Privatnost
Privatnost osobe odnosi se na područje koje nije javno, u kojim se ne djeluje u ime poduzeća, vlasti ili sličnog, i da se odnosi samo na samog sebe.
Termin Privacy godine 1890. su sudac Louis Brandeis i odvjetnik Samuel Warren u članku The Right to Privacy u "Harvard Law Review" (god. 4, br. 5) odredili kao Individual’s right to be let alone, dakle kao pravo biti pušteni na miru.
Pravila za zaštitu privatnosti mogu se dijeliti u nekoliko područja:
- informacije o privatnosti: obuhvaćaju prikupljanje i upravljanje osobnim podacima
- osobna privatnost: pokriva područje povezana s genetskim i drugim tjelesnim podatcima
- privatnost komunikacija: osigurava privatnost pošte, telefonskih razgovora i druge oblike komunikacije
- privatnost u stanu: ograničeno djelovanje u privatnost na radnom mjestu ili kod kuće.
- RFID
- u gotovini
- u dokumentima (primjerice putovnica, zdravstvena kartica)
- u odjeći svih vrsta (primjerice ušivene u jeans)
- u pokazu
- ugrađeno u ljudsko tijelo
- Profili kretanja kroz
- Radio Frequency Identification-čipove (primjerice u novcu, dokumentima, implantatima, pokazu, odjeći, naljepnicama... itd.)
- satelistku naplatu cestarine
- automatsko učitavanje registracijskih tablica automobila
- gradske sustave za automatsko prepoznavanje lica osobe (primjerice: u Londonu, planirano u: Pekingu)
- lokaliziranje mobitela
- Nadgledanje kretanja u internetu
- nadgledanje elektonske pošte
- analiza socijalnih mreža (primjerice Facebook, MySpace... itd.
- snimanje podataka pri korištenju interneta
- HTTP cookie
- kamere za nadgledanje ili webcam
Nove tehnologije danas donose i gubitak privatnosti. Samo ograničavanje korištenja modernih "dostignuća" kao što su mobilni telefoni, bankomati ili kreditne kartice može spriječiti nadgledanje privatnosti.
Ali čak i tada je to jedva moguće, jer se od mnogih i gotovo sveprisutnih video nadzora se ne može pobjeći.