Zun-Nun Egipatski
Dhul-Nun od Egipta (Dhul-Nun al-Misri), takođe Zun-Nun Egipatski (Zun-Nun Misri) (arapski: ذو النون المصري; Akhmim, Gubernija Sohag 796 - 859) bio je egipatski sufi svetac, koji se smatrao svecem-zaštitnikom ljekara u ranom islamskom Egiptu i kome se pripisuje uvođenje koncepta gnoze u islam.
Puno ime mu je Dhul-Nun Abu Faid Thawban ibn Ibrahim أبوالفيض ثوبان بن إبراهيم.
Dhul-Nun, doslovno "Od Nuna", je ime koje također nosi prorok Jona u islamskom folkloru, s obzirom da "nun" u drevnom arapskom znači "velika riba"/"kit", kao i u aramejskom gdje je značio "riba" (V. također Nun (Biblija) i Nun (slovo)).
Nadimak al-Misri znači 'Egipćanin'.
Dhul-Nun al-Misri se smatra jednim od najvažnijih svetaca ranog sufizma te se spominje u sufističkim kronikama autora kao što su Junayd Baghdadi (u. 910) i Bayazid Bastami (d. 874). Učio je pod raznim učiteljima i putovao po Arabiji i Siriji.Muslimanski učenjak Sahl al-Tustari je bio među Dhul-Nun al-Misrijevim učenicima.[1] Godine 829. je uhapšen pod optužbom za herezu i doveden u bagdadski zatvor, ali je nakon ispitivanja po kalifovom naređenju vraćen u Kairo, gdje je umro 859; nadgrobni spomenik mu je sačuvan.[2]
O njemu su se sačuvale legende koje ga opisuju kao alkemičara i taumaturga, koji je uspio razotkriti tajnu egipatskih hijeroglifa. Navodi se i kao autor izreka i pjesma, koje naglašavaju gnozu (marifah) više nego strah (makhafah) ili ljubav (mahabbah), dvije druge važne grane duhovnog uzdizanja u sufizmu. Nijedan njegov pisani tekst nije sačuvan, ali su pjesme, izreke i aforizmi sačuvani kroz usmenu predaju.[3]
Nastojeći doseći „jedinstvo s Bogom”, Zun-Nun Misri svagda je i u svemu osjećao sudioništvo i dokaz o božijoj jednosti:
Bože, nikada uhom svojim slušao nisam krik divljih životinja ni šuštanje stabala, ni žuborenje vode, ni ptičji pjev, ni pištanje vjetra, ni stropoštavanje grmljavi- ne, a da u tome nisam opazio svjedočanstvo tvoje jednosti.[4]
- Meyerovitch, Eva de Vitry (1988), Antologija sufijskih tekstova, Zagreb, Naprijed.
