Za križen

Procesija Za križen na otoku Hvaru
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Hrvatska
Regija:	Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa:	2009.
Ugroženost:	-
Poveznica:	UNESCO:00242

Za križen je naziv za tradicionalnu noćnu procesiju koja se već nekoliko stoljeća svaki Veliki četvrtak organizira na otoku Hvaru.

Procesija je jedinstveni obred osobite pobožnosti te izraz vjerskog i kulturnog identiteta stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara, koji se u neprekinutom nizu odvija pet stoljeća. Iznimna je i po svom trajanju (tijekom 8 sati prođe se 25 kilometara) i po naglašenom pasionskom sadržaju, pripremaju je i provode bratovštine, odnosno zajednice hvarskih rimokatolika u čiju je povijest i život križ duboko upisan. Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri.^[1]

Procesija Za križen svake godine započinje točno u 22 sata tako što šest procesija istovremeno kreću iz šest župnih crkava središnjeg dijela otoka, u mjestima Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik i Svirče. Svaka procesija se vrti u tom velikom krugu, da bi se u 7 sati ujutro vratila u svoje polazište.

Svaku procesiju predvodi križonoša koji nosi križ. Uloga križonoše znači iznimno veliku čast na otoku, pa je on već unaprijed određen i po više od 20 godina. Križonoša ide u pratnji pomoćnika, dva pratitelja koji nose velike svijećnjake, dva glavna pjevača i više odgovarača koji pjevaju "Gospin plač". Svi su oni obučeni u svečana odijela - bijele bratimske tunike. Po brojnosti, najveća je jelšanska procesija, a hodočasnika zna biti više od tisuću. Jelšanska je posebna i po običaju da križonoša zadnjih 100 metara puta pretrči.

Prolazeći kroz svako od 6 mjesta obuhvaćena procesijom, sudionici procesije iskazuju pobožnosti u svakoj od crkava na putu. Župnik u svakoj od crkava blagoslivlja križonošu i ohrabruje ga, a pjevači otpjevaju Gospin plač te se nastavlja hod. Procesije se ne smiju susresti; te kako se ne bi susreli, pažljivo koordiniraju kretanje svake od procesija.

Tijekom puta, hodočasnici mole i pjevaju, a posebno je dojmljiv pjev "Gospinog plača" u izvornom obliku. Zanimljivo je da ga svaka procesija pjeva na svoj način. Na Veliki petak, ovih 6 mjesta opusti, dok se pobožni puk odmara od naporne noći. Tek u popodnevnim satima, mjesta živnu, kada mještani odlaze sudjelovati u pobožnostima Velikog tjedna.

Nastanak procesije se veže uz raspelo Svetog križića, koje se od 1510. godine čuva u hvarskoj katedrali. Prema zapisima u arhivu, križić je 1510. bio na čuvanju u kući Nikole Bevilaque. U vrijeme nemira između pučana i plemića, 6. veljače 1510., križić je prokrvario. Tada na Hvaru počinje intenzivno štovanje križa.^[2]

Prvi pismeni zapis o procesiji datira od 16. veljače 1658. godine.

Godine 2009. tradicija procesije Za križen je upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi, a sastoji se od šest istovremenih procesija iz Jelse, Pitvi, Vrisnika, Vrbnika, Svirča, Vrbnja i Vrboske.^[3][4]

1943. godine talijanski fašisti ograničili su procesiju na samo 12 osoba po mjestu. 1944. procesija je održana u izbjegličkom kampu u pustinji Sinai u Egiptu. 2020. je bila ograničena na samo 15 osoba po procesiji, iako je većina drugih događanja u Hrvatskoj tog mjeseca otkazana, Za Križen je kontroverznom odlukom ipak održana.^[4]

• Hrvatska kulturna baština
• Nematerijalna kulturna baština
• Nematerijalna svjetska baština

• Za križem po Hvaru  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. svibnja 2008. (Wayback Machine) (katolici.org)
• Video procesije Za križen www.kultura.hr

v • u Svjetska baština u Hrvatskoj Kulturna baština (8) Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) • Dubrovnik (1979.) • Katedrala sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1) (2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom (1979.) • Starogradsko polje na Hvaru (2008.) • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir (1997.) Prirodna baština (2) Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.) • Plitvička jezera (1979.) Nematerijalna svjetska baština (22) Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) • Festa svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija Za križen (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje iz Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) • Međimurska popevka (2018.) • Nijemo kolo (2011.) • Ojkanje (2010.) • Pljočkanje5) (2022.) • Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja (2009.) • Proljetni ophod kraljica (ljelja) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Sokolarstvo6) (2021.) • Suhozid7) (2018.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Tradicija uzgoja lipicanaca8) (2022.) • Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna – tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj (2022.) • Zvončari Kastavštine (2009.) • Transhumanca (2023.) 6) 1) Zajednička svjetska baština Italije, Crne Gore i Hrvatske 2) Zajednička svjetska baština Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske 3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1] 4) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala 5) Zajednička svjetska baština Hrvatske, Italije, Cipra, Belgije i Francuske 6) Zajednička svjetska baština više zemalja 7) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Francuske, Slovenije i Švicarske 8) Zajednička svjetska baština Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije Mađarske, Rumunjske, Slovenije i Slovačke