[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

VK Jug

Izvor: Wikipedija
Datum izmjene: 27. juna 2019. u 22:44; autor/autorica: Orijentolog (razgovor | doprinosi)
(razlika) ← Starija verzija | Aktualna verzija (razlika) | Novija verzija → (razlika)
VK Jug
Osnovan 1923.
Bazen Bazen u Gružu
(kapacitet: 2.500)
Liga Prva liga Hrvatske
Jadranska liga
Trener Hrvatska Vjekoslav Kobešćak
Zvaničan sajt Zvaničan sajt

Vaterpolo klub Jug je vaterpolo klub iz Dubrovnika u Hrvatskoj. Klub je osnovan 1923. godine. Prema broju osvojenih trofeja je najtrofejniji klub u Hrvatskoj.

Utakmice igra na bazenu u Gružu koji može da primi 2.500 gledalaca i ima pokretni krov.

Povijest kluba

[uredi | uredi kod]

Povijest kluba počinje osnivanjem vaterpolo sekcije u sportskom društvu Jug 1923. godine. Velike zasluge za to ima Rudi Reš znani tadašnji plivač i vaterpolista sa Sušaka, uz pomoć Pere Kolića i Tončija Nardelija. U to vrijeme na kupalištu Danče su organizirana nadmetanja u plivanju i igranju loptom, koja su dubrovačke mladiće zainteresirala za plivanje i vaterpolo. Kako se u moru, na kupalištu zimi nije moglo igrati, na pravi početak trebalo se još malo pričekati.

Jug se rodio, trenirao i rastao na Dančama, uvali ispod gradskog parka Gradac, ali je svoja sportska dostignuća, snagu i vrijednost od osnivanja pa do 1961. godine kada je otvoren bazen u Gružu, pokazivao i dokazivao u Portu (Gradskoj luci).

Prva vaterpolo utakmica je odigrana 28. lipnja 1924. godine, na porporeli, gdje su se sastale ekipe Juga i Penatura. Rezultat je bio 3:0 za Jug, za koji su nastupili. Drobnić, Merlo, Zakarija, Reš, Lošilo, Depolo i Brajida, koji je dao sva tri gola. Već sljedeće, 1925. godine, u svom prvom učešću na državnom prvenstvu igranom u Splitu, Jug osvaja prvu titulu državnog prvaka. Gruška riva bila je mala da primi sve Dubrovčane koji su došli proslaviti prvu titulu prvaka u istoriji dubrovačkog sporta.

Titula prvaka države Jug je osvojena u sastavu: Dinko Fabris, Ante Zakarija, Marko Dabrović, Rudi Reš, Ivica Dabrović, Zdenko Šapro, Mirko Brajda. Od tada do danas, iako u znatno lošijim uvjetima od svojih konkurenata, oslanjajući se prije svega na igrače ponikle u vlastitoj sredini, Jug je nizao uspjehe. Pune 33 godine, od 1924. godine, Jug nije izgubio na svom terenu. Ukupno je 25 puta proslavio titulu državnog prvaka, od toga 13 puta uzastopno u razdoblju od 1925. do 1937. godine.

Osim klupskih titula jugovi igrači su osvajali i međunarodne trofeje. Prvu olimpijsku srebrenu medalju osvojili su kao članovi reprezentacije Jugoslavije, Lovro Štakula i Vladimir Ivković Salko igrajući u prvom sastavu državne reprezentacije na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. Igrači Hrvoje Kačić i Matko Goszl su na Europskom prvenstvu u Beču 1950. godine osvajaju brončanu medalju. Na Olimpijskim igramau Melburnu 1956. godine Hrvoje Kačić i Vlado Ivković osvajaju srebro, a na Evropkom prvenstvu u Budimpešti 1958 Pero Katušić i Hrvoje Kačić srebrne medalje. Hrvoje Kačić je izabran u najbolji tim tog prvenstva.

Iz mora se prijelazi u slatku vodu 1961. otvaranjem novoizgrađenog bazena u Gružu 4. lipnja 1961. godine. Tom prilikom održan je međunarodni turnir na kojem je pobjeda pripala Jugu.

