Juti

 

Juti sami sebe nazivaju jednostavno Noochew, “the people.” Ostali nazivi za njih su Grasshopper Indians (Pattie; 1833), ovaj naziv Indijanci su dobili po skakavcima koje su hvatali i jeli. Indijanci Kiowa nazivali su ih Iätä-go, očita varijanta od šošonskog naziva Ietan. Etnografski vrijedni nazivi potječu od Omaha i Ponca koji su ih nazivali Mactcińgeha wain (ili "rabbit skin robes"), što upućuje na vrstu odjeće, u ovom slučaju ogrtača, i krzna od kojega su se izrađivala. Isti je slučaj i sa Zuñi imenom Násuia kwe ("deer-hunting men"). Najkarakterističniji naziv svakako je naziv ‘crni’ ili Crni ljudi’. Kod Sijuksa nazivani su Sápa wichasha ili "black people", kod Šajena Moh-tau-hai'-ta-ni-o ("the black men"), pa se i jedna banda Šajena nazivala Mo'kôhtávetaneo´o, i po svoj se prilici sastojala od zarobljenih Juta, a bilo ih je i među Sjevernim i Južnim Šajenima; kod Atsina je postojao naziv Wáatenihts ("black"). Indijanci Navaho njih su nazivali Nota-á, oni su si susjedi, i to je očita varijanta njihovog imena Noochew, ili kako je u ranijim varijantama spelovano No-ochi ili Notch (navodi Swanton). Drugi su nazivi manje poznati, to su: Tâ'hana (Taos), Tcingawúptuh (staro Hopi ime), i kod Jemeza Quazula.

4 Ute grane

• Uintah: Pahvant, Sahpeech (Sanpet), Toompahnahwach, Yoowetuh (Uinta), Sahyehpeech, Cumumba (ovo su adoptirani Šošoni). Većina Noochewa iz Utaha 1867. odlaze na rezervat Uintah i danas su poznati kao Uintah Utes, te bande su: Sahyehpeech, Pahvant, Sahpeech, Toompanawach, Cumumba i Yoovwetuh.
• White River: Yahpudttka, Sabuagana. danas žive na rezervatu Uintah, kamo su morali otići 1881.
• Uncompaghre: Taveewach, Pahdteeahnooch, Uncompahgre White Mesa, Ute Mountain. Bande iz sjevernog i središnjeg Colorada (Pahdteeahnooch i Taveewach ) odlaze na rezervat Uintah Valley (1882) i nazivani su danas Uncompahgre.
• Southern Ute: Weenuch (danas Ute Mountain Ute), Mahgruhch, Kahpoota.

7 glavnih skupina

• Capote u San Luis Valley, Colorado i u New Mexicu na mjestima gdje su današnji gradovi Chama i Tierra Amarilla. Danas su uključeni pod kolektivno ime Southern Utes i žive u Coloradu (sjedište Ignacio)
• Mouache (Moache). na jugozapadu Colorada sjeverozapadu New Mexica. Danas su uključeni pod kolektivno ime Southern Utes i žive u Coloradu (Ignacio)
• Parianuche (Grand River Utes) duž Grand Rivera u Coloradu i Utahu. Danas su uključeni pod kolektivno ime Northern Utes s rezervata Uintah-Ouray.
• Tabeguache (Uncompahgre) u dolinama Gunnison i Uncompahgre Rivera, Colorado. Danas su uključeni pod kolektivno ime Northern Utes s rezervata Uintah-Ouray.
• Uintah (Yoovte, Uinta) na Uintah Basin i Great Salt Lake Basin. Danas su uključeni pod kolektivno ime Northern Utes s rezervata Uintah-Ouray.
• Weeminuche dolina San Juan Rivera i njezini sjeverni pritociu Coloradu i New Mexicu. Danas žive kao Ute Mountain Utes u Coloradu (sjedište Towaoc)
• Yamparica (Yampa, White River, Kaviawach) na Yampa River Valley i susjednim područjima. Danas su uključeni pod kolektivno ime Northern Utes s rezervata Uintah-Ouray.

Manje lokalne bande:

• Elk Mountain Ute. oni su možda grupa koju Escalante (1882) naziva Sabuaguanos i Tah-bah-was-chi kod Beckwitha (1882).
• Kosunats, na Uintah Reservation (1873).
• Pahvant, Sevier Lake Sevier River, Utah.
• Pavógowunsin, gornji tok Sevier Rivera, južno od rijeke Salina.
• Pikakwanarats, na Uinta Reservation (1873)
• Sampits (Sanpet) oko Mantija na San Pitch Creeku, zimovali su na Sevier Riveru, Utah.
• Sheberetch (Seuvarits) u Castle Valley i San Rafael River, središnji dio istočnog Utaha.
• Tumpanogots (Timpaiavats) oko Utah Lake, Utah.

Spominju se i bande Sogup s ili blizu New Mexica, Yubuincariri, zapadno od Green Rivera, Utah, i bivše bande Kwiumpus, Nauwanatats i Unkapanukints, čiji status nije poznat i mogli bi biti Južni Pajuti.

