Prijeglas
Prijeglas je glasovna promjena u nekim jezicima, u kojoj se samoglasnici pravilno mijenjaju u nekim situacijama. Termin se koristi za različite promjene u različitim jezicima.
Na primjer, u njemačkom termin (Umlaut) koristi se za pojavu izmjene glasova u imenicama: Mann – Männer, Haus – Häuser.
U hrvatskom, prijeglas je promjena u kojoj se samoglasnik o iza palatala, skupova št, žd i suglasnika c mijenja u samoglasnik e.
Prijeglas se provodi u sljedećim primjerima:
- u instrumentalu jednine imenica muškoga i srednjeg roda
- mužem, poljem, godištem, duždem
- u množinskom umetku imenica muškoga i srednjeg roda (duga množina)
- muževi, prištevi, duždevi
Prijeglas se ne provodi:
- kod složenica sa spojnikom -o-
- dušobrižnik, srednjovjekovni, prednjonepčani
- kod jednosložnih i dvosložnih imenica muškoga roda koje ispred nastavka imaju samoglasnik e, a osnova im završava na palatal (č, ć, đ, dž, j, lj, nj, š, ž).
Takvo se izbjegavanje ponavljanja istog glasa naziva razjedničivanje ili disimilacija.
- Beč – Bečom, muzej – muzejom, hmelj – hmeljom, Senj – Senjom, drmeš – drmešom, svrbež – svrbežom, padež – padežom, davež – davežom
- kod imenica ženskoga roda (instrumental):
- kuhinja – kuhinjom, sreća – srećom, soba – sobom, trava – travom
- kod posuđenica bez obzira na drugo navedeno pravilo
- bendžo – bendžom, gaučo – gaučom
Dublete:
- u instrumentalu jednine imenica muškoga roda na -ar
- car – carom – carem, ribar – ribarom – ribarem, mornar – mornarom – mornarem
- u posvojnom pridjevu imenica muškoga roda na -ar
- ribar – ribarov – ribarev, mornar – mornarov – mornarev
- samo – car – carev (
carov)