Oružane snage Republike Hrvatske

Strateškim dokumentima obrane Oružanim snagama Republike Hrvatske povjerene su četiri temeljne misije:^[12][13]

• zaštita suvereniteta i teritorijalne cijelovitosti Republike Hrvatske, obrana Republike Hrvatske i saveznika: uključuje zaštitu zračnog prostora RH, zaštitu akvatorija pod nadležnošću RH, obavještajne djelatnosti, protokolarne zadaće, potporu zemlje domaćina savezničkim snagama, traganje i spašavanje, odvraćanje potencijalnog agresora te obrana RH uključujući pozivanje na članak V. Sjevernoatlantskog ugovora, obranu članica NATO saveza;
• sudjelovanje u operacijama odgovora na krize u inozemstvu: odnosi se na mirovne operacije, osim humanitarnih operacija; obuhvaća operacije potpore miru, održavanja mira, nametanja mira i druge;
• sudjelovanje u mjerama izgradnje sigurnosti i povjerenja: obrambena diplomacija, regionalne inicijative, nadzor naoružanja te izgradnja mjera povjerenja i sigurnosti;
• pomoć civilnim institucijama u zemlji: pomoć civilnim vlastima, pomoć namjenskim službama u zaštiti i spašavanju ljudi i dobara, pomoć civilnim institucijama u borbi protiv terorizma, krijumčarenja te proliferacije oružja za masovno uništenje, pomoć civilnim institucijama izvršenjem ostalih nevojnih zadaća.

U drugoj polovici 1990. javljaju se zameci vojnih jedinica: Dobrovoljačke omladinske jedinice (DOJ), a zatim i Narodna zaštita (u ljeto 1991. godine 90.000 ljudi, uglavnom nenaoružanih). U kasno proljeće 1991. godine stvaraju se prve vojne postrojbe Zbora narodne garde, ustrojen 20. travnja 1991. Odlukom Predsjednika Republike i koji je zbog zakonskih i političkih razloga formalno bio u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova. Osim struktura i postrojbi koje su bile stvorene državnom politikom, postojale su i stranačke vojske odnosno njihovi zameci. Hrvatska stranka prava organizirala je svoje oružane odrede, Hrvatske obrambene snage (HOS), koje su bile privatno naoružane, razmjerno dobro obučene i uvježbane na taktičkoj razini te raspoređene na kritična mjesta na bojištima. Stranka demokratskih promjena (reformirani komunisti, SDP) je u Istri, Primorju i Dalmaciji naoružavala svoje aktiviste, jednako kao i vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u drugim dijelovima Hrvatske. Postojale su i dobrovoljačke postrojbe pod kontrolom lokalnih moćnika. Ponegdje je ipak reaktiviran sustav TO (npr. u Zagrebu), što je dalo bolje rezultate.

Sustav vođenja i zapovijedanja je u početku bio kritično zbrkan, a nadležnosti neodređene i nejasne. ZNG je tako pod dvojnom nadležnosti, MUP-a i Ministarstva obrane. Veliki dio poslova zapovijedanja na terenu bio je prenesen na lokalne krizne štabove sastavljene i vođene od političkih dužnosnika koji nisu nužno imali vojnička znanja šira od onih koja su stekli za služenja novačkog roka u JNA. Na terenu se često nalazilo po nekoliko različitih postrojbi, koje, ako i jesu nominalno bile u istoj organizaciji, često nisu imale zajedničko više zapovjedništvo.

Osnovne zadaće ZNG-a (kasnije HV) bile su sprečavanje prodora JNA i drugih snaga na najvažnijim smjerovima, obrana gradova i kritičnih područja te osvajanje vojarni JNA u dubini vlastitog rasporeda. Ove se zadaće počinju cjelovitije i sustavnije ispunjavati tek nakon što se u rujnu, temeljem novog Zakona o obrani, oružane snage organiziraju u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV) i kad se 21. rujna 1991. godine uspostavlja Glavni stožer, s načelnikom generalom Antonom Tusom. Tada počinje i sustavnija mobilizacija pričuvnih vojnika i organizacija postrojbi, zapovjedništava i ustanova, te planska uporaba snaga.

Dana 1. listopada 1991. godine formirana su krupna vojnoteritorijalna i borbena zapovjedništva (Operativne zone) sa sjedištima u Osijeku, Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci i Splitu. Podređene su im bile operativne grupe koje su zapovijedale pojedinim smjerovima i područjima. Temeljne i ujedno najviše taktičke postrojbe bile su pješačke brigade (profesionalne i pričuvne), a formirane su i brigade i bojne drugih rodova. Do kraja godine bile formirane i razvijene 63 brigade.

  Podrobniji članak o temi: Domovinski rat

 

Tijekom Domovinskog rata oružane snage postupno su rasle prema brojci od oko 300 000 pripadnika. Većina postrojbi bila je popunjavana iz pričuvnog sastava tj. od kadra koji je temeljna vojna znanja stekao na obveznoj vojnoj službi u JNA. Zahvaljujući rastućem vojnom iskustvu, kvaliteta tih postrojbi je rastala, a i organizacija se čitavoga sustava s vremenom poboljšavala.

Nastavljena je obuka novih naraštaja 18-godišnjih mladića koji su služili vojni rok u HV-u, pri čemu se postrojbe vojske na odsluženju vojnog roka u načelu nije koristilo za borbene zadaće (mladići bi uglavnom dobivali pozive za borbene postrojbe ubrzo nakon odsluženja obveznog vojnog roka).