 

Kontakti s Jutima započinju 1598. trgovinom sa Španjolcima a 1640. Mouache i Capote, njihove južne bande dokopale su se i španjolskih konja. Konj će omogućiti ovom narodu da se organiziraju u velike lutajuće bande. Konjima su se Juti opskrbili do 1670. a te se godine sa Španjolcima potpisuje i prvi mirovni ugovor. U drugoj polovici 18. stoljeća od 1760. do 1770. Španjolci dobivaju dozvolu Juta da mogu trgovati u području rijeke Gunnison, a 1776. kroz njihov teritorij prolazi i ekspedicija Domingueza i Escalantea. Pojava američkih trapera 1811. u zemlji Juta dovodi do čarki. Godine 1819. Adams-Otisovim ugovorom duž gornjeg Arkansasa stvorena je američko-španjolska granica. Do sredine 19 stoljeća Amerikanci će postati veoma aktivni na teritoriju Juta. Već 1821. Meksiko proglašava nezavisnost od Španjolske a iste godine i William Bucknell pušta u promet Santa Fe Trail. Izgradit će se utvrde Uncompahgre na rijeci Gunnisonu (Robidoux, 1828.) i Bent’s Fort na rijeci Arkansasu, pa zatim i naselje Fort Pueblo 1842. godine. Jutima ne odgovara ovakav priljev bijelog stanovništva, I smetnja su im za lov, godine 1844. oni uništavaju tvrđavu Fort Uncompahgre podignutu 1828. u srcu njihovog teritorija. Nakon razaranje ove tvrđave 1849. godine potpisuje se prvi ugovor s Indijancima u Abiquiu u Novom Meksiku. Prema njemu Juti će dobiti godišnje $5000, a zauzvrat moraju priznati autoritet SAD-a i čuvati mir. Tokom pedesetih godina 19. stoljeća Amerikanci počinju preuzimati kontrolu u zemlji Juta. Već 1850. u Taosu je utemeljena prva agencija za Jute, a dvije godine kasnije (1852.) podignut je vojni garnizon Fort Massachusetts u dolini San Luis za kontrolu nad Jutima i tobožnjom zaštitom. Juti izgleda ne misle da im je potrebna zaštita pa 1854. napadaju i razaraju Fort Pueblo. Garnizon je držan u Cimarronu da bi se držalo Jute s područja Ute Parka podložnima.^[1] Idući ih godine ipak poražava pukovnik Thomas Fauntleroy u Poncha Springsu. Te iste (1855.) godine sklapa se i mir s Jutima, a četiri godine kasnije (1859.) nastaje i teritorij Colorado. Bande Juta osamdesetih će godina biti prebačeni na rezervate, a 1924. postaju građani SAD-a. Nepravda će dijelom biti ispravljena 1937. kada Mouache i Capote dobivaju 222.000 akara za rezervat Southern Ute, i 30.000 akara za rezervat Ute Mountain Ute.

Juti su nomadski narod, lovci. Tek je rijetko koja skupina kod Juta obrađivala tlo. Francisco Atanasio Domínguez i Francisco Silvestre Vélez de Escalante navode u 18. stoljeću kako tek Parusi i Ancamuchis (Payatammumis) uzgajaju kukuruz i kalabase, dok se Yubuincariri bave sakupljanjem divlje hrane, kao što su sjemenje i piñon-orah. Njihove nastambe su korom prekriveni tepee-ju nalik wickiup, a kasnije i tepee koji ga je iz praktičnih razloga zamijenio. Odjeća Juta sašivena je od jelenje kože i krzna manjih životinja, kao što je kuna. Vjerovanje Juta ima u središtu životinjska božanstva, i po njihovom vjerovanju oni su najsrodniju medvjedu, koje posvećen najveći broj mitova. Šamani Juta imaju veliku moć, i u proljeće će se Indijanci okupljati zbog godišnjeg Medvjeđeg plesa ("Momaqui Mowat") ili Bear Dance. Svetkovine se nastavljaju i u ljeto s plesom tipičnim za prerijska plemena (Juti pripadaju Velikom bazenu), Sun Dance, najznačajnijom socijalnom i religioznom ceremonijom. Juti, slično, vjerojatno svim tribalnim 'primitivnim' zajednicama, i napose Indijancima, je da žive u skladu s prirodom. Lovac Juta nije nikada ubijao više životinja nego što mu je potrebno za hranu i odjeću i obuću. Na život Juta uveliko je bilo utjecaja sa strane, prvenstveno Španjolaca koji su im uvezli konje (magični psi; "Magic Dogs"), i kasnije mormona, koji su ih naučili ratarskim poslovima. Brak Juta je poligaman, pa muškarac ima po nekoliko žena.

• Beeton, B. 1978. Teach them to till the soil: An experiment with Indian farms, 1850-1862. American Indian Quarterly 3 (Winter 1977-78).
• Callaway, D., J. Janetski, and O. C. Stewart. 1986. Ute. In: W. L. D'Azevedo, editor. Handbook of North American Indians. Great Basin, Volume 11. Smithosonian Institution, Washington, D.C.
• Christy, H. A. 1978. Open hand and mailed fist: Mormon-Indian relations in Utah, 1847-52. Utah Historical Quarterly 46 (Summer 1978).
• Conetah, F. A. 1982. A History of the Northern Ute People. Uintah-Ouray Ute Tribe, Uintah-Ouray Reservation, Utah.
• Dutton, B. P. 1976. The Ranchería, Ute, and Southern Paiute Peoples. Prentice-Hall, Englewood Cliffs, NJ.
• Hughes, J. D. 1987. American Indians in Colorado. Pruett Publishing. Co., Boulder, CO.
• Janetski, J. C. 1990. The Ute of Utah Lake. University of Utah Press, Salt Lake City.
• Lewis, D. R. 1994. Neither Wolf nor Dog: American Indians, Environment, and Agrarian Change. Oxford University Press, New York.
• Young, R. K. 1997. The Ute Indians of Colorado in the twentieth century. University of Oklahoma Press, Norman,

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Juti

• The Ute Indian tribe  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. studenoga 2006. (Wayback Machine)
• The Ute Indians  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. listopada 2006. (Wayback Machine)
• Ute Indians  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. rujna 2006. (Wayback Machine)
• Ute Indians
• Noocheeyoo^{[neaktivna poveznica]}