Rossova ledena polica

Položaj Rossove ledene police u Rossovom moru.

Rossov ledeni šelf ili Rossova ledena polica^[1] najveća je ledena polica Antarktike. Nalazi se u Rossovom moru između Viktorijine zemlje i Zemlje Marie Byrd. Najveći dio Rossove ledene police nalazi se unutar područja Rossovog zavisnog teritorija na čije pravo polaže Novi Zeland.

Ime

Rossova ledena polica dobila je ime po kapetanu Jamesu Clarku Rossu koji ju je otkrio 28. siječnja 1841. godine. Prvobitno je nazvana „Barijera” (engleski: The Barrier) pošto je sprječavala daljnju plovidbu prema jugu.

Opis

Površina je 2013. godine iznosila oko 500.809 km²,^[2] a širina oko 800 km (približna veličina Francuske).^[3] Debljina iznosi nekoliko stotina metara (na nekim mjestima do 750 metara). Više od 600 km skoro vertikalnog prednjeg ledenog dijela proteže se u otvorenom moru na nadmorskoj visini između 15 i 50 m.^[4] 90 % plutajućeg leda nalazi se ispod razine mora. Rossova ledena polica prosječno se dnevno pomiče od 1,5 do 3 metra.

Tu su i drugi ledenjaci koji se polako ulijevaju u njega. Istovremeno zamrzavanje morske vode ispod ledene mase povećava debljinu leda 40 – 50 cm. Ponekad naprsline i pukotine mogu prouzrokovati pucanje ledene police. Najveći poznati takav komad leda imao je površinu od oko 31.000 km² što je malo veće od površine Belgije. Santa leda B-15, najveća zabilježena santa leda na svijetu, odvojila se od Rossove ledene police u svibnju 2000.

Otkriće

Do Rossove ledene police prvi su stigli brodovi HMS Erebus i HMS Terror britanske antarktičke ekspedicije pod zapovjedništvom Jamesa Clarka Rossa 11. siječnja 1841. Cilj ekspedicije bio je pronalaženje Južnog magnetskog pola. Ross je sljedeće dvije godine proveo u potrazi za morskim putem do Južnog pola. Dva vulkana ovog područja, Mount Erebus i Mount Terror, dobili su imena po brodovima na kojima su plovili članovi ekspedicije.

Prvi istraživači Antarktike koristili su Rossovu ledenu policu kao početnu točku k Južnom polu. U prvom istraživanju ovog područja, Robert Falcon Scott izvršio je značajna istraživanja ove ledene police te njene okolice. I Roald Amundsen i Robert Falcon Scott prešli su ledenu policu kako bi stigli do Južnog pola 1911. Scottova ekspedicija pomrla je tijekom povratka s Južnog pola 1912.

Istraživanje

Znanstvenici su dugo bili zaintrigirani Rossovom ledenom policom i njenom kompozicijom. Jedan veliki istraživački pokušaj bio je niz studija izvršenih tijekom 1957. i 1958., nastavljenih tijekom 1960. i 1961.^[5]

Značajan znanstveni poduhvat nazvan „Projekt Rossova ledena polica“ (engleski: Ross Ice Shelf Project) pokrenut je s ciljem bušenja ledene police kako bi se prikupili uzorci biomase i istražila sama ledena polica te njen utjecaj na morsko dno. Bušenja su trebala početi 1974., no bila su odgođena do 1976. Godine 1977. znanstvenici su uspjeli probušiti led i napraviti rupu kroz koju mogu vaditi uzorke. Skupina je također uspjela mapirati morsko dno, proučiti valove, ribe i druge oblike života koji obitavaju vodama. Također su istražili oceanografske i geološke uvjete, kao i temperaturu leda. Procijenili su da je temperatura baze ledene ploče oko –2,16 °C, a izveli su i proračune o promjeni temperature.^[6]

Tijekom 1980-ih podignut je niz meteoroloških stanica za mjerenje temperaturu na ledenoj polici, kao i na unutrašnjosti kontinenta.^[7]

Izvori

↑ Rossovo more, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 18. studenog 2020.
↑ Rignot, E.; Jacobs, S.; Mouginot, J.; Scheuchl, B. 19. srpnja 2013. Ice-Shelf Melting Around Antarctica. Science (engleski). 341 (6143): 266–270. Bibcode:2013Sci...341..266R. doi:10.1126/science.1235798. ISSN 0036-8075. PMID 23765278. S2CID 206548095
↑ Antarctic Hazards. British Antarctic Survey. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2015. Pristupljeno 20. travnja 2019.
↑ Scheffel, Richard L.; Wernet, Susan J., ur. 1980. Natural Wonders of the World. Reader's Digest Association, Inc. United States of America. str. 325. ISBN 978-0-89577-087-5
↑ Swithinbank, Charles. Ožujak 1964. To the Valley Glaciers That Feed the Ross Ice Shelf. The Geographical Journal. str. 32–48. doi:10.2307/1794263. JSTOR 1794263
↑ Clough, John W. and B. Lyle Hansen. "The Ross Ice Shelf Project," Science, Vol. 203, No. 4379, Feb. 2, 1979, pp. 433-434.
↑ Clough, John W.; Hansen, B. Lyle. 2. veljače 1979. The Ross Ice Shelf Project. Science. str. 433–455. Bibcode:1979Sci...203..433C. doi:10.1126/science.203.4379.433. PMID 17734133. S2CID 28745122.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Rossova ledena polica

[1] Rossovo more, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 18. studenog 2020.

[2] Rignot, E.; Jacobs, S.; Mouginot, J.; Scheuchl, B. 19. srpnja 2013. Ice-Shelf Melting Around Antarctica. Science (engleski). 341 (6143): 266–270. Bibcode:2013Sci...341..266R. doi:10.1126/science.1235798. ISSN 0036-8075. PMID 23765278. S2CID 206548095

[BAS-hazards-3] Antarctic Hazards. British Antarctic Survey. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2015. Pristupljeno 20. travnja 2019.

[readersnatural-4] Scheffel, Richard L.; Wernet, Susan J., ur. 1980. Natural Wonders of the World. Reader's Digest Association, Inc. United States of America. str. 325. ISBN 978-0-89577-087-5

[autogenerated3-5] Swithinbank, Charles. Ožujak 1964. To the Valley Glaciers That Feed the Ross Ice Shelf. The Geographical Journal. str. 32–48. doi:10.2307/1794263. JSTOR 1794263

[6] Clough, John W. and B. Lyle Hansen. "The Ross Ice Shelf Project," Science, Vol. 203, No. 4379, Feb. 2, 1979, pp. 433-434.

[trisp-7] Clough, John W.; Hansen, B. Lyle. 2. veljače 1979. The Ross Ice Shelf Project. Science. str. 433–455. Bibcode:1979Sci...203..433C. doi:10.1126/science.203.4379.433. PMID 17734133. S2CID 28745122.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]