Kako je rat odmicao, putem tajnih operacija (legalna nabava vojne opreme za ratom zahvaćeno područje bivše Jugoslavije bila je onemogućavana), kupuju se znatne količine vojnih viškova nastalih nakon raspada Varšavskog ugovora; osobito su nabave borbenih letjelica sovjetskog podrijetla bile značajne za formiranje Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.^[14] Također, i domaća industrija osposobila se za znatnu samostalnu proizvodnju oružja i vojne opreme.^[15]

Udarnu snagu Kopnene vojske činile su gardijske postrojbe oslonjene na profesionalni kadar; važan doprinos sposobnosti oružane sile davala je i Specijalna policija RH.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uključilo je u svoj sastav dvadesetak aviona Mig 21 bis i nekoliko borbenih helikoptera Mil Mi-24 te više transportnih helikoptera.

Hrvatska ratna mornarica nastala je u velikoj mjeri zahvaljujući uspješnoj akciji zarobljavanja oko jedne četvrtine plovila Jugoslavenske ratne mornarice u Šibeniku 1991.; plijen je uspješno obranjen u teškim borbama.^[16] Zarobljene su i protubrodske rakete RBS-15: taj sustav proizveden u Švedskoj Jugoslavenska ratna mornarica još nije uspjela uvesti u funkciju, a HRM je u tome uspjela nakon što su hrvatski stručnjaci neovisno razvili sustav za upravljanje vatrom "Fobos"; naime, švedski proizvođač nije smio izvršiti isporuku tog ključnog dijela oružanog sustava. Uvođenjem suvremenih raketa dometa preko 70 km u operativnu upotrebu, HRM je u velikoj mjeri onemogućila ozbiljnije djelovanje neprijateljske mornarice.

Nakon završetka vojnih operacija Oluja, Maestral i Južni potez američka obavještajna služba CIA je u službenom izvještaju „Balkanska bojišta” (eng. Balkan Battlegrounds) dala svoju ocjenu Hrvatske vojske:

„Hrvatska vojska se još jednom dokazala kao najbolja vojna organizacija na Balkanu. Snage HV-a su: odlično planiranje na razini stožera, djelovanje profesionalnih udarnih brigada te sposobnost davanja potpore elitnim pješačkim postrojbama jakom topničkom vatrom i zračnom podrškom. HV je razvio istinsko združeno djelovanje u kojem su odabrane pješačke postrojbe poduprte oklopom i topništvom mogle probiti jaku obranu te brzo iskoristiti svoj proboj do konačnog cilja. Te osobine su učinile da je HV gotovo nemoguće zaustaviti.”^[17]

Prilikom posjeta ministra obrane Damira Krstičevića Pentagonu 2017. američki ministar obrane James Mattis izjavio je povodom obilježavanja obljetnice Operacije Oluja:

„Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije”, rekao je Mattis Krstičeviću koji je tijekom Oluje bio zapovjednik 4. gardijske brigade.^[18]

Pukovnik Andrew Leslie, zapovjednik UNCRO-a u Kninu za vrijeme Oluje procjenjuje da je „Operacija Oluja operacija kao iz vojnog priručnika koja bi dobila ocjenu A+ prema NATO standardima”.^[19]

Oružane snage Republike Hrvatske bile su u ratnom ustroju sve do 12. ožujka 1996., kad su odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana prešle na mirnodopski ustroj.^[20]

Sa stabilizacijom stanja nakon završetka rata slijedilo je nekoliko važnih valova reformi. Postajao je sve vidljiviji trend drugih tranzicijskih zemalja, ali i NATO članica, staviti naglasak u razvoju oružanih snaga na mobilnost, na višefunkcionalnost i fleksibilnost u uporabi oružanih snaga, a ne na masovnost sastava i tešku tehniku. Ekonomska prezahtjevnost i koncepcijska neprikladnost, tj. neprimjenjivost stare hladnoratovske koncepcije postala je očita. Nove sigurnosne prijetnje i nova međunarodna konstelacija tražile su dublje promjene u načinu koncipiranja oružanih snaga.^[21] Proces reforme obrambenog sustava započeo je 2002. godine. Cilj reforme i reorganizacije je uspostavljanje moderne strukture obrambenog sustava koja će moći odgovoriti izazovima novoga doba uzimajući u obzir članstvo Republike Hrvatske u NATO-u i sigurnosne aranžmane u okviru Europske unije.^[22] Glavne smjernice za reformu postavljene su strateškim dokumentima koje je Republike Hrvatska usvojila: Strategijom nacionalne sigurnosti RH, Strategijom obrane RH, Vojnom strategijom RH. Tijekom 2003. godine u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru počelo se raditi na Strategijskom pregledu obrane (SPO), koji je donesen 2005. godine.^[21] Usvajanjem Dugoročnog plana razvoja OS RH 2006. – 2015. (DPR) u Hrvatskom saboru 7. srpnja 2006. postavljeni su jasni sadržajni i vremenski okviri daljnje reforme, razvoja i modernizacije OS RH u narednih deset godina.^[22]

Bit promjena sastoji se u postupnom prijelazu s hrvatskih individualnih (nacionalnih) na kolektivne mehanizme obrane i sigurnosti, a to također podrazumijeva:

• tranziciju na profesionalizaciju OSRH, što znači popunu vojnicima dragovoljnim putem, a ne putem ročne obveze (podrazumijeva i bitne promjene u načinu popune pričuve, jer se sustav dragovoljne/ugovorne pričuve više neće moći popunjavati ročnim vojnicima nakon završene ročne službe);
• prelazak na kolektivni sustav obrane znači manji djelatni i pričuvni sastav, ali bolje uvježban, opremljen, kompatibilan i interoperabilan sa saveznicima;
• mogućnost da se manje nacije članice Saveza, kakva će biti i Hrvatska, mogu dijelom "specijalizirati" kako bi svojim ograničenim kapacitetima mogle na specifičan način pridonijeti zajedničkim operacijama (npr. vojna policija, sanitetske ekipe, NBK postrojbe i sl.);
• još veće ukupno angažiranje postrojbi i pripadnika OSRH u kolektivnim aktivnostima, međunarodnim misijama, preventivnim sigurnosnim djelatnostima i sl.^[21]

