moldavija i nadalje formalno bila pod osmanskim suverenitetom, porastao je utjecaj Ruskog Carstva koje se proširilo do granica Moldavije, pa je ona postala izvor sukoba između Osmanskog Carstva i Ruskog Carstva koja su prerasla u niz Rusko-turskih ratova. Nakon Rusko-turskog rata (1768–1774) Habsburška Monarhija anektirala je Bukovinu. A nakon Rusko-turskog rata (1806–1812) i potpisivanja Bukureštanskog mira - 1812. Carska Rusija anektirala je istočnu Besarabiju[3] kraj između Pruta i Dnjestra.
Moldavija se otresla nepopularnog fanariotskog režima nakon pobune 1821. Uz rusku pomoć pokrenut je niz političkih i ekonomskih reformi, pa je 1832. donešen i prvi ustav.[3] Nakon ruskog poraza u Krimskom ratu (1853. -1856.), Moldavija je reorganizirana kao nezavisna kneževina iako i nadalje formalno sa sultanom kao suverenom. Pod utjecajem probuđenog rumunjskog nacionalizma - 1859., vladajuća moldavska skupština izglasala je ujedinjenje sa Vlaškom kneževinom i njihovim knezom Alexandru Cuzom. Formalno ujedinjenje je odgođeno do 1861. kad su se te dvije dotad nezavisne kneževine stopile u Ujedinjene kneževine Moldavija i Vlaška[3], iz koje je nastala Kraljevina Rumunjska.
- ↑ Черепнин Л. В. История Молдавской ССР: С древнейших времен до Великой Октябрьской социалистической революции — Кишинёв: Картя молдовеняскэ, 1965 — С. 263
- ↑ Молдавская СССР — Гос. изд-во геогр. лит-ры, 1955 — 222 с. — С. 74
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 „Moldavia” (ruski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 11. 02. 2015.