Reynoldsov broj

Reynoldsov broj (oznaka Re) je bezdimenzijska značajka koja služi kao kriterij prema kojemu se može utvrditi hoće li u danim okolnostima nastupiti laminarno ili turbulentno strujanje fluida. Općenito je:

${\displaystyle \mathrm {Re} ={{\rho \cdot {\mathbf {v} }\cdot l} \over {\eta }}={{{\mathbf {v} }\cdot l} \over {\nu }}}$^[1]

gdje je:

• ${\displaystyle {\mathbf {v} }}$ - najveća^[2] brzina strujanja fluida (SI mjerna jedinica: m/s);
• ${\displaystyle {l}}$ - odabrana duljina, na primjer duljina cijevi, srednja duljina tetive krila zrakoplova i slično (m);
• ${\displaystyle {\eta }}$ - dinamička viskoznost fluida (Pa·s ili N·s/m² ili kg/(m·s));
• ${\displaystyle {\mathbf {\nu } }}$ - kinematička viskoznost fluida (${\displaystyle {\mathbf {\nu } }=\eta /{\rho }}$) (m²/s);
• ${\displaystyle {\rho }\,}$ - gustoća fluida (kg/m³).

Uz Machov i Prandtlov broj, Reynoldsov je broj glavni kriterij ponašanja fluida u aerodinamici i hidrodinamici (mehanika fluida).^[3]

Brzina kod koje nastaje turbulentno strujanje zove se kritična brzina. Osborne Reynolds je pokusima utvrdio da prijelaz iz laminarnog u turbulentno strujanje ovisi o brzini tekućine i o njezinoj viskoznosti. Isto je tako pokusima ustanovljeno da je za vrijednost Reynoldsovog broja manjeg od 2 320 strujanje kroz glatku cijev laminarno, a za vrijednost Reynoldsovog broja većeg od 2 320 strujanje kroz glatku cijev je turbulentno. Postoje ekstremni slučajevi, npr. kod tanke glatke kapilare laminarno strujanje je još uvijek pri Re = 50 000, dok primjerice kod izrazito hrapave površine turbulentno strujanje nastupa pri Re < 2 320. Poznavanje Reynoldsovog broja vrlo je važno kod proračuna cijevi jer prilikom turbulentnog strujanja može nastati njihovo pucanje.^[4]

Podrobniji članak o temi: Strujanje

Strujanje je gibanje tekućine ili plina (fluida). Prema putanji strujanja razlikuje se laminarno i turbulentno strujanje. Kod laminarnoga strujanja sve čestice u istom sloju fluida imaju istu brzinu, to jest svi slojevi fluida gibaju se paralelno i fluid se nužno giba sporo. Kada brzina poraste, slojevi se miješaju i strujanje postaje turbulentno. Prema promjenljivosti brzine razlikuje se: stacionarno strujanje, kod kojega je količina tvari koja prođe kroz svaki presjek konstantna, i nestacionarno strujanje, kod kojega se ta količina mijenja. Ovisno o tome stvaraju li se pri strujanju vrtlozi; razlikuje se vrtložno i potencijalno strujanje. Strujanje je vrtložno ako se stvaraju vrtlozi, a ako se vrtlozi ne stvaraju, brzina strujanja može se prikazati s pomoću takozvane potencijalne funkcije pa se takvo strujanje naziva potencijalno.

Prijenos topline strujanjem je konvekcija.^[5]