2007. godine donesena je Odluka o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka,^[23] što je predstavljalo bitan korak ka profesionalizaciji OSRH koja podrazumijeva ukidanje obveznog i uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka. Prvi naraštaj dragovoljnih ročnika započeo je služenje u studenom 2008. godine.^[24]

U kasnijim godinama je ustrojen sustav Dragovoljnog vojnog osposobljavanja u trajanju od 8 tjedana, u koje se mogu uključiti vojni obveznici mlađi od 30 godina; nakon uspješnog završetka tog progama - tijekom kojega dragovoljni ročnici dobivaju plaću u visini od 900 eura neto - mogu vojni obveznici aplicirati za prijam u djelatnu vojnu službu.^[25] 2024. god. su sačinjeni planovi radi uvođenja obveznog služenja vojnog roka s istim trajanjem kao postojeće dragovoljno vojno osposobljavanje, u koji se planira uključiti samo dio novih generacija vojnih obveznika - njih 4.000 godišnje.^[26] MORH dodjeljuje stipendije učenicima srednjih škola zainteresiranima za vojna i vojnotehnička zanimanja; tako je za 2024. god. osigurano 500 stipendija, gdje se učenicima 1. i 2. razreda dodjeljuje 100 eura mjesečno, učenicima 3. razreda srednje škole 120 eura, a učenicima 4. razreda po 150 eura mjesečno.^[27] Dodjeljuju se i stipendije studentima visokoškolskih ustanova, one u 2024. god. iznose 300,00 eura za 1. godinu studija, za 2. godinu 400,00 eura, za 3. godinu 500,00 eura, za 4. godinu 600,00 eura i za 5. godinu studija 700,00 eura .^[28] Pri Sveučilištu u Zagrebu su za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske ustrojena 2 sveučilišna prijediplomska studija - vojnog inženjerstva (VI) i vojnog vođenja i upravljanja (VViU) - oba u tranjanju od 8 semestara; te 2 sveučilišna diplomska studija u trajanju od 2 semestra - Diplomski studijski program vojnog inženjerstva (VI) i Diplomski studijski program vojnog vođenja i upravljanja (VViU).^[29] Nakon što su ti studiji u Zagrebu pokrenuti 2018. godine, od 2018. djeluje i integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij Vojno pomorstvo kojeg je nositelj Sveučilište u Splitu.^[30]

 

Sadašnja organizacijska struktura Oružanih snaga od 2008. godine temelji se na Dugoročnom planu razvoja OS RH^[13] i obuhvaća Glavni stožer s pristožernim postrojbama, granska zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske, Hrvatske ratne mornarice i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, Zapovjedništvo za potporu te Hrvatsko vojno učilište. Dotadašnji ustroj OS RH bio je utemeljen prvenstveno na konceptu individualne obrane i bio je usmjeren na izgradnju i održavanje sposobnosti za obranu nacionalnog teritorija, a bio je razvijan na iskustvima Domovinskog rata. Sadašnja struktura prilagođena je novim zadaćama koje su pred Oružane snage postavljene u strateškim dokumentima obrane.^[12]

  Podrobniji članak o temi: Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske

Glavni stožer je združeno tijelo ustrojeno u okviru Ministarstva obrane. Nadležno je za razvoj, ustrojavanje, opremanje, uvježbavanje i funkcioniranje prvog strateškog postroja (stalno spremne snage) i drugog strateškog postroja (pričuva). Na čelu Glavnog stožera je načelnik Glavnog stožera koji je nadređen zapovjedništvima, postrojbama i ustanovama OS RH, a u miru odgovora vrhovnom zapovjedniku za Plan uporabe OS i vojne elemente borbene spremnosti. Načelnik Glavnog stožera odgovara ministru obrane za provedbu zapovijedi i izvješćuje ga o provedbi.

Načelnik Glavnog stožera OSRH je general bojnik Tihomir Kundid, koji je na toj dužnosti od 25. veljače 2024. godine.

Pristožerne postrojbe GS OS RH izvršavaju zadaće za potrebe cjelokupnih Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Pristožerne postrojbe su: Središnjica za obavještajno djelovanje (SOD), Središnjica za komunikacijsko-informacijske sustave (SKIS), Središnjica za upravljanje osobljem (SUO), Pukovnija vojne policije (PVP), Počasno-zaštitna bojna, Dom Glavnog stožera Oružanih snaga (DGSOS).

  Podrobniji članak o temi: Hrvatska kopnena vojska

 

Hrvatska kopnena vojska najznačajnija je i brojčano najveća sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske, čija je uloga i namjena promicanje i zaštita vitalnih nacionalnih interesa Republike Hrvatske, obrana suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti države. Temeljna zadaća je spriječiti prodor agresora u dubinu teritorija, sačuvati vitalne strategijske objekte, osigurati mobilizaciju ratnog sastava i pobijediti agresora. Zapovjedništvo HKoV-a smješteno je u Karlovcu.

