Ljutnja
Ljutnja, srdžba, ili bijes ili gnjev (ijek.), odn. bes ili gnev (ek.), emocionalna reakcija, koja može biti izazvana objektivnim događajima, ali i iracionalna, nerazumna izazvana autosugestijom. Relativno je stabilna i trajna osobina koja usmjerava ponašanje u različitim društvenim situacijama, a očituje se u doživljaju srdžbe ili gnjeva, u nasilnom ponašanju, negativizmu prema autoritetima, namjeri da se nekoga fizički ili psihički povrijedi.
Ljutnja je emocija frustriranosti kada je osoba spriječena u postizanju cilja, onemogućena u onome što pokušava raditi ili nekim tko osobu sprječava, onemogućava ili pokazuje premalo obzira u onome što osoba pokušava postići. Ako se čini da se frustracija može ukloniti, barem u određenoj mjeri, ljutnja frustriranu osobu čini agresivnom i osvetoljubivom.
Razlikuje se ljutnja koja je nastala nekim konkretnim povodom ili agresivnost kao stil ponašanja.
| Neasertivno | Asertivno | Agresivno | |
|---|---|---|---|
| Obilježje ponašanja | Osnovna namjera je udovoljiti drugima, vlastite želje se ne izražavaju ili se izražavaju samopodcjenjivački. | Osnovna namjera je komunikacija, a želje i osjećaji se izražavaju direktno i prikladno bez okolišanja. | Osnovna namjera je dominacija ili ponižavanje drugih, a želje, osjećaji i zamisli se izražavaju na štetu drugih. |
| Vlastiti osjećaji pod utjecajem reakcije | Nezadovoljstvo sobom, uznemirenost, kasnije često ljutnja i zamjeranje drugima | Samopouzdanje, zadovoljstvo sobom | Samozadovoljnost, kasnije možda posramljenost |
| Osjećaji drugih koji prepoznaju takva ponašanja | Sažaljenje, odbojnost | Uvažavanje | Srdžba, želja za osvetom |
| Ishod | Ne postizanje cilja, a drugi razviju loše mišljenje | Dobivanje onoga što se želi uz uvažavanje drugih | Postizanje cilja, ali na tuđu štetu |
| Dugoročne posljedice | Stalno izbjegavanje neugodnih situacija, konflikata i konfrontacija | Osjećaj uvažavanja, povećano samopoštovanje | Mogućnost izazivanja ljutnje kod napadnute osobe i moguća osveta |