Godine 1962. Frane Nonković i Davor Poković sa reprezentacijom osvajaju srebro na Europskom prvenstvu u Leipcigu. Luka Vezilić jedan je od najboljih vratar Juga na Europskom prvenstvu 1977 u Jenčepingu osvaja srebro, a 1978. u Berlinu na Svjetskom prvenstvu osvaja bronzu, i biva proglašen najboljim vratarem svijeta.

U reprezentaciju koja će 1980. godine nastupiti na Olimpijskim igrama u Moskvi izbornik Tripun Ćirković pozvao je Luka Vezilića i Boška Lozicu, a trener reprezentacije je Milivoj Petković. Reprezentacija osvaja srebrnu medalju.

Prvi uspjeh u nacionalnom kupu 1981 ostvario je Jug, pobijedivši u dvije završne utakmice beogradski Partizan.

Na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine Goran Sukno, Veselin Đuho i Božo Vuletić, tri jugova reprezentativca postižu najveći uspjeh u istoriji dubrovačkog sporta na najvećoj svjetskoj sportskoj priredbi osvojivši sa državnom reprezentacijom titulu olimpijskog pobjednika. Goran Sukno i Veselin Đuho igrajući u sastavu reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1986. godine u Španjolskoj osvajaju i titulu svjetskih prvaka. Nakon pobjede u dramatičnom finalu kakvo se ne pamti na velikim međunarodnim nadmetanjima nad reprezentacijom Italije pobjednički pehar je primio Goran Sukno, kapiten reprezentacije. Kao kapien reprezentacije Veselin Đuho, 1988. godine na Olimpijskim igrama u Seulu brani titulu olimpijskog pobjednika i osvaja zlato. To je bilo nadmetanje poslije kojeg se Đuho se oprostio od reprezentacije.

Treća odlučujuća utakmica polufinala doigravanja za prvaka sa Jadranom iz Splita 1991. godine je bila posljednja utakmica koja je odigrana pod zastavom bivše države. Nedugo poslije te utakmice Hrvatski sportski savez donosi odluku da hrvatski sportašu više ne učestvuju u saveznim ligama i jugoslavenskoj reprezentaciji.

Uspjesi kluba

[uredi | uredi kod]

Međunarodni

[uredi | uredi kod]
1980/81., 2000/01., 2005/06., 2015/16.
2006.
2000.

Nacionalni

[uredi | uredi kod]
1925., 1926., 1927., 1928., 1929., 1930., 1931., 1932., 1933., 1934., 1935., 1936., 1937., 1940., 1949., 1950., 1951., 1980., 1981., 1981/82., 1982/83., 1984/85.
1999/2000., 2000/01., 2003/04., 2004/05., 2005/06., 2006/07., 2008/09., 2009/10., 2010/11., 2011/12., 2012/13., 2015/16., 2016/17.
1981., 1983.
1994., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006., 2007., 2008., 2009., 2015., 2016., 2017.
2009., 2016., 2017.

Godina 2006. je povijesna godina "Jugovih" uspjeha: osvojena su sva četiri moguća trofeja, u domaćim i međunarodnim nadmetanjima, Prvenstvo 2005/06., Kup 2006., Euroliga 2005/06. i Europski Superkup 2006.

Sastav - sezona 2010./11.

[uredi | uredi kod]

Frano Vićan, Tihomil Vranješ, Nikola Sutić, Sandro Sukno, Maro Joković, Lukáš Seman, Pavo Marković, Andro Bušlje, Ivan Sukno, Nikša Dobud (kapetan), Nikša Drobac, Paulo Obradović, Mirko Nižić, Josip Šutalo, Marko Ivanković, Marko Macan, Nino Blažević, Ivo Begović, Toni Popadić Batina, Osrat Lale, Marino Fatović, Pavo Zonić.
glavni trener: Elvis Fatović, pomoćni treneri: Maro Balić, Miho Bobić

Znani igrači i treneri

[uredi | uredi kod]

Igrači

[uredi | uredi kod]

Treneri

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]