Glavne postrojbe HKOV su Gardijska mehanizirana brigada i Gardijska oklopno-mehanizirana brigada. Riječ je o relativno krupnim postrojbama značajne vatrene moći ustrojenima prema NATO standardima; kontinuirano se radi na unaprjeđivanju njihovih sposobnosti sukladno promjenama u vojnoj tehnologiji i dogovorima unutar NATO saveza.^[31]

  Podrobniji članak o temi: Hrvatsko ratno zrakoplovstvo

 

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske čija osnovna zadaća je osiguranje suverenosti zračnog prostora Republike Hrvatske te pružanje zrakoplovne potpore drugim granama u provedbi njihovih zadaća u združenim operacijama. Nositelj je i organizator integriranog sustava protuzračne obrane Republike Hrvatske. Zapovjedništvo HRZ-a smješteno je u Zagrebu.

  Podrobniji članak o temi: Hrvatska ratna mornarica

 

Hrvatska ratna mornarica grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske čija je uloga i namjena štititi integritet i suverenitet Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske. Zapovjedništvo HRM smješteno je u Splitu.

Osim zadaća obrane integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske na moru, HRM je uključena u traganje i spašavanje, nadzor pomorskog prometa, sprječavanje brodova u kriminalnim i drugim nedopuštenim aktivnostima, zaštiti prirodnih bogatstava, zaštiti okoliša, pomoći brodovima u plovidbi, pružanju pomoći u gašenju velikih požara, kao i kod drugih elementarnih i tehnoloških katastrofa.

Tijekom 2008. godine u okviru HRM ustrojena je Obalna straža Republike Hrvatske. Obalna straža je inicijalno opremljena starijim ophodnim brodovima, a 2018. godine je porinut novi obalno ophodni brod "Omiš" dužine 43,25 m, opremljen 30-milimetarskim automatski upravljanim topom te 2 ručno upravljive strojnice od 12,7 mm. Naručena su 2020. godine kod brodogradilišta "Brodosplit" još 4 takva broda, čija se isporuka očekuje narednih godina.^[32]

2018. godine je u sklopu HRM osnovana satnija mornaričkog pješaštva s planiranih 158 pripadnika stalno razmještenih u vojarnu u Pločama. Satnija je zamišljena kao fleksibilna postrojba spremna za zadaće inicijalnog odgovora na ugroze na otocima, obalnom rubu i kopnu, te za potporu civilnim akcijama traganja i spašavanja na moru i kopnu i reakcije kod tehničko-tehnoloških nepogoda, požara, potresa i poplava. Obuka pripadnika ima težište na osposobljavanje za izvedbu pomorskog i helikopterskog desanta, a obuhvaća i taktičku obuku u otežanim terenskim uvjetima, obuku borbenih plivača; te dostizanje temeljnih mornarskih vještina, uključivo sposobnost upravljanja gumenim brodicama.^[33]

  Podrobniji članak o temi: Zapovjedništvo specijalnih snaga OSRH

Zapovjedništvo specijalnih snaga OSRH (kratica ZSS) je cjelina Oružanih snaga Republike Hrvatske, podređena Glavnom stožeru OSRH, čija je misija osigurati borbenu spremnost specijalnih snaga za operacije u obrani teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske te za sudjelovanje u NATO i koalicijskim vođenim operacijama.

  Podrobniji članak o temi: Zapovjedništvo za potporu

Zapovjedništvo za potporu je najznačajniji dio logističkog sustava OS RH i nositelj je provedbe logističke, sanitetske i dijela personalne potpore za OS RH.

Osim Zapovjedništva za potporu, logistički sustav OS RH sačinjavaju i ostali logistički elementi i postrojbe u granama, zapovjedništvima, postrojbama i ustanovama OS RH.

  Podrobniji članak o temi: Hrvatsko vojno učilište

Hrvatsko vojno učilište dr. Franjo Tuđman je visoka obrazovna vojna ustanova OS RH čija je primarna uloga školovanjem pripremati i osposobljavati časnike, dočasnike i državne službenike u OS RH za provedbu zadaća određenih strateškim dokumentima i misijama i zadaćama OS RH.

 

Vrhovni zapovjednik OSRH je predsjednik Republike Hrvatske.^[34] Zapovijedanje Oružanim snagama u miru, vrhovni zapovjednik ostvaruje preko ministra obrane, koji odgovara vrhovnom zapovjedniku za provedbu zapovijedi i izvješćuje ga o provedbi. U stanju neposredne ugroženosti i ratnom stanju vrhovni zapovjednik izravno izdaje zapovijedi načelniku Glavnog stožera te istodobno obavješćuje ministra obrane o izdanim zapovijedima. Načelnik Glavnog stožera u tom slučaju za provedbu zapovijedi odgovara vrhovnom zapovjedniku. Ako ministar obrane ne provodi zapovijedi vrhovnog zapovjednika, vrhovni zapovjednik može ostvarivati zapovijedanje Oružanim snagama neposredno preko načelnika Glavnog stožera.^[35]

Zapovijedanje i rukovođenje u Oružanim snagama provode časnici i dočasnici imenovani i raspoređeni na zapovjedne dužnosti u Oružanim snagama. Zapovijedanje se zasniva se na načelima jednočelništva i subordinacije. Za svoj rad, zapovijedanje i rukovođenje pripadnici Oružanih snaga odgovaraju nadređenima.^[35]

U svrhu uspostave jedinstvenog sustava zapovijedanja i nadzora nad svim dijelovima postrojbi u zemlji i inozemstvu, ustrojena je nova organizacijska cjelina pri GS OS RH: Zapovjedno operativno središte (ZOSr).^[12] U Zapovjednom operativnom središtu stvara se jedinstvena operativna slika te se omogućava vođenje svih aktivnosti i operacija postrojba OS RH u razdoblju do 96 sati, uključujući i angažiranje snaga u izvršavanju zadaća nadzora zračnog i morskog prostora RH.^[13]

Hrvatski sabor ostvaruje demokratski nadzor nad Oružanim snagama.

