Kit (materijal)

Kit (njem. Kitt od srednjonjem. küt/e/ < staronjem. kuti: smola iz drva) je plastičan materijal koji sadrži uglavnom punilo i vezivo te služi kao masa za izravnavanje površina, ispunjavanje pukotina i oštećenih mjesta, brtvljenje i spajanje (staklarski sit, stolarski kit, kit za automobilske karoserije, za kamen). Kitovi se, ovisno o sastavu, razlikuju po svojstvima; neki nakon nanošenja na podlogu zadržavaju plastičnost (silikonski kit), no većina otvrdnjava polimerizacijom ili oksidacijom veziva. Kao punila služe staklo vrlo usitnjeno mljevenjem, kremen, kreda, milovka (talk), drvo, guma i slično, a veziva su ponajprije silikonske, epoksidne, fenolne i druge umjetne smole, zatim sintetski kaučuk, bitumen, sušiva ulja, glicerol. Poznati staklarski ili prozorski kit, kojim se staklo povezuje s drvenim okvirom, sastoji od smjese krede i firnisa.^[1]

Staklarski ili prozorski kit, kojim se staklo povezuje s drvenim okvirom, sastoji od smjese krede i firnisa.

Postavljanje silikonske mase za brtvljenje ili kaučuka u obliku paste (kit).

Uobičajeno je da se kitovi nazivaju ili po nekome sastojku ili po namjeni:

sadreni kit (gips-kit);
kit na osnovi vodenog stakla;
kit na osnovi sintetičkih smola kao na primjer silikonski kit;
kit na osnovi metalnih oksida;
kit na osnovi lanenog ulja;
staklarski kit;
kit za porculane;
kit za metale;
građevinski kit;
stolarski kit i drugi.

Kitanje ili spajanje kitom

Kitanje ili spajanje kitom je postupak povezivanja dijelova s pomoću vezivnog materijala kita. Spojevi se postižu silama adhezije između sloja kita i površina spojnih dijelova (kohezija). Kit je pri nanošenju gnjecav (tjestast), a kada se skrutne (očvrsne), nastaju privlačne ili adhezijske sile koje povezuju dijelove u spoju. Kod nekih kitova nastaje i kemijska promjena jer pri skrućivanju (fizikalna promjena) sastavnice kita reagiraju i kemijski.

Spajanje kitom može se izvoditi na sobnoj ili na povišenim temperaturama (veća čvrstoća). Ne postoji kit primjenjiv za sve materijale i uvjete (univerzalan). Mogu se spajati istovrsni i različiti materijali (pa i metalni s nemetalnim materijalima). Pri spajanju se kit nanese u šupljinu izrađenu u jednom spojnom dijelu, u koju se zatim umetne drugi dio. Tu se i važna prednost kitanja, a ta je da spojni dijelovi ne moraju imati precizne izmjere (dimenzije) na mjestu spoja, jer je veću ili manju razliku mjera moguće nadoknaditi većom ili manjom količinom kita.

Podjela

Prema načinu kemijske reakcije pri spajanju razlikujemo taljive kitove, kitove s hlapljivim otapalima i reaktivne kitove. Kitovi mogu biti jednokomponentni ili dvokomponentni.

Taljivi kitovi

Taljivi kitovi obično su krutine koje treba rastaliti i pričekati da se u spoju ohlade i skrutnu. Osnovna tvar tih kitova može biti vosak, pečatni vosak, kolofonij, katran, kaučuk i druge smole, a uz njih mogu sadržavati punila kao na primjer prah kremena, stakla, sumpora, metalni prah i slično.

Kitovi s hlapljivim otapalima

Kitovi s hlapljivim otapalima pri nanošenju su u gnjecavome stanju, a sastoje se od krutih vezivnih tvari (na primjer šelak, gutaperka, celuloid i drugo) kojima je dodano otapalo (na primjer alkohol, ugljikov disulfid i drugo). Stajanjem na zraku otapalo ishlapi pa kit očvrsne.

Reaktivni kitovi

Reaktivni kitovi su pri nanošenju gnjecave mase koje očvrsnu na zraku nakon što se u njima odviju kemijske reakcije. Osnovne tvari tih kitova jesu na primjer silikon, sadra (gips), sorel-cement, prah metalnih oksida i drugo.

Primjena kitova

Spajanje kitom primjenjuje se za spajanje različitih nemetalnih ili metalnih dijelova međusobno ili nemetalnih s metalnima. Od nemetalnih najčešći su: staklo, keramika, drvo i kamen, a od metala to su: aluminij i njegove slitine, čelik, bakar i bronce. Kit se koristi i za popravljanje površinskih neravnina prije bojenja ili lakiranja, za ispunjavanje nepoželjnih šupljina (popravci), za brtvljenje i za impregniranje mikroskopski sitnih pukotina u dijelovima da bi bili nepropusni za plinove i tekućine. Kitani spojevi su nerastavljivi i nemaju veliku čvrstoću.

Kitanje se primjenjuje u proizvodnji žarulja i rasvjetnih cijevi, osigurača i akumulatora i u izradbi kućišta. Kitom se učvršćuju goli električni vodiči struje u šupljinama, spajaju se staklene ploče s drvenim ili metalnim okvirima (ostakljivanje) i slično.^[2]

U tablici je pregled sastava, važnijih svojstava i primjene za neke kitove
Naziv	Sastav	Najvažnija svojstva	Najčešće primjene
Staklarski kit	kreda + laneno ulje + firnis	dobro brtvi	spajanje stakla, drva i metala
Sadreni kit (gips-kit)	sadra (gips) + alaun (stipsa) + dekstrin	brzo se skrućuje, osobito kad nema dodataka	spajanje staklenih s poniklanim metalnim dijelovima
Kit od olovne cakline	olovna caklina + glicerol	nepropustan za vodu i ulje, otrovan, kemijski neaktivan	spajanje dijelova od bakra, bronce, aluminijskih slitina i čelika s keramikom
Kit od vodenog stakla	vodeno staklo + milovka (talk)	vatrootporan i otporan na kiseline	zatvaranje pukotina (impregnacija), proizvodnja akumulatorskih baterija, spajanje staklenih dijelova
Kit od sintetičkih smola	sintetičke smole + špirit (žesta) + mineralno punilo	otporan na više temperature	spajanje metalnih i nemetalnih dijelova

Izvori

↑ kit, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
↑ Anđelka Ređep: Finomehanika, udžbenik za srednje strukovne škole, "Školska knjiga", Zagreb, 2009.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Kit (materijal)

[1] kit, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.

[2] Anđelka Ređep: Finomehanika, udžbenik za srednje strukovne škole, "Školska knjiga", Zagreb, 2009.

[1]

[2]