 

 

 

Službom u OSRH smatra se obavljanje vojnih i drugih stručnih poslova u postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga. Pripadnici OSRH su vojne osobe te državni službenici i namještenici.

Vojne osobe su:

• djelatna vojna osoba – osoba primljena u službu na temelju ugovora ili rješenja o prijmu; djelatne vojne osobe su:
  • djelatni vojnik, mornar,
  • djelatni dočasnik,
  • djelatni časnik (niži i viši časnici te generali i admirali);
• ročnik – osoba na odsluženju 2-mjesečnog dragovoljnog vojnoga roka;
• pričuvnik – osoba iz pričuvnog sastava na izvršavanju vojne obveze;
• kadet – osoba na školovanju na vojnoj školi na temelju ugovora o školovanju.

Dočasnici i časnici su osobe koje uz odgovarajuću civilnu izobrazbu imaju potreban stupanj vojnih znanja i vještina i ovlašteni su za zapovijedanje postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga.

Vojne osobe pri stupanju u Oružane snage daju svečanu prisegu.

Prema odnosima u službi vojne osobe mogu biti: nadređene i podređene, a prema činovima i dužnostima: starije i mlađe. Nadređena je ona osoba koja vodi i zapovijeda zapovjedništvom, postrojbom ili ustanovom Oružanih snaga, odnosno pojedinim njihovim dijelovima i osobama u njima. Starija je ona osoba koja ima viši čin, a ako su osobe istog čina, starija je ona osoba za čije je ustrojbeno mjesto utvrđen viši ustrojbeni čin, odnosno ako imaju jednak ustrojbeni čin, starija je ona osoba koja je prije promaknuta u osobni čin.

Pripadnicima OSRH u vojnim objektima i postrojbama Oružanih snaga zabranjena je svaka politička djelatnost kao i sudjelovanje na političkim skupovima i demonstracijama te javno istupanje u svezi sa stanjem i odnosima u Oružanim snagama bez ovlasti ministra obrane ili osobe koju on ovlasti. Djelatnim vojnim osobama, nije dopušteno članstvo u političkim strankama niti kandidiranje u predstavnička tijela. Također, nije dopušteno sindikalno organiziranje.

Pripadnici OSRH odgovaraju za kaznena djela po odredbama Kaznenog zakona i drugih zakona. Kaznena odgovornost ne isključuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet kaznenog postupka predstavlja i kršenje vojne stege. Stegovni postupak vodi se bez obzira na tijek kaznenog postupka.

Vojna je stega točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama. O stegovnim prijestupima pripadnika Oružanih snaga, osim o stegovnim prijestupima ročnika, kadeta i pričuvnih vojnika odlučuju vojnostegovni sudovi (prvostupanjski i Viši vojnostegovni sud). Također postoje i vojnostegovna tužiteljstva.

Jedna od najznačajnijih koraka na putu prema potpunoj profesionalizaciji OS RH je donošenje odluke o nepozivanju novaka na obvezno služenje vojnog roka. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obrani u srpnju 2007. regulirano je da Hrvatski sabor može donijeti odluku o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka. Vlada može, uz prethodnu suglasnost vrhovnog zapovjednika, predložiti Hrvatskom saboru donošenje odluke o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka. Isto tako, nakon donošenja odluke o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka novaci koji to žele mogu do kraja kalendarske godine u kojoj navršavaju 30 godina života biti upućeni na dragovoljno služenje vojnog roka u skladu s propisom o dragovoljnom služenju vojnog roka. Dragovoljno služiti vojni rok mogu i žene koje u tom slučaju podliježu novačkoj obvezi. Predviđeno je, da se u slučaju stanja neposredne ugroženosti ili ratnog stanja odluka o nepozivanju novaka na služenje vojnog roka se ne primjenjuje.^[22]

Sustav obuke u Oružanim snagama Republike Hrvatske uključuje obuku dobrovoljaca-ročnika, obuku pričuvnika i obuku djelatnih vojnih osoba. Osobitu važnost ima institucionalna izobrazba i obuka u učilištima i školama Oružanih snaga, uključujući i izobrazbu zapovjednika i stožera na suvremenim simulacijskim sustavima kojima se mogu postaviti uvjeti složene i realne obuke. Pri obuci se primjenjuju standardi zemalja članica NATO-a. Osposobljavanje i provedba izobrazbe temelji se i na vlastitim znanjima i na iskustvima iz Domovinskog rata.^[22]

Za HKoV-u su pribavljena oklopna vozila za transport pješaštva Patria AMV. Nabava je ugovorena 2007. godine.^[36] 2019. godine je HKoV raspolagala sa 126 takvih oklopnih vozila, te je pokrenut program dodatnog opremanja dijela tih oklopnih sredstava protuoklopnim raketama "Spike" izraelskog proizvodžača "Rafael", u sklopu vatrene stanice izraelskog "Elbita" opremljene također i 30-mm topom.^[37] 2020. godine započet je projekt opremanja dijela "Patria" američkim 40×53 mm bacačem granata MK 19; te su u vojne postrojbe uvedena prva oklopna vozila opremljena tim vatrenim sustavima.^[38] Od "Patria" u sastavu postrojbi HKoV, 2021. njih 8 je bilo opremljeno daljinski upravljanim oružnim stanicama UT30MK2CRO s topom 30 mm i protuoklopnim vođenim raketnim sustavom SPIKE. Od ostalih 118 vozila 114 ih je opremljeno daljinski upravljanom oružnom stanicom 12,7 mm, dva vozila su sanitetske, a dva logističke izvedbe.^[39]

Tijekom 2008. godine Hrvatska je u sklopu offset programa vezanog uz kupnju oklopnih vozila "Patrija" od Finske ratne mornarice kupila dvije rabljene raketne topovnjače RTOP-41 Vukovar i RTOP-42 Dubrovnik.

Nakon ulaska Hrvatske u NATO pakt 2010. godine, Hrvatska je dobila znatne donacije u vojnoj opremi i naoružanju; do 2016. godine - prema procjenama stvarne vrijednosti - vrijednosti od cca 500 milijuna američkih dolara. Ujedno je oko 1.000 pripadnika OSRH provelo kraća ili duža vojna osposobljavanja u Sjedinjenim Američkim Državama. U tih prvih nekoliko godina Oružane snage RH su primile u okviru američke vojne pomoći 214 oklopnih vozila MRAP raznih vrsta, 20 novih vozila HMMWV, 16 helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, a u 2016. su Hrvatskoj ratnoj mornarici isporučena dva podvodna autonomna vozila Remus 100.^[40]

Pored borbenih vozila "Patria", flotu oklopnih borbenih vozila u HKoV ulazi 162 oklopnih vozila Oshkosh MRAP-ATV (borbeno terensko vozilo mase 12,5 tona s posadom od 5 ljudi), 30 oklopnih vozila Oshkosh MRAP-ATV MaxxPro (nešto unaprijeđena verzija MRAP-ATV) i 20 oklopnih ambulantnih vozila RG33 HAGA (vozila koje proizvodi južnoafrička podružnica britanske tvrtke BAE Systems) koje su u sastav HKoV temeljem donacije SAD počele pristizati 2014. godine.^[41]

Od 2013. godine je pokrenut program tzv. revizije tenkova M-84 u tvornici "Đuro Đaković" u Slavonskom Brodu. Uz trošak od 2,5 milijuna HRK po tenku, do kraja 2017. godine obnovljeno je 30 tih tenkova.^[40] Revizija tenkova, koja obuhvaća potpuno rastavljanje svih sklopova tenka i zamjenu istrošenih dijelova, ali ne i bitnu modernizaciju,^[42] u narednim godinama nastavljena je, te je primjerice u 2019. godini provedena revizija 8 tenkova,^[43][40] a u 2020. je obnovljeno njih 6.^[44][40] 2024. godine je dogovorena postupna zamjena tenkova M-84 - koje se namjerava isporučiti Ukrajini - novim tenkovima Lepoard 2A8; za početak je dogovorena narudžba do 50 tih novih tenkova.^[45]

2017. godine počela je isporuka samohodnih haubica PzH2000 proizvedenih u njemačkom "Rheinmetalu"; ugovorena je nabava 16 takvih sustava s dometom od 40 km, a uz specijalno streljivo i preko 60 km.^[46] U 2021. godini dovršena je integracija u HKoV ukupno 12 operativnih samohodnih haubica 155 mm PzH2000. Koristi se također jedna haubica za obuku vozača, 2 taktička operativna centra, tri središta za upravljanje paljbom i devet vozila s opremom za prednje topničke motritelje istog sustava.^[39] 2024. god. je za topništvo OSRH ugovorena nabava 8 dalekometnih višecjevnih bacača raketa tipa "Himars" iz Sjedinjenih Američkih Država.^[47]

2020. godine je otpočela nabava 76 rabljenih američkih borbenih vozila "Bradley" M2A2 opremljenih lakim topovima i protuoklopnim raketama. Planira se nakon uvođenja "Bradleya" u korištenje nastaviti s njihovim opremanjem najmodernijom američkom opremom, uz ukupnu cijenu nabave od oko 750 milijuna dolara.^[48] Početkom 2022. godine je dogovorena donaciju 89 borbenih vozila pješaštva Bradley M2A2 ODS, uz obvezu R Hrvatske da iznosom od 145.236.971 američkih dolara financira obnovu 62 vozila u potpuno operativno stanje, osposobljavanje daljnjih 5 vozila za obuku, te formiranje zaliha pričuvnih dijelova (značajnim dijelom, iz isporučenih vozila koje neće biti korištena u postrojbama) i strjeljiva. Planira se isporuka vozila za uporabu u Hrvatskoj vojsci kroz trogodišnje razdoblje 2024.-2026. god.^[49] Prva 22 vozila su na planiranu obnovu u Slavonskobrodskom "Đuri Đakoviću" stigla u prosincu 2023. god.^[50]

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo duže vremensko razdoblje planira nabavu novih borbenih zrakoplova, koji bi zamijenili zastarjele avione Mig 21. U svibnju 2021. godine objavljena je odluka Vlade Republike Hrvatske kojom za novi višenamjenski borbeni avion Hrvatskog Ratnog Zrakoplovstva odabire francuska ponuda i borbeni avion Dassault Rafale F3-R; 10 jednosjeda i 2 dvosjeda bit će isporučeno HRZ-u tijekom 2024. i 2025. godine, uz cijenu od 999 milijuna eura.^[51][52][53] Tijekom 2023. godine piloti hrvatskog ratnog zrakoplovstva te tehničko osoblje, oko 90 osoba, su krenuli na obuku u Francusku kako bi se osigurala sigurna integracija nove tehnologije u Oružane snage RH.^[54] U svibnju 2023. godine je objavljeno da su prvi hrvatski piloti obavili samostalne letove na novim zrakoplovima u Francuskoj;^[55] početkom kolovoza iste godine objavljena je vijest da su zrakoplovi koji dolaze u RH dobili insignije (obilježja) Hrvatskog ratnog zrakoplovstva,^[56] a prvih 6 zrakoplova doletjelo je u Hrvatsku krajem travnja 2024.^[57]

Krajem 2024. god. je dogovorena kupnja oko 20 bespilotnih letjelica Bayraktar TB2 iz Turske, koji će biti prilagođeni da (između ostaloga) mogu izbacivati manje bespilotne letjelice proizvedene u Hrvatskoj.^[58] Isporuka "Bayraktara" se očekuje do rujna 2025. godine.^[59]

Ratno zrakoplovstvo je u svoj sastav 2017. god. prihvatilo lake borbene helikoptere "Kiowa Warrior"; 16 takvih helikoptera uključen je u Eskadrilu helikoptera (EH) 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO stacionirane u Zemuniku kod Zadra.^[60] Ti su zrakoplovi od 2020. godine opremljeni protuoklopnim raketama "Hellfire".^[61]

2022. godine je bila ugovorena isporuka 4 transportna helikoptera "Black Hawk",^[62] do 2026. se planira u HRZ uključiti još 8 takvih helikoptera, čime bi se američkih letjelicama u cijelosti zamijenilo 14 helikoptera Mi171S ruskog podrijetla kojima se HRZ trenutačno koristi.^[63]

 

Republika Hrvatska trenutačno sudjeluje u 14 mirovnih misija UN-a, od čega u 12 sudjeluju pripadnici Oružanih snaga RH s ukupno 134 pripadnika.

Svoje prvo sudjelovanje u mirovnoj misiji UN-a Republika Hrvatska je započela 1999. godine upućivanjem 10 pripadnika Oružanih snaga RH u mirovnu misiju u Sijera Leone (UNAMSIL) u svojstvu mirovnih promatrača. Osim u mirovnim misijima UN-a, u veljači 2003. sudjelovanjem voda Vojne policije u NATO-voj misiji ISAF u Afganistanu, Hrvatska je započela svoj angažman i u NATO-vim misijama. Trenutno se u misiji ISAF nalazi 273 pripadnika OSRH. Od listopada 2008. po prvi put je u mirovnu misiju EU-a (EUFOR) u Čad i Srednjoafričku Republiku na 6 mjeseci upućen izvidnički tim (15 pripadnika).^[64]

Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske sudjeluju u operaciji UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) od srpnja 2007. godine na dužnostima stožernih časnika, a od 2013. na dužnosti časnika za vezu. U svibnju 2019. se iz operacije vratio 2. HRVCON koji je brojao 52 pripadnika Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske. Zapovjednik kontingenta bio je bojnik Siniša Šlibar.

Rezolucijom Vijeća sigurnosti 690 od 29. travnja 1991. godine uspostavljena je misija potpore miru MINURSO s ciljem organizacije i osiguranja uvjeta za slobodan i nepristran referendum u Zapadnoj Sahari te objavu njegovih rezultata. Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske sudjeluju u operaciji MINURSO od prosinca 2002. godine na dužnostima vojnih promatrača. Trenutačno se u operaciji nalazi 13 pripadnika OSRH koji obnašaju dužnosti vojnih promatrača.

Hrvatski vojnici sudjeluju od srpnja 2009. godine u Operaciji KFOR na Kosovu. 2009. godine kada je upućen prvi HRVCON-a s 20 pripadnika i dva transportna helikoptera Mi-171Sh. Temeljna zadaća HRVCON-a je prijevoz snaga KFOR-a, tereta i VIP osoba. Zrakoplovna komponenta HRVCON-a smještena je u bazi Bondsteel, Uroševac/Ferizai, a nalaze se pod izravnim zapovijedanjem zapovjednika KFOR-a. Osim toga, Oružane snage RH sudjeluju i sa stožernim osobljem u KFOR HQ i savjetnicima u NALT timu, koji su smješteni u kampu "Film City", KFOR HQ u Prištini. Sukladno Odluci Hrvatskog sabora, u operaciju potpore miru KFOR na Kosovu može se u 2019. i 2020. godini uputiti do 40 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske s dva helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije. Trenutačno se u operaciji KFOR nalazi 31. kontingent OSRH u kojem su 35 pripadnika OSRH.

Hrvatska sudjeluje u operaciji Pojačane prednje prisutnosti NATO-a u Poljskoj i Litvi. Prvi je hrvatski kontingent u Poljsku otišao u listopadu 2017. godine, drugi u ožujku 2018., a iste godine u listopadu na sjeveroistok Poljske na vojni poligon „Bemowo Piskie“ razmješten je 3. hrvatski kontingent (HRVCON-a eFPBG – USA) koji je preuzeo zadaće svojih prethodnika. U Poljskoj se trenutno nalazi 4. HRVCON na čelu sa zapovjednikom bojnikom Predragom Srđenovićem, koji broji 80 pripadnika. Hrvatski vojnici, zajedno s pripadnicima oružanih snaga Rumunjske i Velike Britanije, dio su Borbene grupe pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država, koja je pridodana 15. mehaniziranoj brigadi Republike Poljske. Okosnicu kontingenta čine pripadnici Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade s bitnicom samovoznih višecijevnih lansera raketa Vulkan, stožerno osoblje koje radi u sastavu zapovjedništva BGP-a, kao i tim Vojne policije te nacionalni element potpore s pripadajućim naoružanjem, opremom i vozilima.

 

U studenom 2017. godine 1. hrvatski kontingent ojačane prednje prisutnosti NATO-a otišao je u Litvu, gdje su sudjelovali u toj NATO-ovoj aktivnosti u sklopu Borbene skupine pod vodstvom Njemačke (1. HRVCON-a eFPBG–DEU). 181 pripadnik Oružanih snaga RH upućen je na rok od sedam mjeseci, a glavninu snaga činili su pripadnici mehanizirane satnije iz sastava 1. mehanizirane bojne "Tigrovi" Gardijske mehanizirane brigade, uključujući i potporne logističke elemente s pripadajućim naoružanjem i opremom te 14 borbenih oklopnih vozila Patria. Temeljna zadaća i misija hrvatskog kontingenta bila je integracija u multinacionalnu borbenu grupu pod vodstvom SR Njemačke, kao i provedba obuke u tom u sastavu u kojem su, uz pripadnike OSRH-a, i pripadnici oružanih snaga Kraljevine Nizozemske, Kraljevine Norveške, Kraljevine Belgije, Velikog Vojvodstva Luxembourg, Francuske Republike i zemlje domaćina Republike Litve.

Na summitu u Varšavi u srpnju 2016., NATO je najavio transformaciju misije Active Endeavour na Sredozemnom moru u širu operaciju sigurnosti na moru. Nova je operacija dobila ime Sea Guardian. U operaciji potpore miru Sea Guardian u Sredozemlju u rujnu 2018. sudjelovao je brod Hrvatske ratne mornarice RTOP-41 Vukovar s posadom koja je brojala 33 pripadnika. Zapovjednik broda bio je poručnik bojnog Ante Uljević, a zapovjednik 1. HRVCON-a kapetan korvete Nikola Bašić. Bio je to prvi put da brod Hrvatske ratne mornarice sudjeluje u NATO vođenoj operaciji Sea Guardian, gdje je provodio neborbene zadaće s težištem na stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike, a u cilju odvraćanja mogućih ugroza i osiguranja zajedničke sigurnosti na moru.

Vidi još: Kraljevsko hrvatsko domobranstvo, Hrvatsko domobranstvo (NDH) i Domobranstvo (HV)

Pričuvna komponenta Oružanih snaga RH ima namjenu i zadaću, zajedno s djelatnim sastavom, sudjelovati u obrani teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske, doprinositi međunarodnoj sigurnosti i dati potporu civilnim institucijama glede zaštite i spašavanja u slučaju katastrofa (potres, poplava), protupožarne zaštite, trganja i spašavanje i dr. Pričuvne postrojbe bile su jedan od temelja na kojima je izgrađena Hrvatska vojska u Domovinskom ratu.^[65] Domobranstvo je obnovljeno i postalo je posebni dio Hrvatske vojske kao pričuvni sastav te je podvrgnuto jedinstvenom sustavu zapovijedanja. Nakon rata Domobranstvo je raspušteno i demobilizirano, a 2003. godine, preustrojem OSRH, Domobranstvo se ukida.

Nakon što je nakon ulaska u NATO pakt Hrvatska nekoliko godina imala jedino djelatne postrojbe od ukupnih oko 16 tisuća ljudi, 2014. godine je odlučeno da se krene s ponovnim ustrojavanjem rezervne komponente, jačine oko 20 tisuća ljudi formiranih u više pukovnija.^[66] 2015. godine donijet je Pravilnik o ugovornoj pričuvi, kojim je predviđeno da pričuvnici koji su raspoređeni u postrojbe dobivaju svakog mjeseca naknadu za pripravnost, a za vrijeme provedeno na osposobljavanju ili na drugoj vojnoj službi dobivaju onakvu plaću kakvu primaju i drugi vojnici.^[67]

Nakon što se 2017. krenulo s popunjavanjem planiranih 6 pričuvnih pješačkih pukovnija sa sjedištima u Zagrebu, Osijeku, Karlovcu, Puli, Splitu i Dubrovniku,^[68] u 2018. godini najprije je ustrojeno šest pričuvnih postrojbi drugih rodova vojske: 2 topničko-raketne pukovnije, 1 pukovnija protuzračne obrane, 1 logistička pukovnija, te po 1 bojna inženjerija i veze (s ukupno 5.431 razvrstanih pričuvnika).^[69] Krajem godine pristupilo se obuci također i pripadnika pričuvnih pješačkih pukovnija,^[70] te se u narednom razdoblju pozivalo pričuvnike na kraće vojne vježbe radi njihovog osposobljavanja na dužnosti na koje su raspoređeni.^[71] 2019. godine je u 6 pričuvnih pješačkih pukovnija raspoređeno 9.000 pričuvnika.^[72]

Glavni načelnik stožera OSRH Robert Hranj 2020. godine govori o planovima da se u narednom razdoblju uz domobranske pričuvne postrojbe ustrojene po teritorijalnom načelu ustroji također i stanovitu operativnu pričuvu, čije će postrojbe biti manje, ali će se odlikovati višim stupnjem spremnosti i razvijati sposobnost za izvođenje svih vrsta zadaća, od podrške civilnim institucijama na cjelokupnom području Republike Hrvatske do borbenih zadaća.^[73] 2021. godine, ministar obrane RH Mario Banožić govori o planovima da se organizira pričuvna brigada, koja bi možda bila opremljena i oklopnim vozilima.^[74]

  Podrobniji članak o temi: Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske

Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) i Dan Hrvatske kopnene vojske (HKoV) obilježava se svake godine 28. svibnja, na dan kada je 1991. godine održana svečana smotra Zbora narodne garde (ZNG) na stadionu NK 'Zagreb' u Kranjčevićevoj ulici i kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade ZNG-a.

• Svečani mimohod povodom 20. godina VRO Oluja
• Zbor narodne garde
• Činovi Hrvatske vojske
• Vojne odore u OSRH
• Vojna policija Oružanih snaga Republike Hrvatske

• Ozren Žunec, Rat u Hrvatskoj 1991. - 1995., časopis Polemos  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. travnja 2009. (Wayback Machine)

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Oružane snage Republike Hrvatske

• Ministarstvo Obrane Republike Hrvatske  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2010. (Wayback Machine)
• Oružane snage Republike Hrvatske
• Zakon o obrani
• Hrvatski vojnostručni magazin